Kerume, ja te volin!

Nevolin,
kad mi gaće uđu, di već uđu,
te što brinu brigu tuđu,
košticu u štrudli od višanja.

Nevolin,
štreberčine, vječne odlikaše,
crne rolke, popine i lopovine,
a ne padam na wc-školjke ni slavine.

Nevolin,
Škrtariju, intelektualce,
koji važno vrte palce,
kupiš ih za pivo i dvi kave.

Nevolin,
hopa cupa preko rive,
posivila od ekonomije nam sive,
livo desno, pa u govno, a jebiga ...

Al' tebe volin, to je fakat,
ti si nam ljubav jedina.
Ti si nam nada posljednja.
Virujem u te, da nas neš zajebat!
Daš nas nedostojne ipak milo gledat.