morska iz dubina
ponedjeljak, 14.09.2020.
Gospodar vremena
Foto: otočka
Oduvijek sam volila na papiriću ispisat obaveze dana. Šta sve treba. Količinu. Satnicu. Tako mi se činilo da gospodarim vremenom. Odgajana u hiperodgovornosti, sve je trebalo bit izvršeno. Plan ostvaren. U pravilu, prebačen. Ja bi tada bivala zadovoljna. I tako godinama.
Onda dođe kronološki slijed kad navike ostanu iste. A gospodarenje vremenom promijeni vlasništvo.
Pa vrijeme, kao gospodar prostora i svega što jest, počne diktirat količinu natuknica na papiriću. Poslove.Tempo izvršenja. I rok. Najprije sam se koprcala. Pa primirila.
Vala je uvijek u nirvani. I kad je uspavana u svojoj mirnoći. I kad podivlja u orkanskom bjesnilu zapjenjenih valova. Njoj se fućka za popis obaveza, htijenja, želja. Postojana i oduvijek takva, tu je kao znamen relativnosti prioriteta. I važnosti obaveza. Njeni postulati su živjet u skladu s mjesečevim mijenama, godišnjim dobima, udisajima prirode. Preporuča zaobilazit njene izdisaje. Uklopit se. Ne narušavat mir i sklad ljepote kreacije.
Preodgojila me Vala. Od gradske vreve ostale su samo slike užeglog asfalta. I treperenje zraka nad njim. Primirilo me. Dišem kako valovi pitaju. Sustižem koliko sunce dozvoli. Strahopoštujem gromove koji gospodare nebom. I munje koje paraju more. Otvarajući vrata novih svjetova.
Na sutrašnji popis kupnje dodajem još , na kraju, brašno i prašak za pecivo. Dolaze kumovi. Bit će veselica.
