Zapitajte bilo koju od domaćih estradnih zvijezda da li mogu živjeti od prodaje svojih nosača zvuka?! Životariti možda mogu, ali njihov život na visokoj nozi zacijelo nije potpomognut prodajom albuma. Čak i najtiražnijim izvođačima i autorima to je tek džeparac. Prihod ostvaraju održavanjem koncerata, snimanjem reklama i još koječime. Naravno, po dobroj, staroj hrvatskoj navici, prijavljuju tek mali dio onoga što su zaradili. Pa neće valjda voljenoj državi plaćati porez?

Ako izvođači i autori ne žive od prodaje nosača zvuka, tko onda živi?

Krpelji

Diskografska industrija. Nakon što oni pokupe vrhnje, ostatke ostataka nazovu prihodom i izglodanu kost bace autorima i izvođačima. Najveću korist od prodaje nosača zvuka imaju oni, i njima je u interesu povaćanje prodaje. Edo Maajka je u jednom razgovoru najavio kako će slijedeći album biti njegov zadnji album koji će objaviti na klasičnim nosačima zvuka, a sve daljne radove će distribuirati preko Interneta. Razlog? Već spomenuta činjenica da od prodaje albuma od nema skoro ništa.

Spomenuti harač neće pospješiti prodaju nosača zvuka. On će kod ljudi samo izazvati revolt pa će još manje kupovati legalna izdanja. Pa kako onda povećati prodaju nosača zvuka, kako ljude natjerati na kupovinu? Odgovor je jednostavan: niskom cijenom i kvalitetnim proizvodom. Kvaliteta je dvojbena stvar kod naših popularnih izvođača, mislio sam na kvalitetu opreme nosača zvuka. Neki dan sam imao u rukama nekoliko albuma domaćih izvođača. Cijena im je preko 100 kn (kod nekih 99), a oprema CD-a je lošija nego kod pirata. Omot je običan list sjajnog papira odštampan samo na jednoj strani. Hej, a gdje su riječi pjesama, fotke, informacije o izvođaču, autorima, dodatne đinđe-minđe? Ljudi se osjećaju prevarenima, kupili su skupi CD, a susjed koji je kupio isti taj album od pirata dobio je identičan proizvod, možda je čak i naslovnica otisnuta na kvalitetnijem papiru.

Ne mogu se izvlačiti na troškove proizvodnje jer je štampanje CD-a prije par godina (Sony, Austrija) koštalo 1 DEM po komadu (za nekoliko tisuća komada). Za još jednu marku mogli ste dobiti i štampanje knjižice, čak i posebnu kutiju (npr. drvenu, a ne plastičnu). Sumnjam da su cijene u međuvremenu porasle. Štampanje jednog CD-a s odgovarajućom opremom ne bi smjelo biti skuplje od 10 kn po komadu (i još sam previše rekao). Takav CD se može normalno prodavati po 49 kn (psihološki element ;-) ), prodaja će biti višestruko veća, a i izvavač i autor i izvođač će imati veće prihode. Ali mentalitet naših trgovaca još uvijek govori da je bolje prodati jednu stvar po 100 kn nego 10 po 50.

Još je jedan razlog zašto se ljudi osjećaju prevarenima. Kupili su cijeli album, a dopada im se samo jedna ili dvije pjesme. Da se njih pita oni ne bi kupili ostatak. Da je cijena albuma manja, možda bi se osjećali manje prevarenim?

Autori

Recimo da smo svi mi prljavi, pokvareni i zli i da stvarno namjerno oštećujemo autore. Zampirska akcija će pomoći da oni dobiju svoju zadovoljštinu. Zadovoljština? To je naziv albuma jednog autora koji je dosta slušan na ovim prostorima i koji bi mogao dobiti dosta novca na temelju te svoje slušanosti. Malo sutra. Branimir Štulić nije na listi zampovih autora, a prema postojećem prijedlogu naknadu dobivaju samo članovi udruge. ZAMP naplatio izvođenje njegovih pjesama (radio stanice i ostali koji javno izvode glabu imaju obvezu dostavljanja popisa izvođenih pjesama ), a novac će pokupiti netko drugi.

