morska iz dubina
nedjelja, 25.10.2020.
Očekivanja
Foto: otočka
Postoje dani kumulativnih zbivanja koji mirišu na ostvarenje nadanja. I snova. A onda ništa. Razočarenje. Tuga. Samosažaljenje. Propali planovi. Urušeni snovi. Praznina.
Pa prođe neko vrijeme. Iz nove perspektive shvatim da je upravo tako sve trebalo biti. Da su moja očekivanja tada bila ispravna. Opravdana. Ali kao nekom magijom, slijed daljih zbivanja ukazao je na drugu realnost. Za mene bolju. Sigurniju. Optimalniju. I tako, puno puta u životu. Od banalnih stvari do krupnih životnih odluka.
Realnost mijenja svoja obličja. Uvide. Percepciju. Perspektivu. I introspekciju. Ono što danas izgleda kao moguće ostvarenje sna, a nije se zbilo, već za kratko vrijeme se pretvara u novi izazov. S drugačijim predznakom. Pristupom. Očekivanjima. Nadanjima.
Danas je moj veliki plan pao u more. Bio je realan. Očekivan. Prepun nadanja i objektivnog sagledavanja iz više kutova. I baš sve je mirisalo na novi početak zrele dobi. Do konačnosti. Kad sam već gotovo počela slaviti, dogodilo se neočekivano.
Sad čekam protok vremena. Novo sagledavanje. Uvide. Spoznaju. I razumijevanje zašto je nešto tako evidentno puklo ko mjehur od sapunice. Van svih mojih dosega. Jer sve je ovisilo o nekom drugom.
Nadam se da će neumoljivo vrijeme bit milostivo. I dat mi odgovore, a da pri tom zaista ne pustim korijenje u Vali.
