Planinarski početak Danice Č.

opuštajuće teme u ova nepravedna vremena za djecu i odrasle.

Moj prvi planinarski izlet
Prije dvije godine momak me je poveo sa svojim društvom na dvodnevni izlet povodom Vincekova u Međimurje (kako bi spojio sriću sa zadovoljstvom - ja sam srića).
Vincekovo, koje se održava u siječnju, je predivan degustatorski pohod u Međimurju (gdje nema planina nego samo malih proplanaka) a hoda se oko 15 kilometara. Skupi se više od 1000 ljudi i djece i onda idu od klijeti do klijeti i isprobavaju mlada vina i jedu što domaćini klijeti posluže.


feferon juha u Ludbregu


dahštajnska kuglica, igra za uporne, u Ludbregu


večera kod domaćina iz Čakovca na Međimuskom gospodarstvu


noćenje kod domaćina


generacijski pohod od 1-101, svi vole pit


u klijeti


ispred klijeti


na šanku


šankerice


posljedica

Planinarenje mi se odmah svidilo zbog čarolije planine koja dopusti ljudima neformalno upoznavanje bez obzira iz kojeg su kraja, stupnja obrazovanja, vjere ili imovinskog ranga. Društvo iz Ludbrega i društvo iz Čakovca su nas tako srdačno primili pa sam bila uvjerena da su sve planine ispunjene istim takvim, duhovitim i srdačnim planinarima.

Moj drugi planinarski izlet
Na Vincekovom pohodu su iz svih društava opčinjeno pričali o predstojećoj Ekstremovoj zimskoj turi koja se tradicionalno održava po Biokovu prvi tjedan u veljači, dakle za 15 dana. Meni se toliko svidjelo društvo, atmosfera, zajebancija, duh zajedništva(vino), da sam silom htjela na tu zimsku turu. Planinari su mi objašnjavali da je to malo zahtjevnija zimska tura i da na nju idu samo planinari vrhunske kondicije i alpinisti. Da Biokovo u veljači nije zajebancija, da su često potrebne i dereze. Kada sam ih pitala šta su to dereze nisu se čak ni nasmijali.
Otišla sam zato odmah sa momkom u "Iglu sport" da mi pomogne kupit gojzerice. Jer kaže, ako odem na zimsku turu, patike nisu odgovarajuća opcija za hodanje po snijegu.
I tako obujem ja po prvi put gojzerice (a Vojo mi je objasnio kako se vezuju) i uputim se na prelazak Biokovskog grebena uzduž i to od Šošića do Lađene preko vrhova Kimet, Vitrenik i Mačka.


nema puta


pa je bar meni teško gazit ali ovo je jedna puno iskusnija planinarka


ali se ljudi lipo druže


i hodaju


dolaze oblaci a puše bura


hladnije i oblačnije






Ovdje sam još imala snage za recitiranje svih psovki povodom moje mudre odluke da bez ikakve kondicije odem pješačit a ne smijem se odmarati jer je prehladno


vrh


blizu kraja - ja sam ova sa plavom kapicom i oduševljenim stavom


jedan od slobodnih momaka u klubu


najteže tek dolazi