https://atma.hr/ovako-se-ponasa-toksicna-majka-unistavanje-psihe-vlastitog-djeteta/

"Sve dok vjerujemo u univerzalnu majčinsku ljubav – mit koji naša kultura aktivno podržava – ne možemo vidjeti istinsku moć koju roditelji imaju nad nama, čak i moć prikrivenog nasilja. Volimo o majkama misliti kao o ženama koje čuvaju ovaj svijet od nestanka, divnim i požrtvovanim ženama, ali je li to baš uvijek slučaj?

Većina ljudi u pojmu majke vidi požrtvovanu ženu koja njeguje bezuvjetnu ljubav prema svojoj djeci i koja će učiniti sve da svoje potomstvo izvede na pravi put, odričući se usput svega i svačega.

Ali, nisu sve majke takve. Znate li što je toksična majka?

Moćna veza “majka-kćer”
Roditelj ne samo da kreira svijet oko svog djeteta, već i diktira kako će dijete promatrati taj svijet. Kao djeca, mi “razumijemo” što se u našoj obitelji događa, što je rečeno i zbog čega, ali ne uvijek jer je to tako, već zato što su nam majke servirale objašnjenje koje smatraju da je za nas odgovarajuće.

Zato nije ni čudo što mnoga djeca odrastu vjerujući da je svako ponašanje i odnos koji vidimo u obitelji, čak i toksičan, destruktivan ili nasilan – normalno. Kao djeca vjerujemo da su sve obitelji kao naša, a shvaćanje da se druge obitelji zapravo dosta razlikuju dolazi mnogo, mnogo kasnije.

Sami opravdavamo majke što su vikale, tukle nas – nismo bili dobri, nismo ih slušali. Vjerujemo da su naša braća i sestre drugačije tretirani jer su oni dobri, vrijedni ljubavi i divljenja, a mi nismo. “Mi smo teški, lijeni, nestašni, glupi” – kako nas je majka nazvala. I s tim uvjerenjem odrastamo.

Odrastanje i glavni problem
Većina ženske djece koja se ne osjećaju voljeno misle da će im odrastanje donijeti slobodu i da će se konačno izbaviti od negativnih kritika. Ali, u odrastanju ih čeka neugodno iznenađenje – izlazak iz dječje sobe neće vas zaštititi od bola i potrebe za majčinom ljubavlju i podrškom.

To je glavni problem – centralni konflikt između svijesti kćerke, kakve rane joj je majka napravila i glađu za njenim odobravanjem i ljubavlju. Taj konflikt živi u sada već djevojci i ona konstantno pronalazi objašnjenja i opravdanja za toksično ponašanje svoje majke; čini sve kako bi zapravo zatvorila oči pred istinom.

8 tipičnih obrazaca ponašanja toksične majke

1. Nabijanje osjećaja krivnje i stida
Ovo ponašanje počinje riječima “Ti uvijek…” ili “Ti nikada…” i snažno se urezuju u svijest djeteta.

U dječjoj glavi to postaje i osobna kritika, glas koji stalno ponavlja, krivi i ističe greške, a pohvale izbjegava.

2. Uloga žrtve
Mnoge majke zapravo igraju ulogu žrtve, a djeca toga nisu ni svjesna. Toksična majka stalno podsjeća dijete koliko je nezahvalno, a rečenicu obično završava sa: “Poslije svega što sam napravila za tebe”.

Ovakvo ponašanje živi u djetetu i kada odraste, a majka nastavlja svoju toksičnu ulogu, pogotovo ako je dijete shvatilo o čemu se zapravo radi i pokušava ograničiti viđanje i kontakt s majkom.

3. Igra simpatije
Favoriziranje jednog djeteta u obitelji događa se u mnogim obiteljima. Ali, kada je majka prema jednom djetetu divna, a prema drugom toksična – ponižava ga, stalno uspoređuje s “dobrim” djetetom ističući koliko je ono loše – psihološki problemi su gotovo zagarantirani.

