Prodajem bubreg!

Svako tri mjeseca Ana Dragičević, (po mojoj skromnoj pretpostavci propagandna djelatnica gradonačelnika Makarske) zaposlena u Slobodnoj Dalmaciji oglašava prodaju Vošca - najljepšeg vrha Biokova.

Ja sam također u teškoj financijskoj situaciji jer imam nesreću da radim u svojoj firmi koju pogađa slom gospodarstva. Voljela bih na primjer biti zaposlena u nekoj gradskoj firmi tipa "Drp&Žičara" d.o.o. čiji djelatnici imaju preko 10000,00 Kn plaću a nemaju žičare pa sukladno tome nemaju ni stresa.
Ili bih barem radila kao propagandista u Slobodnoj Dalmaciji gdje bi mi se posao svodio da kopipejstam po narudžbi malo veće oglase. Ono: Prodajem otoke, more, planine i ostala prirodna dobra. Ali ništa od toga, nisam kvalificirana dovoljno da sebi vidim budućnost u takvim tvrtkama.

Zato molim Anu Dragičević da objavi oglas za moj bubreg. Znam da ima stranih investitora koji jedva čekaju prosut novce za takvu stvar, znam da sam i ja u bankrotu kao i ekipa u poglavarstvima gradova opustošenih kriminalom a znam da Ana objavljuje samo takve tj. kapitalnije oglase!

Moj post na temu prodaje Vošca sa osvrtom Predraga Lucića, Stipe Božića i ostalih planinara. Također, čitam i da i splitski Marjan ima istu sudbinu.

Nemam konkretne dokaze da se spomenuta novinarka bavi propagandnim poslom već sam te zaključke izvukla iz njenih članaka. Simptomatično je da ona objavljuje članke o Vošcu u zadnjih godinu dana a da nije provjerila podatke koji su smiješno netočni, što s pravom navodi na pomisao da ih je netko drugi tako iz sasvim određene namjere napisao. U njenom članku iz 28.08.2010. je tako Vošac imao 1500 m2 a u jučerašnjem članku navodi da je za izgradadnju žičare dovoljan i postojeći plato (nakon pritiska javnosti na gradsko poglavarstvo jer se radi o 240 m2).
Nadalje, nisam se nikad upustila u učenje novinarskog zanata, ali u jednoj knjizi o novinarstvu za početnike je pisalo velikim slovima na prvoj stranici: Navedite iskaze suprostavljenih strana! Ne znam da li novinarka uopće zna da postoje suprostavljene strane. Makarska kronika je u tome bila mnogo dosljednija.

U ovom članku piše valjda svoje zaključke ili istraživanja?! (nije navela da nekog citira): Premda već dvije godine makarska vlast govori da za ulaganje u “žicu” od Makarske do vrha Vošac na Biokovu postoje zainteresirani stranci, osnovni dokument Ministarstvo zaštite okoliša i graditeljstva, koje koordinira izradom planske dokumentacije, ne uspijeva privesti kraju.
Glavno je pitanje dakle zašto je Ministarstvo okoliša stopiralo izradu planske dokumentacije ili je i iz kojeg odbilo Vošac kao lokaciju. Ja bih se kao novinar zapitala te stvari i odmah potom nazvala ministarstvo. Možda je mistarstvo stopiralu izgradnju žičare u srcu parka prirode Biokovo zato jer bi to bila ekološka šaka u oko čitavoj domovini. Možda bi to bilo protiv svih zakona o očuvanju prirode. Itd... Imam u njenom tekstu još dosta takvih zamjerki ali zadržavam se na samom početku teksta.

Ono što je mene osobno u ovom tekstu navelo na pitanje je zašto za provedbu nekog zakona išta treba značiti promjena ministra. Hoćemo li drhtati pred svakom smjenom vlasti ili bi trebali imati čvrste zakone i pravilnike o svemu pa tako i očuvanju prirode?

p.s. Još nisam skupila potrebnu kondiciju i snagu volje a ni kupila zimske gojzerice i dereze pa da mogu prtiti snijeg do pasa ili hodati zaleđenom strminom više od sat vremena (koliko je potrebno da se u ljutoj zimi prijeđe mala uzbrdica Štrbina-Vošac) dok ti bura od 200 na sat ledi kosti. Pozivam zato Anu Dragičević i njene dopisnike da zajedničkim snagama uronimo u taj zimski turizam koji bi trebao biti prilagođen običnom turistu. Ako budete išli gore za vrijeme mećave, idem i ja sa vama.