Baš me zanima kako ZAMP dijeli novac?! Postoji li javni podatak o tome? I koliko novca podijeli, a koliko utroši na svoje djelovanje? I što radi s novcem koji preko cijele godine kaplje na njihov račun? Oroče ga na banci i pokupe kamate? Da li to stave sebi u džep ili uplaćuju u neki mirovinski fond za estradne umjetnike?

Pretpostavimo da ste autor koji je odlučio svoje uratke dijeliti besplatno (nije važno na koji način). Ionako znate da od prodaje nećete imati neku zaradu, a želite steći što širi krug slušatelja i prodati koju kartu više na koncertu?! ZAMP će od vas zatraži naknadu za javno izvođenje.

ZAMP se ponaša kao da ima monopol na javno izvođenje glazbe, bez obzira na to jeste ili niste njihov član. Po čemu su oni dobili takav status i da li je moguće da drugi autori osnuju svoju udrugu koja će se brinuti za njihova prava i bolje starati o novcu koji dobiju za izvođenje svojih radova?!

Budućnost

Klasična diskografska industrija nema baš sjajnu budućnost u digitalnom dobu. Najvjerojatnije će joj se dogoditi isto što se dogodilo i njezinom veličanstvu ploči. Objavljivat će samo klasična izdanja, alternativu, umjetničke i retro projekte. Sve ostalo će biti digitalna produkcija bez čvrste veze s određenim, materijalnim nosačem zvuka. Tu se otvaraju nove mogućnosti za autore. Neposredna distribucija njihovih uradaka krajnjem kupcu. Kupac će manje platiti, autor će više zaraditi jer je izbjegao krpelje. Idila. Ali zacijelo neće biti tako. Krpelji će evoluirati...

Zaštita

Zaštita od presnimavanja je jedna od vječnih noćnih mora raznih izdavača. U tome ponekad pretjeraju pa kupci legalnih izdanja imaju hrpu problema koji ih naprosto tjeraju da kupuju od pirata. Zaštita ne bi smjela biti gnjavaža za kupca, ili ga čak spriječiti da uživa u svojoj kupovini. Neki dan sam kumi instalirao neke orginalne igrice i od 4 igre samo je jedna proradila bez problema. Ostale su imale zaštitu koja je bila tako dobra da se nisu dale instalirati. Jedan od izdavača je na svojoj web stranici ponudio zakrpu koja je rješavala problem, a od ostalih niti riječi. Da li će vlasnik tih igara i slijedeći put kupovati orginale? Ili će otići kod lokalnog pirata, skinuti igru s Interneta...?

Kupac koji kupi legalni proizvod treba za svoj novac dobiti odgovarajuću vrijednost. Treba dobiti više nego onaj koji je kupio isto to od pirata. U današnjoj situaciji 'legalni kupci' dobivaju samo više gnjavaže.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Jučer su hrvatski nezavisni mediji izvijestili kako Hrvatsko društvo skladatelja, neprofitna udruga građana koja brine o naplati autorskih prava, kreditirala je propale tvrtke "kurira mafije" Igora Mlinara. Iz dijela knjigovodstvene dokumentacije i bilješki samog Mlinara koje posjeduje Index, vidljiva je kreditna obveza trgovačke tvrtke ZADOM d.o.o. prema HDS-u u visini 3,5 milijuna kuna. Mlinareva tvrtka ZADOM d.o.o. u travnju 2003. završilo je u stečaju ostavivši iza sebe brojne neriješene kreditne i druge obveze. Jedna od njih bila je i posudba HDS-ZAMP-a koju nam je potvrdio glavni tajnik udruge Tomislav Šaban.

U HDS-u potvrdili da su kreditirali Mlinara!