Psiholozi kažu da se toksične majke ovako ponašaju kako bi kontrolirale djecu, da bi formirale odnos između braće i sestara kakav ona želi da on bude i manipulira kako bi djeca stalno imala potrebu za njenom podrškom i pohvalom. Ako je u pitanju jedinac, ni to dijete nije “spašeno” – bit će stalno uspoređivano s kćerkom susjede, bratom od strica…

4. Pasivna agresija
Majka može izraziti pasivnu agresiju prema djetetu indirektno, na primjer, kroz ružne komentare o ocu kada je dijete prisutno. Razvoj djeteta direktno je povezan s načinom kako se roditelji ponašaju jedno prema drugom i prema drugim članovima uže ili šire obitelji i baš zato roditelji imaju ogromnu ulogu u tome kakvi ćemo ljudi postati kada odrastemo.

Ako dijete svjedoči okrutnosti, verbalnom bijesu, kažnjavanju tišinom, psihičkom maltretiranju, velike su šanse da će dijete razviti slične poremećaje ponašanja u prosjeku već od 8. do 10. godine.

Kako odrastaju, većina djece se lagano pretvara u roditelja nasilnika, postaje pasivno agresivno… Na njega se prenosi sve ono čemu je prisustvovalo i što je zapravo oblikovalo njegov pogled na svijet. Eto objašnjenja zbog čega sinovi nasilnika odrastaju u nasilnike, djeca alkoholičara u alkoholičare…

5. Psihološka manipulacija
Ovaj termin obično se vezuje za odrasle, ali nažalost, ovakve sklonosti većini djece zapravo usađuju roditelji. Manipulirati djetetom je nevjerojatno jednostavno, jer su roditelji neosporni autoritet i prilika na koju se djeca ugledaju i vjeruju im u sve što kažu.

Ono čega su i ti roditelji nesvjesni je koliko je manipulacija traumatična za djecu, jer je djetinjstvo period kada je važno naučiti vjerovati vlastitim mislima i osjećajima i izgraditi sposobnost razumijevanja drugih ljudi.

6. Ponižavanje i ismijavanje
Majke s izraženom potrebom za kontrolom ili osobinama narcisa često su sklone ismijavanju osjećaja ili razmišljanja djeteta.

Ismijavaju i ponižavaju djecu i riječima, gestikulacijom i imitiranjem i tako još u djetinjstvu ubijaju njihovo samopouzdanje i samopoštovanje.

7. “Žrtveni jarac”
Kod toksičnih majki obično je jedno dijete (ili samo dijete) za sve krivo i za sve kažnjeno, bilo da je zaista krivo ili ne.

Takva djeca u djetinjstvu počnu vjerovati da su suvišni gdje god da se pojave, zbog čega se u periodu adolescencije lakše okreću psihoaktivnim tvarima, alkoholu i drugom destruktivnom ponašanju.

8. Tišina kao najgora kazna
Kada osoba ne razgovara s vama i ne odgovara na vaša pitanja, to je izraz maksimalnog prezira.

Čak i odrasli to doživljavaju vrlo bolno i ponižavajuće, a kada je riječ o djeci, ovakvo ponašanje ih potpuno uništava, naročito ako dolazi od roditelja."

slika: Drenka Stjepanović, poslano mi u inbox na Facebooku


RIJEČ AUTORICE

Dragi moji čitatelji,

ovo je moja druga zbirka poezije u kojoj ćete moći u stihovima čitati sve ono što što nisam izrekla u mojoj prvoj zbirci poezije „Život jedne duše“.

Želim vas pozdraviti i ovom drugom zbirkom poezije i poželjeti vam svako dobro uz par riječi da vam budu na blagoslov.

Počela sam pisati već u prvom razredu osnovne škole ne samo pjesme, već i neku vrstu izreka ili opisa stvari. To su zapazili i nastavnici pa su me znali pohvaliti i govoriti da se to tako piše i da imam dar za pisanje. U ono vrijeme su se pisale „zadaćnice“. Nastavnica iz srpsko-hrvatskog jezika je na kraju školske godine ostavljala sebi moje zadaćnice i čitala ih kao primjer da se zna kako se pišu.

