morska iz dubina
utorak, 27.05.2025.
Bambi
Sve je krenulo kao priča posadio djed repu. Pa tako i mi zasadili istočni vrt. Pa zasadili zapadni vrt. Nema grijeha, ako ste mislili da priča ide u smjeru istočni i zapadni grijeh. NI KA KO!!!
Sve se uhvatilo, probujalo, propupalo, zazelenilo, milina jedna. Gustiš pravi. A sve na svome. Da ne bude zabune.
Južni dio je suvlasništvo svih stanara. A baš jedan prozor iz našeg dnevnog gleda u taj dio. Nije da pogled nije u zeleno. Nedajbože. Gleda on na zelenu livadu, mali zeleni brežuljčić, šikaru, makiju. Al meni zelenog raslinja i modrog mora nikad dosta. Pa tako dogovorili sa susjedima prvog i drugog kata da zajedno investiramo u još raskošnije izdanje. Izdvojili pozamašne svote i zasadili tri koštela. Listopadno drvo koje naraste do 25 metara visine. Ukorijenili se oni baš onako pravo i rastu da ih je milina gledat. Treperim ja od radosti. Neka zelenoga. Neka raste nebu pod oblake.
Al meni je i to bilo malo pa bocnili mi još par bambusića, onako, na metar od prozora, baš kako zid okućnice diktira. Nije da nisam znala da je brzorastuća trajnica, pomalo agresivna. Nije da nisam znala da u danu naraste i do 30 centimetara, a u konačnici do 40 metara visine. Znala sam. al zeleni apetit u mene naprosto NE ZA U STA VLJIV. Prva godina skoro ništa. Druga godina nešto. Eeee, al ova treća godina, nije to više bambi, bambusić. To je dika i ponos naše ledine. Prvi kat prešišan, a drugi je na dohvat ruku. Kažem ja susjedima, ako smeta, šišajte. Al ovi poviše luđi od nas. Ako je to uopće moguće. Al tako mi svega, moguće je. Neeee. Neka raste. Divno ga je vidit, glasaju se s balkona prvog i drugog kata.
E, sad, dolazimo do neizvjesnog. Od trećeg do petog kata vlasnik svih stanova je isti. Zgrada je izgrađena na njegovoj zemlji i za uzvrat je dobio pozamašan broj stanova. Sudbina bambija nam je sad neizvjesna. Stanovi se iznajmljuju i stalna smjena gostiju i mogućnost da bambusić smeta u prostiranju robe je na razini završetka nogometnog prvenstva. Neizvjesno do samog kraja. Hoće li ga skratit za glavu ili ga pustit da dotakne nebeske visine šestog kata i srdačnu dobrodošlicu dragih nam susjeda. To ćemo tek vidjeti.
Do tada, bambi dobiva vode na pretek, svakodnevne ljubavne poglede, divljenje pa i potajnu molitvu da ide još više u dužinu, širinu pa da stvarno mogu reć da nam je pogled sa svih strana pravi evergreen.
Rekao bi netko da nemam pametnija posla. Al imam. I to na pretek. Al zeleno liječi. Nije da reklamiram ko farmaceutske kuće na TV-u, al bi li itko pametan, u gotovo centru grada, bio protiv zelenoga. Nema!
Imam još u planu prokopat kanal s Rive i došetat more pod prozore. Javim vam kad ishodujem sve dozvole:-)