Na Indexov upit je li Hrvatsko društvo skladatelja od 2000. do 2003. financiralo tvrtke ZADOM i Veterinaria d.o.o. Šaban je odgovorio potvrdno. Izjavio je i da su posudbe vraćene, ali nije želio otkriti pod kojim uvjetima uz koju kamatu te u kojim iznosima. Iz knjigovodstvene arhive tvrtke vidljivo je da se ZADOM d.o.o. u tom razdoblju nalazio u ozbiljnim financijskim problemima, pa je nejasno zbog čega se udruga skladatelja upuštala u rizik njenog kreditiranja.

Samo kratkoročne financijske obveze poduzeća u 2002. iznosile su 50 milijuna kuna, dok je cjelokupna materijalna i nematerijalna imovina iznosila tek 17,6 milijuna kuna. Pored toga tvrtka je bila opterećena i dugoročnim kreditnim obvezama u Hypo banci i Hrvatskoj poštanskoj banci, uz dug Robnim rezervama iz prethodnih godina koji je prelazio 6 milijuna kuna. Unatoč dugovima, rizicima, brojnim lošim plasmanima i pred stečajem, tvrtka ZADOM se čelništvu HDS-a ipak učinila dovoljno potentnom da bi je kreditirali milijunima namijenjenim hrvatskim autorima.

HDS je već trpio kritike zbog vrlo liberalnog korištenja sredstava iz naknada za autorska prava, koja nisu mala. Prema podacima koje je nedavno Index, knjigovodstveni promet HDS-ZAMP-a iznosi približno milijardu kuna. Prije dvije godine mreža korisnika telekomunikacijskih usluga TELEMAH, prozvala je HDS zbog financiranja udruge ALAI Hrvatska, koja u svojim redovima okuplja suce, profesore i asistente s pravnih fakulteta, odvjetnike pa i dužnosnike Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo koji nadzire rad HDS-ZAMP-a. "Pitanje je biste li kao stranka sudjelovali u parnici protiv ZAMP-a ako znate da su sudac tužitelj i sudski vještak, ali i državno organ koji kontrolira zakonitost rada ZAMP-a, članovi organizacije koju sufinancira ZAMP." - poručivali su tada nezadovoljni korisnici mreže telekomunikacijskih usluga koji se i danas sudski spore sa ZAMP-om. Glavni tajnik HDS-a Tomislav Šaban tada im je odgovorio kako udruga ALAI, punim imenom Hrvatsko društvo za autorsko pravo, promiče zaštitu autorskih prava što je u interesu Hrvatskog društva skladatelja.

Šaban nam nije htio odgovoriti kakav interes HDS ZAMP vidi u financiranju trgovačko-uslužnih tvrtki čiji je vlasnik Igor Mlinar, nedavno uhićen pod sumnjom da svoja poznanstva u pravosuđu i policiji koristi za odavanje tajnih istraga članovima hrvatskog podzemlja. U HDS-ZAMP-u odlučili su da ne žele javno komentirati odnose s tvrtkama osumnjičenog Igora Mlinara.

Mlinar je partner Marka Vojkovića

Mlinar je, inače, dugogodišnji prijatelj i poslovni partner Marka Vojkovića, vlasnika tvrtke Emporion d.o.o. koja vodi sve poslove ZAMP-a. Vojkovićeva tvrtka s HDS-ZAMP-om posluje od 1993., a ugovor je sklopljen bez natječaja, navodno, uz lobiranje Vojkovićevog prijatelja Ive Josipovića, inače bivšeg glavnog tajnika HDS-a.

Ured tvrtke Emporion registriran je na adresi Planinska 2 u Zagrebu, u zgradi Mlinareve Veterinarije d.o.o. Nakon što mu dio tvrtki 2004 g. odlazi u stečaj, Mlinar se zapošljava u Vojkovićevom poduzeću Adriatica.net u kojem je od 2005 godine suvlasnik novinski izdavač Ninoslav Pavić.