Prvoj pjesmi kojoj se sjećam i koju sam uspjela sačuvati, pored ostalih, dala sam naslov „Tatini vreli prsti“ i posvećena je tati koji je umro u 37. godini života. Zaborav neće izbrisati sjećanje kad sam kao mala osmogodišnja djevojčica sjedila pokraj njegovog odra i gledala ga suznim pogledom misleći da će otvoriti oči i biti topao, a ne hladan, dok sam ga milovala po blijedim obrazima. To mi je ujedno bio i prvi doživljaj s mrtvom osobom, s mojim tatom kojeg i danas nosim u svom srcu i nosit ću dok postojim. U glavi mi se rojilo bezbroj pitanja koja su me pratila tokom narednih godina života. Mojeg tate nije bilo, a ja sam morala odrasti prije reda i s mamom, braćom i malom sestrom otići iz svog rodnog kraja Sokolišta gdje sam proživjela najljepše i najtužnije dane života koje sam uspjela pretočiti u stihove. Ova zbirka pjesma će obilovati riječima iz tog vremena. Vjerujem da je svatko od nas željan ljubavi i da teži da bude voljen. Ljubav je neiscrpna tema o kojoj volimo pričati, maštati, razmišljati, sanjati, crtati, pjevati. Svi tragamo za srodnom dušom da imamo s kim dijeliti sreću i radost, ali i tugu, žalost. Svatko od nas želi biti voljen/a. U nas je utkana nit koja nas povezuje i koja se ne smije prekinuti.

Uvijek se zahvaljujem Bogu što nas je stvorio na svoju sliku s mnogobrojnim darovima kako bismo jedni drugima bili na blagoslov i sve što vidimo oko sebe i sa čim smo okruženi stvorio je za naše dobro. Stvorio je Zemlju, mjesto na kojoj imamo sve što nam treba, mjesto za život čovjeka kojeg je danas, na žalost, sve teže pronaći.

Znamo da mržnja truje dušu i cijelo naše biće i da na kraju donosi zle plodove koji upravljaju našim životima, htjeli mi to ili ne. Zastanimo na trenutak i upitajmo se je li nam potreban taj teret? Zato ne gajimo taj otrovni plod, to zlo i izbacimo ga iz sebe. Neka iz našeg srca nestanu neprijateljstva, zamjerke, svađe, mržnja i okrenimo se Stvoritelju koji nas je stvorio, kao odraz svoje ljubavi, jer je On ljubav. Pozivam sve da se povežemo u dobrome i da budemo složni kako bismo mogli pobijediti neprijatelja naših duša, a to je zlo koje se želi održavati kroz nas. Recimo mu čvrsto NE.

Nastojmo biti dostojna djeca Oca Nebeskog. Budimo ljubav, širimo ljubav! Pitajmo se, kad ujutro nakon noći otvorimo oči, volimo li i što učiniti da bismo nekoga privukli i pružili mu ono što bi ispunilo njegovo srce i očekivanja.

Ova moja druga zbirka poezije je nastavak prve „Život jedne duše“ i želja mi je isplesti tu priču na moj svojstven način.

Drenka Stjepanović,
pjesnikinja



slika: Jadranka Varga


slika: Jadranka Varga


slika: Jadranka Varga


slika: Jadranka Varga


OSJEĆAŠ LI?

Osjećaš li
moj bijeg od sebe,
moju radost
u nekom drugom
i što ću ti ja,
ako si tuđi čovjek?

Osjećaš li
moje usne na njegovima,
moj osmijeh
u njegovim mislima?

Tamo se ja rađam,
a u tvojima
neka me nema
i neka se ugasim.




slika: Jadranka Varga


slika: Jadranka Varga


slika: Jadranka Varga


RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE „TRAG U TIHIM KORACIMA“ DRENKE STJEPANOVIĆ

Kad se spoji suptilna poetska duša s odabranim stihovima i kad te riječi otvore srce čitatelja, to je ono neopisivo i to je ono što me opet dovodi do stihova pjesnikinje Drenke Stjepanović koja je napisala svoju 2. zbirku poezije „Trag u tihim koracima“.

Tišina je kao mekana svila, satenski obavija čovjekovu dušu i odvodi ga u neke predjele suptilnosti gdje možda nikada nije bio otvarajući mu unutarnja vrata njegove duše.

Iza tih vrata duše spava jedan poseban svijet, tamo se živi drugačije, tamo se diše drugačije, tamo se živi – tišinom.

