Dočekali smo, eto, da se i predsjednik Ivo Josipović reagiranjem obrati Novostima: dosad je na članke iz ovih novina reagirao u drugim medijima, a sad je valjda vrag odnio šalu, to jest: bijes je definitivno pomutio razum, pa se šef države odao ljutitom polemiziranju, zanemarujući sve obzire, hrvatski Ustav i zakone, te granice svojih ovlasti. Za polemiku, međutim, nije dovoljno biti ljutit ili biti predsjednik države, nije dovoljno biti zloban, te sklon tračevima i spletkarenju. Nije izbjegavanje polemike – polemika. A upravo to u svom pisamcu – koje je, dva-tri dana prije objavljivanja u Novostima, distribuirao i po nekim drugim redakcijama – čini predsjednik Josipović: na početku teksta, na temelju jednog prozirnog blefa, šef države konstruira tezu da su Novosti produžena ruke politike Milorada Pupovca, e da bi se zatim obračunavao s Pupovcem i politikom za koju Josipović tvrdi da je Pupovčeva.

Hrabri žurnalistički zdrug za predsjednika

Predsjednikovo hrvanje s logikom i javno dostupnim činjenicama prilično je tužan prizor, no njega ne brine kakav će dojam među normalnim svijetom polučiti svojim banalnim trikovima i izljevima gnjeva, jer on zna da će poslije njega u napad krenuti hrabri žurnalistički zdrug koji će se potruditi da njegovoj privatnoj netrpeljivosti priručno nadogradi političku dimenziju. No kad je pisanje posrijedi, brojčana nadmoć nije jamstvo uspjeha: rasipanje topovskog mesa samo je pokazatelj manjka uvjerljivosti i pameti.

Podsjetimo, dakle, što se zbivalo u prethodnim epizodama. U pretprošlom broju Novosti objavili smo da predsjednik Republike vodi osvetničku akciju protiv ovoga lista i njegova izdavača tako što na meritornim adresama zagovara ukidanje državne dotacije listu čije mu se pisanje ne sviđa, i tako što se obračunava sa Srpskim narodnim vijećem u kojem je iznenada prepoznao najmaligniji faktor ovdašnje javne scene.

Osveta je motivirana našim tekstovima o aferi ZAMP. Dokumentirano smo pisali o milijunskim godišnjim profitima koje tvrtka Emporion ostvaruje poslujući s Hrvatskim društvom skladatelja, to jest s HDS-ovim projektom zaštite muzičkih autorskih prava (ZAMP). Vlasnik Emporiona je Marko Vojković, najbolji prijatelj predsjednika Josipovića. Vojković je unosni posao dobio u vrijeme kad je prijatelj Josipović bio jedan od čelnih ljudi HDS-a: prijatelj Josipović, uostalom, jedan je od kreatora ZAMP-a na kojemu Vojković masno zarađuje. Ni ZAMP-a ni zarade ne bi bilo da Hrvatski sabor nije donio zakon kojim je HDS-u omogućena naplata, široko shvaćene, zaštite muzičkih autorskih prava. Država je, dakle, Josipovićevu HDS-u poklonila monopol na naplatu muzičkih autorskih prava, a HDS je operativnu provedbu monopola direktno proslijedio firmi Josipovićeva prijatelja Vojkovića. Uzgred, u Predsjedništvu HDS-a, koje je posao povjerilo Emporionu, sjedila je i sestra Marka Vojkovića, Sanda Vojković, inače prijateljica Ive Josipovića.