Tjednik Novosti nedavno je otkrio da su Mlinar i Vojković poslovno povezani s još jednim propalim poduzećem, Rivijerom Ičići d.d. iz Opatije. Mlinar je u Rivijeri d.d. bio predsjednik nadzornog odbora tvrtke u kojoj se kao vlasnik pojavljuje i turistička agencija Adriatica.net. Slično kao i druge Mlinareve tvrtke, i Rivijera je obilato kreditirana od Hrvatske Poštanske banke kojoj je na čelu bio Josip Protega, u aferi Bankomat optužen za davanje rizičnih kredita povlaštenim klijentima.

No, dok pravosuđe rješava brojne rizične transakcije HPB-a, financijsko poslovanje HDS-ZAMP-a i dalje je tabu tema državnog odvjetništva. Možda i zbog toga jer Marka Vojkovića i glavnog državnog odvjetnika vežu prijateljski odnosi pa ih se često zna vidjeti u boljim zagrebačkim restoranima ili Bajićevom uredu u Gajevoj ulici. Ove su godine zajedno putovali u Washington na molitveni doručak koji tradicionalno organizira Bijela kuća. Policijsko izvješće o curenju informacija iz studenog 2011. oko kojeg se ovih dana podiglo puno prašine, Vojkovića spominje i kao jednog od posrednika između Mladena Bajića i pojedinih novinskih izdanja.

Da čovjek 100 godina prati zaštitu potrošača u nas i u svijetu, uvijek ga neke stvari iznova šokiraju. Jedna od takvih šokantnih stvari koje nam se događaju već skoro 2 desetljeća, a kojom se nitko ne namjerava sustavno baviti je plaćanje tzv. naknade za korištenje muzičkih autorskih prava ZAMP-u. Riječ je o iznimno zanimljivom parafiskalnom nametu, jednom od oko 250 koliko ih je u Hrvatskoj, za kojeg nitko u cijeloj državi ne zna precizno kako se i za što naplaćuje. Banalna primisao kako je sustav naplate jednostavan i logičan (izračuna se koliko iznosi slušanje jednog glazbenog djela od strane jednog čovjeka pa se potom taj broj množi s brojem slušatelja), pada u kantu za smeće onog trenutka kad se ovlaš baci pogled na modele obračunavanja koji izgledaju ovako: jednom ću vam naplatiti slušanje nekog glazbenog djela jednom, drugi put vam ga uopće neću naplatiti, treći put će naplata biti posljedica vaše pogodbe, četvrti put vam će vam zaračunati kamate a onda vam dio oprostiti, peti put ću vam naplatiti slušanje djela koje niste slušali, šesti put ću vam za slušanje istog djela u istom vremenu i prostoru naplatiti četiri puta, pet puta….

Kroz cijeli aktualni sustav zaštite autorskih prava isprofilirala se mala šačica ljudi udruženih u desetak privatnih tvrtki, 100-tinjak zaposlenih u raznim firmama, koji imaju apsolutni monopol na tržištu (u Hrvatskoj se nitko osim ZAMP-a ne smije baviti zaštitom muzičkih autorskih prava), koji imaju nepoznata količina novca, i koji nemaju nikakve državne kontrole, a udruge onih koji bih ih trebali kontrolirati sufinanciraju. Na prvi pogled cijela priča nalikuje lođem filmu. I na drugi pogled sustav izgleda kao na lošem filmu. I na treći pogled izgleda tako. Glazbeni autori, iza kojih se skrivaju ''profesionalci'', pojma nemaju tko ih zapravo dere, pa su svoje nemušte strelice umjesto na vlastitu udrugu usmjeravaju na udruge, holetilere, ministra turizma, novinare.