„Trag u tihim koracima“ ostavlja samo tišina u duši koja može isplesti ovako prelijepe stihove koje je Drenka isplela svojim pjesmama i svojim osjećajem da nikada niti jedan trenutak nije isti i da je uvijek sve prolazno, a opet je sve tako lijepo baš zbog te kratkotrajnosti ljudskog života.

Ljubav kao ljubav, uvijek je posebna priča, uvijek je posebna tema i ljubav, kad se spoji s tišinom, donosi pregršt posebnosti kreativnoj pjesnikinji koja svojim blagim očima promatra ovaj svijet.

Moj osjećaj čitanja ove knjige je bio pomiješan sa nježnosti, ali i divljenjem kao što se pljusak kiše jače spusti pa onda blago završava svoje trajanje.

Neću ništa više pisati o ovoj prelijepoj Drenkinoj zbirci poezije, to ostavljam čitateljima da osjete bar ono slično što sam i ja osjetila, dok sam čitala ovu lijepu knjigu.

Draga Drenka, hvala ti na tvojim prekrasnim stihovima i osjećaju kojim sam došla u tvoj svijet opisan u knjizi „Trag u tihim koracima“.

Jadranka Varga, pjesnikinja
Zagreb, 23.9.2023.



slika https://www.dreamstime.com/blank-open-book-isolated-white-background-clipping-path-image187124912
pisanje po slici: Jadranka varga


2. slika: Vlado Škopljanac koji je izradio "PLAVI KOD" https://www.facebook.com/stories/810334287249442/?source=profile_highlight

Danas sam dobila lijep poklon, knjigu s posvetom koju je napisao pjesnik

"Ponekad ljudi oko tebe neće razumjeti tvoj put i to je u redu. Ne moraju, nije za njih." - nepoznati autor


Sve što želim napisati, prisutno je u mojim knjigama, u te moje 23 samostalne zbirke i 7 zajedničkih s drugim autorima, sve sam rekla što mi je bilo na duši i sve što mi je na duši, napisala sam u tim knjigama i jako sam sretna zbog toga

„Dostojevski ima preko 40 knjiga, Krleža u kojega se svi zaklinju ima negdje oko 60 ili 70 knjiga, toliko je imao i Lenjin, Matoš je imao u sabranim djelima negdje oko 25, a što se tiče Ranka Marinkovića, on nije češće pisao valjda, jer nije imao što reći, tako da je ostalo jedno prilično tanko djelo, ali to je slučaj sa mnogim našim uglednicima pa onda kad naiđu na plodnog pisca, onda mu se podsmjehuju i komentiraju malo čudno. Slučaj Balzaca, Ujevića, Prousta, Camusa i mnogih drugih... pa ta su djela jako velika, Tolstoj, na primjer, ima 150 knjiga, jer je imao što reći, Hemingway je imao oko 50, Churchil je isto imao 45, imala je veliki broj i Vesna Parun, Vesna Krmpotić ima preko 100 knjiga, ali se ne može reći da su pisali budalaštine, prema tome ta stvar je okončana.“
.... pisao je –moj prijatelj @Zlatan


... pa da pitam: je l' mi ti (bilo koji/koja TI) plaćaš knjige?

Financiraš li ti izdavanje mojih knjiga kao e-knjige, jer to se plaća onome tko ih stavlja na taj portal?

Hoćeš li mi platiti tisak bilo koje moje knjige?

NEĆEŠ!

E, pa onda mi nemoj ni trkeljati o „izdavanju knjiga koje stoje u vitrinama i za lektire“!

Što je bilo koga briga, ako netko izdaje svoje knjige?

Ako te briga pa ti plati izdavanje moje knjige i onda ćeš imati pravo reći nešto o „knjigama koje stoje u vitrinama i za lektire“.

Jako sam sretna što izdajem knjige, sretna i zadovoljna, a 24. čeka izdavanje u siječnju, dok je 25. zbirka gotova 70%.

Joooj, a zašto ja izdajem knjige?

Pa zato što to volim.

Volim izdati knjigu koju će netko BESPLATNO PROČITATI NA INTERNETU, a ja debelo platiti.