Jedina u svemiru

I tako su prolazile godine: Vojkovićevi profiti uredno su se gomilali i svi su se pravili da ne primjećuju višestruke sukobe interesa čija se ukupna vrijednost u međuvremenu popela na nekoliko milijuna eura, s tendencijom daljnjeg rasta. HDS-u nije padalo na pamet da raspiše natječaj za taj posao, jer je prijetila realna opasnost da se na natječaj javi netko tko bi bio spreman raditi za manje od šest-sedam-osam milijuna kuna čiste dobiti, pa bi najednom iščeznuo smisao postojanja tvrtke Emporion koja je – žele nas uvjeriti – jedina tvrtka u svemiru koja može obavljati taj zahtjevni i povjerljivi posao. To je, naravno, komično objašnjenje, ali je prolazilo, naročito kad je stizalo iz usta autoriteta kao što je predsjednik države.

Problem nastao kada su Novosti i Index počeli objavljivati službene podatke

Problem je nastao kad su Novosti i Index.hr počeli iznositi službene podatke o financijskim aspektima suradnje Josipovićeva HDS-a i Josipovićeva Vojkovića. Na Pantovčaku se rodio bijes i pokrenuta je podzemna operacija da se Novostima, po hitnom postupku, uskrati javni novac: umjesto da jasno odgovori na pitanja o svom i HDS-ovu aranžmanu s Vojkovićem, predsjednik Republike odlučio se za zloupotrebu svoje funkcije da bi ugušio list koji mu smeta. Vrhunac zloupotrebe dogodio se prošlotjednim reagiranjem šefa države, reagiranjem koje pakošću i olakim diskvalificiranjem kamuflira bijeg od argumentirane polemike.

Paralelno s rečenim pokušajima, predsjednik je svojim medijskim i pravosudnim izvršiteljima prosljeđivao zavjereničke teorije o tome tko stoji iza tekstova u Novostima. U proljeće ove godine, kad smo objavili prve tekstove o ZAMP-u i Emporionu, inspirator je pronađen u bivšem predsjedniku Stjepanu Mesiću, pa je u povodu toga otkrića Jutarnji list upriličio višednevni serijal o istragama koje se, prema pouzdanim informacijama iz Državnog odvjetništva, pokreću protiv Mesića. Josipoviću bliskim rječnikom rečeno, bila je to konjska glava na jastuku bivšeg šefa države.

Sad je, pak, naručitelj pronađen u Miloradu Pupovcu, predsjedniku SNV-a i saborskom zastupniku SDSS-a, pa je organizirana operacija njegova osobnog i političkog diskreditiranja. Jutarnji list opet je preuzeo ulogu batine u predsjednikovim rukama. (S Pantovčaka su se prošlog tjedna širili i spletkarski glasovi da iza pokvarenih Novosti stoji premijer Zoran Milanović, ali Josipović se nije usudio sukobiti s premijerom. Čak je naglo počeo ublažavati i svoje kritike Vladi, koje je intenzivno upućivao u protekla dva tjedna, procjenjujući valjda da su mu previše tri otvorene fronte – prema Novostima i SNV-u, prema Tomislavu Karamarku i prema Milanoviću.)

Služili Sanaderu sada služe Josipoviću

Svjedočili smo, ukratko, sedmodnevnoj demonstraciji Josipovićeve medijske sile u čijem sastavu poslušno marširaju uglavnom isti koje je u svom arsenalu držao bivši premijer Ivo Sanader, no paljba iz svih raspoloživih sredstava nije ubila temeljno pitanje: zašto se, gospodine Josipoviću, već mjesecima toliko uzbuđujete na svaki javni spomen Marka Vojkovića i ZAMP-a? Zašto, jednostavno, ne objasnite svoju ulogu u vrtoglavom bogaćenju svoga prijatelja Vojkovića u poslu s vašim HDS-om?

Tako bi predsjednik sačuvao podosta energije i ostatke vjerodostojnosti, i sačuvao bi svoj osvetnički karakter od javnog demaskiranja. No, sujeta, umišljaj o nadmoći i medijsko obožavanje pomutili su kod Josipovića sposobnost zdravog rasuđivanja, pa mu slučaj Ive Sanadera, očigledno, služi kao uzor a ne opomena.

