06

petak

studeni

2009

Ešerihijin bluz

Ja sam mala Eši,
mamina sam kći,
dok po guzi šećem,
mene vole svi.

Al kada naprid krenen,
ribicu zajeben,
nitko me ne voli,
al vole kad ih boli!

Evo smo svjedoci poetične boli jedne male bakterije prouzročene mržnjom primitivaca prema njenoj kulturi. Da ne govorim o diskriminaciji prema ljubiteljima bakterija i onima koji vole da ih pecka. Prihvatimo razlike. I bakterofili su ljudi koji zaslužuju i ljubav i pažnju (među ljudima i bakterijama)!!!

Ove stihove sam prvo bila napisala na jednom blogu di sam puno volila dolazit jer mi je tamo bilo puno lipo, a zašto, to je teško objasnit.
Isto je teško i svatit, kako svi vrhunski humoristi sa ovih prostora brzo odlaze u zaborav, dok danas konzumiramo različite selebritije koji su imbecilni i usput toliko šuplji da prije deset godina ne bi bili dostojni da pripadaju oriđinalima. Ali, kako smo mi nekad od oriđanala pravili zvijezde, tako i od ovih upravo mi radimo zvijezde i krivi smo sami... I da ne pizdin puno o svojoj filozofiji, evo šta me navelo da se sjetin svoje pjesmice... Ovo je puno bolje, pa pročitajte...

http://www.robertmaric.com/

<< Arhiva >>