Eto, to je moj fetiš: volim izdavati knjige, a volim i drugima raditi knjige, do sada ih je napravljeno 160.

Divno.

Sretna sam!


slika/video: https://www.kafiyebul.com/category/pitbull/

slika: Jadranka Varga

EVA RAJČEVIĆ BUBA "KORAK DO SREĆE"

RECENZIJA 2. ZBIRKE POEZIJE „KORAK DO SREĆE“- EVA RAJČEVIĆ BUBA

U relativno kratkoj suradnji sa cijenjenom autoricom Evom i u ovoj njenoj drugoj knjizi potvrđujem da uz to što je visoko kvalitetna pjesnikinja, ona je između ostalog i čovjek- žena, profesionalka i dama s kojom je baš „gušt“ surađivati. Čovjek je poželi i za prijateljicu. Takve ljude treba čuvati u svojoj blizini.

Perceptivno njeni stihovi su obojani, mirisni, nekako se čitajući ih u trenutku izgubimo u prostoru i vremenu, jer Evina profinjena strast u stihovima opisuje upravo nju samu.

„Korak do sreće“ druga zbirka pjesama ove majke četvero djece itekako sretno korača životom šireći ljubav koju će čitatelji prepoznati na samom početku te će zajedno s autoricom koračati kroz stihove do samog kraja.

„...biser najsvjetliji u staklenoj suzi
prozirnih od tuge nepoznatih boja...“

ulaze u prošlost, kratko svrate samo da se podsjete, a onda misli odlete pa ostanu ovdje i sada i tu kao neka vrsta otriježnjenja. Svjesnost je u Evinu slučaju vrlo živa te nas lagano vodi kroz žudnju, čežnju za ljubavlju, jer Eva ljubavi ima za cijeli svijet, no Eva bi bila potpuna tek kad bi postala voljena, jer ona to zaslužuje.

Puno je tu tuge posložene u kofere, promrzlih ruku željnih topline, puno je proživljene boli koja iskače u stihovim:
„Na raskrižju života putokaza nema
dignem teret tuge i krenem iznova.“

Daaa, ja kao žena to očekujem od žene - zagrliti sve svoje tuge, utješiti ih i hrabro se suočiti sa svime s pogledom u nebo gdje putuju divne duše koje vjeruju u bolje danas i bolje sutra te nikako ne žive u perfektu, jer perfekt s razlogom nosi taj naziv.

„Na vrteški života nemogućih želja
i dalje se vrte samo pusti snovi,
rođena za patnju ne mirim se s tim,
jer duša još sanja neki život novi.“

Snovi se ostvaruju, nakon patnje dolazi svjesnost, iscjeljenje, ustajanje pa prvi korak prema naprijed. Temelj je prvo zavoljeti samu sebe i tako krenemo same ususret snovima i željama koje nas čekaju da budemo spremne za njihovo ostvarenje.

Univerzum čeka da mu damo znak - SADA sam spremna za primanje darova. Tada se otključaju vrata i otvore širom nudeći nam ono što smo potajno željele, a nismo se usudile izreći naglas.
To je život.

„ŽIVOT SE ŽIVI, A NE SANJA

Život je korak veći od snova,
dani prolaze, vrijeme se gubi
odvoji malo vremena za sebe
svaki trenutak života ljubi.

Zagrli jače i daj sve od sebe,
jer život ovaj nema reprizu
radi sve ono što ti srce želi,
jer svima nama kraj je blizu.

Ne slušaj što će drugi reći
i ljubi ono što srce želi,
jer život ne čeka, on ide dalje
zato se svemu raduj i veseli.

I nek' te ne plaše ljubavi nove,
život je samo otkucaj srca
raduj se svemu što te sretnim čini
i ne skidaj nikad svoj osmjeh s lica.

Život je da se živi, a ne sanja
ispuni svoje sanjane snove,
napravi korak veći od života
ispiši sebi stranice nove.

Veselilo bi me da na promociji autoričinih knjiga bude prisutna/tan profesionalni glumac/glumica koji će na pravi način interpretirati Evine stihove, jer ona to zaslužuje.

Draga Evo, zakorači slobodno prema naprijed i ne okreći se!