Ne, ali zapravo - da

Logika sasvim nestaje kad se Josipović – uporno bježeći od pravog predmeta rasprave – iz maglovitih sfera iskonstruiranog političkog neslaganja spusti u iznošenje konkretnih neistina i plasiranje sitne zlobe, zlobe koja je proporcionalna njegovu političkom i ljudskom formatu. Predsjednik, naime, usput tvrdi da nije tražio ukidanje javnog financiranja Novosti na adresi koja je jedina meritorna za odlučivanje o tom pitanju, ali nekoliko pasusa dalje kaže ovako: „Kako to da u vremenima u kojima su propali mnogi mediji, ili su negdje na rubu propasti (Vjesnik, Nacional, Forum…), jer su izloženi nemilosrdnim zakonima tržišta, kad mnogi novinari, na žalost, ostaju bez posla, baš jedino Novosti i Hrvatsko slovo uživaju državnu potporu?“

Josipović, dakle, kaže da nije tražio, ali zapravo traži da se obustavi proračunsko financiranje Novosti. Dovođenje u istu ravan Novosti i Hrvatskog slova trebalo je imati funkciju uvrede, pa kad čovjeka motivira želja da uvrijedi, činjenice bivaju poražene. Hrvatsko slovo, kao i, recimo, Zarez, financiraju se iz budžeta Ministarstva kulture, dok se Novosti – kao i više od dvadeset manjinskih listova – najvećim dijelom financiraju iz budžeta Savjeta za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske. Iscrpan popis dotiranih listova, s novčanim iznosima i opisom publikacije, stoji na web-stranicama spomenutog Vladina tijela.

Misli li Josipović da bi, kad su već propali dnevnici i tjednici koje spominje, trebali propasti i manjinski listovi? I zašto bi trebali propasti? Samo zato što mu smetaju tekstovi u Novostima Josipović bi polio benzinom i zapalio sve što postoji na manjinskoj informativnoj sceni. Da je tome tako svjedoči i intervju Josipovićeva savjetnika Siniše Tatalovića u Novom listu: on o financiranju manjinskih glasila ne zna mnogo, razumije još i manje, no to mu nije prepreka za plasiranje teze da bi s dosadašnjom praksom trebalo raskinuti. Ne kaže, naravno, da bi to trebalo učiniti u povodu ljutnje njegova šefa.

Ručak u rezidenciji

Zašto Josipović, međutim, ne bi bio dosljedan, pa postavio pitanje zašto Hrvatska radio-televizija uživa državnu potporu dok novine propadaju, a novinari završavaju na burzi rada? Ovakvog HRT-a ne bi, naime, bilo da nije pretplate koju, po zakonskoj prisili, plaćaju svi građani ove zemlje. U čemu je načelna razlika između financiranja HRT-a i Novosti? Nema razlike, ali Ivo Josipović ne želi vidjeti ni pedalj dalje od svojih osvetničkih ambicija.

Dežurni društveni komentatori, u pozi stalne objektivnosti koju zamišljaju kao matematičku sredinu između sukobljenih strana, koji formalno ne dovode u pitanje javno financiranje Novosti, imaju drugi problem: zašto se Novosti bave (i) općenacionalnim političkim i ekonomskim temama, a ne isključivo lokalnim srpskim folklornim društvima i sličnom „manjinskom“ zanimacijom? Što bi, međutim, isti komentatori kazali kad bi Sabor, uvjetujući financiranje, propisao HRT-u o čemu smije pisati, a o čemu ne smije? Proglasili bi to skandalom, ali skandaloznom ne smatraju zamisao da financijer sroči precizan popis tema kojima bi se ovaj list smio baviti, a da Vlada – po Josipovićevim uputama i po mjeri palanačkog poimanja svijeta – usput odredi i poželjnu nacionalnu strukturu redakcije Novosti.

