morska iz dubina
ponedjeljak, 02.06.2025.
Najdraži
Vrime učini da pomalo zaboravin velike fibre vlastite dice, cijepljenja, grlobolje, vađenje tonzila, uhobolje, sportske ozljede, pet operacija kolina, žgincane noge, šivanje rascvitale brade, zalipljene o skale u dvoru i to u ratnin godinama kad nije bilo konca za šivanje. Naprosto potisneš.
Novo doba donosi novo. Sad su odrasle, svoje, prave ljudinice na koje san do neba ponosna.
Al fibre ovih mojih troje mačića, grlobolje, punti na arkadi, punti na zapešću, začepljen nosić, a beba dojena, konjuktivitisi, varičele i sve šta mališ i veliš pokupe i donesu iz vrtića....e, to već boli pravo u srce. Treperin od poruke do poruke, a sve između ka da ne postoji. Mobitel ne gasin ni dan ni noć jer nikad ne znan oće li bit potriba uletit u vrime koje je nevrime.
ON in kupuje autića milijun, a ja san zadužena za knjige. Mlađa viče, dostaaaa s igračkama, a dida joj kaže, ne pizdi, ja san dida i uzet ću šta vole. Ti se nisi bunila na milijun barbika kad san ti kupova ka maloj.
A onda, kad nediljon ručaju, svi se sjate oko najmlađe, a moja dva hahara ulete na veliku postelju. Ja u sredini, njih dvoje, svaki naslonjen na moje rame i viču, bako, čitaj. I tako bi ja mogla do besvijesti. Kad se zasite čitanja ima baka cili repertoar izmišljenih priča, punih "nevolja" jer te su in najdraže.
A na odlasku zagrljaj i poljubac. Šapnen in na uvo, volin te puno, a dva para velikih plavetno zelenih očiju odgovaraju i ja tebe volin, bako.
Tako valjda izgleda stanje bingo uma kad progutaš sunce, udre te munja, misec te obasjava, krošnje propupaju, more se zacakli, zvizde zatrepere, ljubičice zamirišu i pari ti se da od svih organa imaš samo jedan jedini. Veliko srce koje pulsira radošću. Veliko zahvalno srce.
