18
petak
lipanj
2010
Kako kod muškića na vrijeme uočiti da se radi o kvarnoj robi
I tako se jedno jutro probudimo i pitamo gdje nam je bila pamet i kako smo zalutali u tu vezu. Momak je za oko smišan i simpatičan, ali karakterne osobine ga čine nepodnošljivim za život. Dok mi rintamo, on se ubija pivom ili uništava drugim sredstvima. A tek kad u taj (zajednički) život dovede pokraj brda svog šporkog donjeg rublja i čarapa još i svoje prijatelje, mamu, narodnjake... Naravno, sve smo to mogli primjetit i na vrijeme, ali nismo stigle jer je toliko sladak a smišan...
Čim osjetite ono nešto u zraku, da vas počinje bolit želudac, da vas muve u trbuhu napadaju, da raste pritisak, znači da će počet oluja. Ili bljesak. To pjesnici zovu zaljubljenost. Zato se momentalno skulirajte i najozbiljnije zamolite tipa da vam pomogne ispunit listić za sportsku kladionicu.
Ako pristane, znači da zna o čemu se tu radi. To je signal za uzbunu prvog stupnja i tu trebate uz minimalnu ispriku, kao "hitno mi je na wc", pobjeć brzo i daleko, glavom bez obzira. Tog tipa prikrižite za sva vremena i ne javljajte se na pozive i poruke. Sportska kladionica je najgori od svih poroka koji trajno i nepovratno uništavaju psihu muškića. Moja baba je govorila da je bolje da te ugrize zmija nego da dobiješ na kocki.
Daleko poslije kockara slijede narkomani, alkoholičari, nasilnici i lijenčine. To vjerojatno možete jednostavno prepoznat tako da se o momku raspitate ili da ga pratite po gradu. Dobro, živimo u Hrvatskoj i ne možemo svi imati nogometaša. Zato se može eventualno opravdat da je tip privremeno nezaposlen. Ali ako je zadnji put nešto radio 6 dana prije 12 godina...
Ako ste izolirali momka od ovih simptoma a on vas pozove na pićence ili večericu, prihvatite poziv! Čak i ako je pljunuti Apolon, ne dajte se prevarit pa da umjesto u restoran odete do zidića popit pivu. Možda će vam te uspomene i dikod ugrijat staro srce ali bubrezi pamte bolje.
Na toj kavici ga malo ispitujte o stvarima koje voli i vodite računa o zajedničkim i suprotnim interesima. Ako ima dicu (razveden, naravno) pitajte ga kako mu se zovu dica i koliko imaju godina. Ako počne petljat po mobitelu, ne zrači baš odgovornošću.
Ako ga mama često zove na mobitel i provjerava gdje se trenutno nalazi i kad će doći kući, a on je punoljetan, ćirnite mu u donje rublje diskretno. Ako vidite potpis od potencijalne svekrve kraj kojeg piše: Keep the distance tamo di bi tribalo pisat Galeb ili Calvin Clein, poslušajte je. Odmah!
split-online.info
Više na split-online.info
komentiraj (29) * ispiši * #
12
subota
lipanj
2010
pokušaj erotske priče
Vraća se Šime iz paše:
Eto, i ja jebo!
Napokon!
I nije nešto...
p.s. Oprostite mi ako ste se razočarali, nije erotika za svakoga a ni svaka kratka priča ne traje 5 minuta!
komentiraj (23) * ispiši * #
11
petak
lipanj
2010
Balkanski špijuni
Teško je običnom čovjeku sa Balkana usvojit u potpunosti nekakvu ideologiju a već se pojavi druga.
Idelogija kojom ga šopaju od malih nogu, odjednom se proglasi zlom. Čovjek gubi sav sjaj i proleterski zanos u očima! Sruši mu se čitav svijet kad mu kažeš na primjer... da je komunizam zabluda koja pripada povijesti, ili da Sveti Otac dolazi u Hrvatsku samo da bi ukrao siromašnima a dao bogatima, ili da su i Srbi i pederi ljudi.
Ilija Čvorović iz legendarnog Balkanskog špijuna je surovo kažnjen zato jer je obožavao Staljina, a obožavao ga je jer su ga učili da tako treba. Proveo je par godina na Golom Otoku čudeći se gdje je pogriješio.
Nakon "izlječenja" biva pušten ali markiran nazad u društvo. Uplašen svakodnevno pazi na novih 10 zapovjedi, odriče se Staljina naglas, ne psuje protiv vlade, ne žali se na poskupljenja.. A onda se počinje duboko pribojavati da je njegov podstanar neprijatelj novog poretka čiji je on zasad član.
Gdje je zapravo Ilija prvi put pogriješio? Zašto i kako je Ilija pogriješio, ili tko je umjesto Ilije pogriješio. Je li Ilija uopće mogao bolje?
Takva priča može izrasti samo na trusnom terenu kao što je Balkan.
Dalmacija nije mnogo daleko. Tako predivna a tako okrutna. Oduvijek primitivna - ali uglavnom nikad pretjerano agresivna.
Za sve demografske promjene, te ostala poslijeratna kulturna i intelektualna nazadovanja prosjeka kriv je naravno Kerum (ovo je humor). Nije poanta traženja krivca već shvaćanja da prosječan mozak sa ovih terena nakon dvije ideologije doživi blackout i da više ne može. Logičko razmišljanje nije nikad baš poželjno, tolerancija se kod nas nigdje nikad nije njegovala, uvijek treba imati nekakav pravac.. I naravno, oni loši i koji rade nerede su uvijek najglasniji i najagresivniji pa time i jedini vidljivi oku javnosti. Pristojan i vrijedan prosječan građanin vjerovatno nikad neće dospjeti u novine.
Moj barba je u Splitu ranih sedamdesetih počeo trčati maratone i automatski dobio veliku i neotuđivu etiketu redikula. Dobar poznavaoc ovih krajeva može zamislit kako je živopisno nekoć njegov trening izgledao. Još uvijek trči maratone. Kaže da mu se u zadnjih 10 godina skoro nitko nije narugao.
komentiraj (11) * ispiši * #