Teško je povjerovati da sveučilišni profesori, nagrađivani publicisti i zvučna imena ovdašnje javne scene, na početku 21. stoljeća, zagovaraju izravni utjecaj političke vlasti na jedne novine, ali ovdje je doista tako, jer u Hrvatskoj može sve što se čini nezamislivim: Europapress holding, na čelu s J. Lovrić i M. Plešeom, može nekog drugog optuživati za bliskost sa Sanaderom, Jutarnji list može objavljivati pisma podrške predsjedniku Josipoviću, kao što je Politika nekoć objavljivala izraze narodne podrške Slobodanu Miloševiću, Sanja Mikleušević-Pavić može biti urednica Informativnog programa HTV-a, porezni dužnik D. B. (47) – vodeći izvršitelj poreznog dužnika N. P.-a (59) – može u brijunskoj rezidenciji ručati s predsjednikom Josipovićem, i to o trošku onih koji ne mogu izbjegavati plaćanje poreza, šef države, zajedno sa savjetnicima, može se javno hvaliti svojom fenomenalnom popularnošću u istraživanjima raspoloženja javnosti, isprazna zločestoća može postati stilski pravac u kojem su pojedini autori već sad postavili standarde teško dostižne budućim žurnalističkim naraštajima, šef države, usto, može u razmaku od pet dana prodanu nakladu Novosti smanjiti s devetsto na „par stotina“ primjeraka, svjesno lažući u oba slučaja…

Karakterna razgolićenost

Svjedočimo, u suštini, potpunom diletantizmu u shvaćanju novinarstva kao profesije, i gledamo bijedna nastojanja mnogih ovdašnjih javnih persona da svoju privatnu netrpeljivost prema ovom listu, nekim njegovim autorima, pogotovo mrskim „feralovcima“, ili njegovu izdavaču zaogrnu u teze koje ne mogu izdržati ni prvo logično potpitanje. Svjedočimo, također, karakternoj razgolićenosti Ive Josipovića koji bi u bici za rejting i slavu odsjekao glavu svakome tko odbije služiti tim nacionalnim svetinjama, ne shvaćajući da je pravu bitku – onu da bude državnik – nepovratno izgubio. Ako se jednom iskreno bude zapitao zašto je završilo tako kako je završilo, možda će mu od koristi biti replika iz filma „J. Edgar“ Clinta Eastwooda: „Zanimljivo je kako popularnost, naročito ona koja priziva simpatije isključivo u svrhu slave, neizbježno vodi u zlo.“

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Svojevremeno je najbolji ministar turizma Davor Bajs predložio antikrizne mjere u turizmu kojim bi zbrisao 50 posto prihoda koji ubire Hrvatska udruga skladatelja ZAMP koji toj nevladinoj organizaciji plaćaju hotelijeri i ugostitelji. Ta mjera, koju je veći broj hrvatskih glazbenika pokušalo patetično prikazati kao ''smrt hrvatske glazbe'', skrenula je tada opetovano pažnju na jedan od tzv. parafiskalnih poreza koji pogađa svakog od nas – što kao korisnike telekomunikacijskih usluga (dio RTV pristojbe ide ZAMP-u, dio cijene koju plaćaju radio i TV-postaje također ide ZAMP-u, dio cijene pristojbe kabelskim operaterima također završi u ZAMP-u), a dio opet pokupi ZAMP kad kao građani uđemo u kafić, na stadion, svadbu, maturalnu zabavu, kad kupujemo u tržnom centru itd. itd.

Dakako, da je Bajsova reforma puknula, kao što su puknule sve reforme poslije. Da se razumijemo: nitko ne dovodi u pitanje pravo hrvatskih glazbenika da štite svoje djerla. Ona su neupitno vlasništvo autora koji s njima imaju pravo raditi što ih volja: mogu ih prodavati po kojoj žele cijeni, kome hoće, kad hoće, mogu ih uništiti. Dapače, mi bi im predložili da podignu cijenu vlastitih djela za 700, 800 posto. Dakle, nije riječ o cijeni njihove glazbe. Problem počinje tek onog trenutka kad se cijeli sadašnji model naplaćivanja dadžbina ZAMP-u podvrgne kakvoj-takvoj analizi i nastoji sagledati kroz prizmu konkurentnosti, jednakosti, transparentnosti i postupanja sukladno s hrvatskim pravom.