Čovjek najčešće nije ni svjestan koliko puta po različitim osnovama plaća dadžbine ZAMP-u: one su uračunate u cijenu kave koju je popio u kafiću, u cijenu RTV pretplate, ukalkulirane su u cijeni artikala koje kupujemo u nekom tržnom centru, ili cijeni korištenja WC-a, cijeni hotelske sobe, maturalne zabave, korištenja Interneta. Svaki ulaz u neki sajamski prostor, posjet seoskoj priredbi, navijanje na sportskom susretu, sudjelovanje na kongresu, povlači za sobom plaćanje nadoknada ZAMP-u. Prilikom svake kupovine CD-a, DVD-a, Mp3, bilo koje memorijske kartice za fotoaparate, računala, I-poda, USB sticka i rekorder hrvatski građani plaćaju ZAMP-u od osam lipa do 160 kuna jer se pretpostavlja da će korisnik na kupljeni medij snimiti neko od muzičkih djela iz njihovog djelokruga. Glavni krivci i izdajnici interesa vlastitih članova za ogromne dadžbine ugostitelja i hotelijera su Obrtničkom komorom, a za vanjske memorije Gospodarska komora koji su sa ZAMP-om potpisali ugovore. Ako ni za što drugo, zaslužili su da ih vlastito članstvo i pošteni građani pozovu na odgovornost. I materijalnu, i moralnu, a bogme i kaznenopravnu. Dakako, nakon što su ZAMP-u ishodili ogroman profit koji plaćamo mi, oni se sad prave gljive.

Budući da im nitko ne može i ne želi ništa u Hrvatskoj, naše su se udruge obratile inozemnim stručnim organizacijama i udrugama. Ako su nadležne državne organizacije i službe nezainteresirane za ZAMP i njegove mutne aktivnosti, građani i nevladine organizacije nipošto nisu.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Srpska Skupština raspravlja danas o prijedlogu srpske vlade prema kojem će obrtničke radnje biti oslobođene plaćanja za tzv. "muzički dinar", dok su ugostiteljskim objektima bitno smanjena davanja slijedom zakona o autorskim i srodnim pravima. Budući da predsjednik Srbije nije kompozitor niti bivši tajnik srpskog ZAMP-a, prijedlog bi lako mogao proći.

"Ukidamo plaćanja za obrtnike! Ugostitelji će plaćati za autorska prava u ovisnosti od površine objekta i geografskog položaja", objasnio je danas ministar prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja Žarko Obradović dodajući da su oslobođeni plaćanja i poduzetnici koji se bave proizvodnom djelatnošću prodaje vlastitih proizvoda. Srbi priznaju kako su zbog ovog zakona imali primjedbu Europske komisije pa će zbog toga ovaj zakon biti privremen, odnosno ograničen na četiri do pet godina.

Plaćanja za autorska prava uskladiti s ekonomskim prilikama

"Nužno je ta davanja ograničiti odnosno uskladiti s trenutnim gospodarstvenim mogućnostima korisnika", rekao je Obradović, prenosi srpska državna televizija. Osnovna promjena je da za određivanje naknade za javno emitiranje glazbenih djela jest da se visina naknade veže za minimalnu zaradu u Srbiji.

Privrednim subjektima kojima glazba nije nužna za djelatnosti, već je koriste da je u prostoru ugodno, plaćat će puno manje iznose nego do sada. Pri određivanju kvadrature komercijalnih poslovnih prostora isključivo se računa prostor koji korisnik koristi za prijem gostiju, a ne računaju se pomoćne prostorije za rad osoblja, korisnika, skladišni i sanitarni prostor.

Naglasimo kako je ovom prijedlogu već bilo riječi i prije. Tako je u veljači kada je najavljen ovaj zakon, što je objavljeno na Indexu, došao i demantij hrvatskog ZAMP-a.

Šok međunarodne zajednice!?

"Odluka srpske vlade šokirala je širu međunarodnu autorsku i umjetničku zajednicu čije reakcije su upućene na adrese srpske vlade i parlamenta. S navedenim prijedlogom upoznati su i predstavnici europske komisije te se nadamo da takav potez, a s obzirom da krši sve navedene međunarodne norme, neće opstati", pisao je ZAMP u veljači kada se radilo o prijedlogu zakona. U ZAMP-u su tada tvrdili da taj zakon u ovom obliku neće doći do srpskog parlamenta.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet