morska iz dubina

subota, 26.06.2021.

Bilo jednon (10)



Foto: iz obiteljskog albuma, ja maturantica

Sva dica restu i jednon narestu. Tako i ja. Naj san volila litnje školske praznike jer ni bilo dileme di ćemo poć. Hodili smo i zimi na škoj. I lipo je bilo u sva doba. Uvik puno posla oko kuće koja je resla nebu pod oblake. I uvik veselo s mojin kužinima, di nan je samo nebo bilo granica.

Mero je, od nas tri ženskice, najprin postala cura. Prva je počela nosit ređipet. A ja san još dugo bila taka da mi se samo po licu znalo šta mi je sprida, a šta zada. Kod mene je sve to nekako išlo sporo i ka da mi nešto ni dalo da izresten brzo. Nego da šta duje frajam u dobu, koje mi ni sad ne da mira koliko je bilo lipo.

U trećen gimanzije san došla na zimske praznike i na poklade, di je Mero bila Zoro, a ja prinčipesa.
Tad san se prvi put pojubila onako zapravo. I deboto onesvistila kako je bilo lipo. Dopisivala san se nekoliko miseci s tin momkom koji je bi pomorac, ma kad je došlo pismo u kojen mi je napisa da su crnčuge na brodu line i ništa ne fatigaju, dobi je oproštajno pismo. Ja san bila odgojeno i osvišteno dite. Niko se nikad ne smi zvat pogrdno i bez poštivanja.

Lito, nakon mature, je bilo zadnje lito mog redovitog i učestalog dolaska na škoj. Već san pomalo škicavala, vadila se na litnje rokove na fakultetu, ispite, rad preko student servisa. Al zato su otac i mat već bili u Vali za stalno.

Mero se puno rano udala i rodila. Vinka isto tako. Samo san ja išla nekin "normalnin" puten di je najprin tribalo završit fakultet, zaposlit se, udat pa onda ić na dicu.

Moja dica, moje voljene cure, znaju skoro sve o mom ditinjstvu. Puno san in o njemu pričala. Često, prid spavanje, umisto Pepeljuge i Snjegulice. Prenila san in i govor škoja pa danas znamo u zezanciji bacit turu kad nas raspoloženje odvede u ten smjeru.

Odavna nisan mala djevojčica iz priča "Bilo jednon", al ona u meni živi ka upaljena šterika i ka pik misto u koje se rado skudrin. Sad san već i baka prelipog unuka. Opet u Vali, ka na početku priče. I vajda samo nebo zna je li Vala moje zadnje odredište ili će mi ispunit žeju i vratit me u Split. Di pripadan.

26.06.2021. u 13:58 • 32 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< lipanj, 2021 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Travanj 2024 (6)
Ožujak 2024 (5)
Veljača 2024 (7)
Siječanj 2024 (7)
Prosinac 2023 (6)
Studeni 2023 (8)
Listopad 2023 (9)
Rujan 2023 (7)
Kolovoz 2023 (11)
Lipanj 2023 (7)
Svibanj 2023 (8)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (10)
Veljača 2023 (10)
Siječanj 2023 (10)
Prosinac 2022 (8)
Studeni 2022 (4)
Listopad 2022 (9)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (6)
Srpanj 2022 (11)
Veljača 2022 (4)
Siječanj 2022 (8)
Prosinac 2021 (6)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (6)
Rujan 2021 (7)
Kolovoz 2021 (9)
Srpanj 2021 (17)
Lipanj 2021 (17)
Svibanj 2021 (15)
Travanj 2021 (10)
Ožujak 2021 (15)
Veljača 2021 (14)
Siječanj 2021 (12)
Prosinac 2020 (7)
Studeni 2020 (18)
Listopad 2020 (18)
Rujan 2020 (16)
Kolovoz 2020 (22)
Srpanj 2020 (21)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga


Linkovi