Prvo pitanje: što je ZAMP?
Na prvi pogled se nameće odgovor kako je ZAMP udruga autora glazbenih djela kakvih je bezbroj u Europi. Međutim, nije tako. ZAMP je djelomično i paradržavna organizacija koja se bavi zaštitom autorskih prava (žele li, primjerice, vaša djeca snimiti svoj CD u garaži, morat će dobiti dozvolu ZAMP-a i morat će to platiti). ZAMP je uz to i monopolistička organizacija, budući da se zaštitom muzičkih prava nikome drugom nije dozvoljeno baviti na području Republike Hrvatske. ZAMP je i svojevrsna interesna zajednica oko koje je okupljen veći broj privatnih tvrtki. ZAMP je i kontrolna organizacija koja u nekim stvarima de facto ima ovlasti državne inspekcije.

Drugo pitanje: kako ZAMP naplaćuje svoje pristojbe?
Najtočniji odgovor na ovo pitanje bi bio: kako kome i kako kad. Različitu ćete cijenu kao pojedinac platiti za slušanje jedne te iste glazbe u Karlovcu ili Zagrebu, različito će vas koštati kao jedinku ako istu glazbu slušate na privatnim postajama ili na državnoj HRT, različito ćete istu glazbu platiti ako je slušate u velikom ili u malom kafiću. Jedino je pravilo da pravila nema: u Hrvatskoj ne postoji cijena pojedinačnog slušanja glazbe koja bi se potom pomnožila s brojem slušatelja. Slušatelj koji sluša glazbu na Zagrebačkom velesajmu platit će je cca. 37 puta skuplje negoli da tu istu glazbu sluša na radiju. Postoje inozemni autori čije se slušanje u ZAMP-u naplaćuje, i one čije se slušanje ne naplaćuje. Neki put se primjenjuje princip dvostrukog, trostrukog, višestrukom oporezivanja, ali postoje i obrnuti slučajevi – da autor za slušanje svoje glazbe ne dobije ni cvonjka.

Treće pitanje: Kako ZAMP troši prikupljen novac?
Odgovor na ovo pitanje je u većoj mjeri u domeni slutnje negoli u domeni egzaktnih odgovora. Riječ je o mašineriji od 100-tinjak ljudi, okupljenih u većem broju privatnih tvrtki. Preliminarna izvješća o puštanju glazbe u pojedinim ugostiteljskim objektima tijekom 2007. i 2008. i naplata autorskih prava su u neskladu (detaljno izvješće će biti sačinjeno u prvoj polovici svibnja i poslano nadležnim institucijama u zemlji i inozemstvu). Međutim, ima i drugačijih primjera: velik broj naknada za korištenje glazbenih autorskih prava s povlaštenih priredbi, koncerata, svadbi itd. ZAMP nikad nije naplatio. Koji su autori oštećeni i koliko ne zna precizno nitko, čak ni ZAMP.

U svakom slučaju, po našem dubokom uvjerenju ovakav način djelovanja zahtijeva ozbiljan angažman nadležnih državnih službi RH.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

U posljednje vrijeme sveprisutni Mate Mišo Kovač u razgovoru s novinarima Indexa dotakao se i još jedne "boljke" zbog koje je također čest gost naslovnica domaćih portala. Naravno, riječ je o ZAMP-u.

"ZAMP je najveća mafija u Hrvatskoj. Mafijaši su za njih mala djeca", bio je jasan Mišo Kovač.

