morska iz dubina
ponedjeljak, 30.06.2025.
Dan jučer
Ovaj mlađi stari, pod klimom, gleda zarana neku kaubojštinu.
Stari Stari na teraci, okružen limunon, narančon, maslinama, lavandon, lovor višnjama, tendon i montiranin ventilatoron. Čita naslove novina, a onda napad na osmosmjerke.
Ja kužinajen u nešto manjen obimu jer su dica i dica od dice razasuti duž obale, na moru i u moru.
Zatvorin, na tren, oči i vidin se u nekon hotelu s olimpijskin bazenon. Plivan do iznemoglosti. Ne zanima me ni spiza, ni da me drugi dvori, ni fensi šmensi išta, samo zamasi ruku i lice uronjeno u ladnu vodu. Tako mi se pričini da bar na tren pobjegnem od moranja.
Prinošenje žrtvi je povijesno oduvik bio neki obredni ili vjerski ritual. Kod mene žrtva ima drugi prizvuk. Nije lišena ljubavi al štrukaje do iznemoglosti.
Osjećan se ka tica kojoj su srezali krila. Ka sloboda kojoj su vezali noge. Ka riba na suvon. Ka trkačica na 100 metara s rezultaton ispod 9 sekundi al mi stazu stalno produljuju.
Onda pomislim na one koji su po rovovima, na one koji nemaju dici šta dat jest ni pit i pojam slobode se otvori ka obzor pred izlazećin suncen.
Dobro je. Sve je dobro.