Sandra Petrž,
nagrađivana i svestrana umjetnica:
skladateljica, tekstopisac, pjesnikinja,
književnica, glumica, pjevačica i plesačica
Zaprešić, 01.08.2023.


NA KORAK DO SREĆE

Nekada smo tako sretni bili
mislili smo nikad proći neće
i svi su se vjenčanju nadali,
jer bili smo na korak do sreće.

Cijeli grad je pričao o nama
svi su znali da sam ti jedina,
kleo si se na vjernost i ljubav
i na našeg nerođenog sina.

Vjenčanicu spremila mi majka
srce nikad zaboravit' neće
noć kad snovi padoše u vodu,
a bili smo na korak do sreće.

Otišao si bez ijedne riječi
i uvijek se pitanje nameće
što je jače od ljubavi bilo
da me pustiš na korak do sreće?

Svoju sreću ja sam ostvarila,
jer tvoj trag je ostao poslije svega
rodila sam prelijepog sina,
a moja ljubav još živi kroz njega.

ISBN 978-953-50617-1-7

@Copyright Eva Rajčević Buba - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.




slika: Jadranka Varga

SUZANA MITRIČEVIĆ "TRAGOVI DUŠE"


RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE „TRAGOVI DUŠE“ SUZANE MITRIČEVIĆ

Suzana Mitričević na prvi pogled djeluje kao žena koja kao nema što govoriti, tek tu i tamo obične riječi. Ne, ne mislim da nema što govoriti, ali unutra... kad se zaviri u tu njenu tajanstveno osebujnu dušu, tamo je jedan sasvim drugi svijet. U tom svijetu teško se diše, ali se lagano piše. U tom svijetu Suzana ne drijema, već se na svoj unutarnji put sprema.

Svijet Suzane Mitričević vrvi onom tamnom gustom boli koja se omota oko srca pa ne guši, već uvijek u trenu sve ruši, ali se ipak živi, diše, razumije se ovaj planet, razumije se i sjajni Mjesec, ali za nju to nema ni sjaj, za nju to nije raj.

Svijet Suzane Mitričević je u tragovima njene duše zapisan oštrim mačem kojeg joj je netko zario u srce i više ga nikada nije izvadio.

Svijet Suzane Mitričević isprepliće se u jednoj čvrstoj mreži klete boli, nesavršenog sna, završenog osmijeha negdje u kutu usana i vječnih pitanja u velikim očima.

U svijetu Suzane Mitričević nije lijepo. Tu ne lete vile niti se osjeti miris crvenih ruža, tu samo jedna slaba žena svoje ruke pruža prema blatu gdje je bačena kao dijete pa se pitam: gdje si tada bio, svijete?

Ovo je jedna teška predivna poezija koju sam čitala, ova knjiga u sebi sadrži svu težinu jednog tamnog života kojeg živi jedna krhka žena, a opet toliko jaka da je ispisala svoje tragove duše i prostrla ih na bijeli stolnjak kao kad se crno vino prolije po toj bjelini i svi se nijemo i zapanjeno gledamo u tišini.

Ne mogu, a da ne kažem koliko sam oduševljena dubinom stihova ove pjesnikinje i ne mogu, a da ne osjećam bar jedan dio tog svijeta Suzane Mitričević u kojeg me je uvela onako, lakonski, kao spontano pa kad sam ušla u taj svijet, zalupila su se teška željezna vrata iza mene i nisam izašla van, dok se i zadnje slovo nije iscijedilo i teška vrata mi otvorilo.

Pozivam čitatelje da uđu u svijet Suzane Mitričević i obećavam im: bit će sjajno, dođite!

Jadranka Varga, pjesnikinja
Zagreb, 05.06.2023.


TRAGOVI DUŠE

Svježe kosti u starom tijelu rastu još,
zacjeljuju,
vrište,
zovu,
lome sve predrasude.

Jedno se umorno srce koprca u grudima
čuvajući svaku kap melema njegovih usana,
ne da se
ne da se
ne da se
ne da ništa od sebe.

Što god se desilo suhom lišću krošnje,
ono se neće jadati maestralu
niti buri,
neće jadati jad
i gledati bol,
što god se desilo, život je to.