"Lani sam od njih dobio 16 tisuća kuna, a nedavno sam na televiziji čuo da je predsjednik zaradio dvostruko više od mene. Ne znam koje hitove on ima, a dobro se zna što sam ja učinio za domaću scenu", rekao je gospodin Kovač.

Međutim, njegova supruga dodaje da su itekako svjesni da do ovakvih situacija dolazi zbog razlike u vrijednosti boda za zabavnu i ozbiljnu glazbu, ali dodaje da bi cjelokupni sustav trebalo drukčije organizirati te da bi poslovanje trebalo biti transparentno.

"Što se može, prvih smo godina, kada je Mišo od ZAMP-a dobivao samo dvije ili tri tisuće kuna godišnje, tražili ispis, da vidimo kako je do tako smiješnih iznosa uopće došlo. Ono što smo dobili bilo je izlistanje na pedesetak konfuznih stranica, a dodatno zbunjuje i nepodudarnost koju dobivate kada iznose sami izračunate. Bilo kako, taj iznos danas iznosi otprilike 1.400 kuna mjesečno", rekla nam je Lidija Kovač.

"Mišo je čak u šali dodao da bi želio zabraniti javno izvođenje njegovih pjesama, ali zaista je ljut na cijelu situaciju", dodala je.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

"Poduzetnik Marko Vojković i njegov poslovni partner Juraj Mucko isplatili su sebi 2011. godine čak 38,8 milijuna kuna dobiti koju je njihova tvrtka Emporion akumulirala posljednjih godina. Ta je dobit dobrim dijelom bila ostvarena i na poslovima prikupljanja ZAMP-ovih autorskih naknada, dobivenima od Hrvatskog društva skladatelja (HDS) u vrijeme dok su na vodećim funkcijama u tom društvu bili Vojkovićeva sestra Sanda Vojković te njegov i sestrin bliski prijatelj, sadašnji predsjednik republike Ivo Josipović", piše ovotjedno izdanje Novosti u kojem se naglašava da je iz financijskog izvještaja tvrtke Emporion jasno vidljivo da je dobit lani isplaćena vlasnicima tvrtke, odnosno Vojkoviću koji drži 67 posto vlasničkog udjela, i Mucku koji drži 33 posto.

Nastojali umanjiti brojke

Financijski izvještaj koji dokazuje takvu dobit izrazito je bitan jer su i Vojković i Josipović nakon izbijanja afere "Zamporion" u ožujku ove godine tvrdili kako je visoka dobit koju Vojković ostvaruje na poslu s HDS-om "samo papirnata" te da je stvarna zarada njegove tvrtke znatno manja.

"Da je riječ tek o 'papirnatoj' dobiti izjavio je u ožujku upravo Josipović u emisiji 'Nedjeljom u dva'.", napominje se u tekstu u kojem se podsjeća da je taj tjednik već prije pokazao da te tvrdnje nisu istinite te da Vojković od HDS-a izvlači živi novac.

"Spomenuti financijski izvještaj tvrtke Emporion sada to još jednom potvrđuje", napominje se u tekstu u kojem se podsjeća da je u trogodišnjem periodu od 2008. do 2010. Emporion od HDS-a naplatile 111,5 milijuna kuna, ostvarivši 29 milijuna kuna čiste dobiti.

Isplatili profit prije povećanja poreza

"Iz financijskih izvještaja tvrtke Emporion za 2011. može se zaključiti i što su Vojković i Mucko napravili s tim novcem. Isplaćeno je 38,8 milijuna kuna dobiti, a istovremeno su vlasnici Emporiona svojoj tvrtci beskamatno posudili 37,5 milijuna kuna. U izvještaju stoji da ta kratkoročna posudba dospijeva na naplatu 1. prosinca 2012. Nije poznato koji je bio smisao te operacije, ali je činjenica da su si na taj način vlasnici isplatili profit prije nego što je nova vlada povećala poreznu stopu na izvlačenje dobiti iz tvrtki", zaključuju Novosti.