Na nebu iscrtana krila anđela
s njima moje oči plutaju,
tu ću potražiti posljednju želju
i tu ću ostaviti snove što se ruše,
na nebu i na papiru su tragovi mojih djela
i tragovi moje duše.



ISBN 978-953-8238-44-4

@Copyright Suzana Mitričević - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


Ove knjige sam kompletno pripremila i obradila za tisak. ČESTITAM AUTORICAMA!!



1. slika: https://www.pinterest.com/pin/40884309088195410/
2. slika: Vlado Škopljanac https://www.plavi-kod.com/jadrankavarga/jadrankavarga/novi.php

Iz tiska je stigla 5. zbirka poezije

"DAR LJUBAVI"

koju je napisala pjesnikinja Mira Jungić.

Knjigu sam kompletno obradila i pripremila za tisak.



slika: Nevenka Božić, slikarica, sestra pjesnikinje Mire Jungić https://www.facebook.com/nena.bozic.52


O AUTORICI

Mira Jungić rođena (27.11.) kao Gundić, u Hrastovcu, kraj Garešnice. Poeziju je počela ozbiljnije pisati u „Gimnaziji Garešnica“ te objavljivati u tjedniku „Moslavački list“ Kutina. Nastavila pisati poeziju na studiju u Zagrebu (Ekonomski fakultet) i s povremenim prekidom, u prvim godinama zaposlenja nastavila pisati do danas (u mirovini ).

Posljednjih godina kontinuirano piše i uključena je na osobni Facebook profil i u nekoliko grupa (Kultura snova, Prijatelji pisane riječi, SAE poezija, Poezija Mira J., Tragom poezije i osobni profil Poete 1.

Do sada je izdala 4 samostalne zbirke poezije:
1. OD SNA DO JAVE (Kultura snova),
2. SVOJA (Pisci i književnost),
3. PREPOZNATI LJUBAV (Mira Jungić),
4. DOLINA MOJE MLADOSTI (Mira Jungić).

Osim pjesama, Mira Jungić piše i kratke priče (3 su objavljene u časopisu Kvaka), piše i pjesme za djecu, a u pripremi je i neobjavljeni autobiografski roman „Godina promjena“.


slika: Jadranka Varga, (shadow)



U MORU ŽIVOTA - Mira Jungić

Ja sam samo dašak
u huku vjetra
koji ti proleti pored uha.
Ja sam samo topla zraka sunca
koja se smiješi
zaustavljena u krošnji breze.

U šumu vala možeš me čuti
kad udari u stijenu
stoljećima izlizanu
snagom uporne ljubavi.

A kad moje srce prestane kucati,
u njemu će ostati ljubav
koja neće tražiti izlaz
i znam da ćeš to preživjeti,
jer u tvom srcu
niti djelić te ljubavi
neće ostati.

U tom moru života
moja će ljubav čvrsto usnuti
svoj posljednji san.


slika: Nevenka Božić, slikarica, https://www.facebook.com/nena.bozic.52


RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE „DAR LJUBAVI“ MIRE JUNGIĆ

Autorica Mira Jungić je profinjena dama s iskustvom u pisanju te je to itekako vidljivo u njenom stilu pisanja.
U stihovima koji se zrelo rimuju, isprepliću se rečenice nedosanjanih snova, neispunjene realnosti, lica bez osmijeha, tijela s manjkom kisika, sa sačuvanom ljubavi u sebi bez obzira na količinu boli koja se osjeti kroz stihove.
Lijepo su ukomponirani i prozni tekstovi.

„Koliko treba čovjeku
da sa sebe zbaci
plašt prošlosti kojim je ogrnut?“
(„DAR“)

... pita se autorica, teško pitanje i još teži odgovor. Sve ovisi o težini plašta i čovjeku koliku težinu može podnijeti.

Svi smo tako različiti, neki svjesni, a neki nesvjesni činjenice gušenja prošlosti koja, kad je u samom začetku, postepeno dobije maha i ulazi i razdire sve u nama i smjesti se negdje da nas stalno podsjeća da postoji, a mi se u vrtlogu začaranog kruga vrtimo i ne pronalazimo način na koji bismo izašli van i napokon pokušali živjeti ovdje i sada.

Trebali bismo okrenuti leđa prošlosti, jer je ne možemo obrisati gumicom i krenuti prema naprijed. Da, dogodi se taj klik koji nas razbudi, osvijesti, no pitanje je da li se klik dogodio u pravo vrijeme ili prekasno.

Mira Jungić je žena prepuna ljepote duše, posebne osebujnosti, ona vjeruje i dalje u ljubav bez obzira što njena istinska ljubav spava vječni san.

Draga Miro, od srca Vam čestitam na novoj knjizi i želim još puno lijepih i pozitivnih misli s nadom u ljubav koju Vi nesebično dajete cijelom svijetu.

Sandra Petrž, nagrađivana i svestrana umjetnica:
skladateljica, tekstopisac, pjesnikinja, književnica,
glumica, pjevačica i plesačica
Zaprešić, 02.06.2023.

RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE “DAR LJUBAVI” MIRE JUNGIĆ

Ovo je 5. samostalna zbirka poezije hrvatske pjesnikinje Mira Jungić koja nam je poznata od njenih ranijih radova kao što su “Od sna do jave”, “Svoja”, “Prepoznati ljubav i “Dolina moje mladosti”, ali je sada centralna tematika ove 5. zbirke poezije usmjerenost pjesnikinje na svoju introspekciju prezentirana na nekih četrdesetak pjesama nastalih u rasponu od 2020. do najnovijeg vremena.
Kao što već najavih, centralna tema ove poezije je ljubav i nostalgija žene pjesnikinje, a to se vidi na svakom koraku ovog djela. U njenim stihovima se osjeća jedna ljepota koju posjeduje zrela pjesnikinja koja odavno ima svoj pjesnički izričaj pa je i gđa. Mira Jungić nastavila tim svojim posebnim pjesničkim formama koje se ljudima današnjice sviđaju, ali i povezuju druge ljude sa sličnim životnim iskustvima.

Odavno već gđa. Mira Jungić piše pjesme, od mladalačkih zanesenih momenata pa do zrelih osjećaja koje je život isprofilirao u svojoj punoj formi tako da je dotakla prirodan doticaj s drugim ljudima bez neke patetike ili trivijalnosti, već se u njenim posebnim pjesmama postavljaju ona fundamentalna pitanja koja svaki pjesnik ima: ljubav, život, ljepota dana, mistika noći, iskustvo života. Sve se to nekako provuklo kroz lijepe stihove u ovoj zbirci pa se čak i filozofski nameću neka njena introspektivna stanja koja se opet lijepo nadopunjuju njenim poetskim optimizmom jedne vedre i vrlo osjećajne duše.

Mira Jungić se pokazala čitateljstvu u jednom vrijednom poetskom djelu kojeg ćemo pamtiti po ljepoti i velikim emocijama te neobično lijepoj lirskoj rimovanoj strofi.

Gospođa Mira Jungić je jedna zrela pjesnikinja koja vodi jedan bogat unutarnji, ali i društveni život uživajući u prijateljima koji je okružuju, u prirodi i šetnjama i čestim pjesničkim susretima, jer često sudjeluje na mnogim poetskim susretima. Postoji također i njen interes prema slikanju i crtanju kao i prema fotografiranju, ali više voli poeziju. Dakle, vidimo ovdje da je ta produktivnost iskazana u jednom kreativnom življenju, u jednom životu punom smisla, u jednom koraku naprijed u osmišljavanju i produbljivanju ljudske egzistencije.

Poezija Mira Jungić iskazuje jedan optimističan i vedar odnos prema životu i svijetu, jedan stav nade u jedno možda bolje sutra.
S ovim stajalištima naše autorice iskazanima u ovoj zbirci zaključio bih ovaj kratak ogled želeći Mira Jungić sve najbolje u njenom daljem radu i djelovanju.

dr Zlatan Gavrilović-Kovač, književnik, Adelaide, 03.06.2023.



slika: Jadranka Varga (shadow)


1. slika: https://www.pinterest.com/pin/vintageart-painting-flowers--507992032978699460/
2.slika: Vlado Škopljanac

http://plavi-kod.com/jadrankavarga/jadrankavarga/novi.php