slika: Jadranka Varga

EVA RAJČEVIĆ BUBA "KORAK DO SREĆE"

RECENZIJA 2. ZBIRKE POEZIJE „KORAK DO SREĆE“- EVA RAJČEVIĆ BUBA

U relativno kratkoj suradnji sa cijenjenom autoricom Evom i u ovoj njenoj drugoj knjizi potvrđujem da uz to što je visoko kvalitetna pjesnikinja, ona je između ostalog i čovjek- žena, profesionalka i dama s kojom je baš „gušt“ surađivati. Čovjek je poželi i za prijateljicu. Takve ljude treba čuvati u svojoj blizini.

Perceptivno njeni stihovi su obojani, mirisni, nekako se čitajući ih u trenutku izgubimo u prostoru i vremenu, jer Evina profinjena strast u stihovima opisuje upravo nju samu.

„Korak do sreće“ druga zbirka pjesama ove majke četvero djece itekako sretno korača životom šireći ljubav koju će čitatelji prepoznati na samom početku te će zajedno s autoricom koračati kroz stihove do samog kraja.

„...biser najsvjetliji u staklenoj suzi
prozirnih od tuge nepoznatih boja...“

ulaze u prošlost, kratko svrate samo da se podsjete, a onda misli odlete pa ostanu ovdje i sada i tu kao neka vrsta otriježnjenja. Svjesnost je u Evinu slučaju vrlo živa te nas lagano vodi kroz žudnju, čežnju za ljubavlju, jer Eva ljubavi ima za cijeli svijet, no Eva bi bila potpuna tek kad bi postala voljena, jer ona to zaslužuje.

Puno je tu tuge posložene u kofere, promrzlih ruku željnih topline, puno je proživljene boli koja iskače u stihovim:
„Na raskrižju života putokaza nema
dignem teret tuge i krenem iznova.“

Daaa, ja kao žena to očekujem od žene - zagrliti sve svoje tuge, utješiti ih i hrabro se suočiti sa svime s pogledom u nebo gdje putuju divne duše koje vjeruju u bolje danas i bolje sutra te nikako ne žive u perfektu, jer perfekt s razlogom nosi taj naziv.

„Na vrteški života nemogućih želja
i dalje se vrte samo pusti snovi,
rođena za patnju ne mirim se s tim,
jer duša još sanja neki život novi.“

Snovi se ostvaruju, nakon patnje dolazi svjesnost, iscjeljenje, ustajanje pa prvi korak prema naprijed. Temelj je prvo zavoljeti samu sebe i tako krenemo same ususret snovima i željama koje nas čekaju da budemo spremne za njihovo ostvarenje.

Univerzum čeka da mu damo znak - SADA sam spremna za primanje darova. Tada se otključaju vrata i otvore širom nudeći nam ono što smo potajno željele, a nismo se usudile izreći naglas.
To je život.

„ŽIVOT SE ŽIVI, A NE SANJA

Život je korak veći od snova,
dani prolaze, vrijeme se gubi
odvoji malo vremena za sebe
svaki trenutak života ljubi.

Zagrli jače i daj sve od sebe,
jer život ovaj nema reprizu
radi sve ono što ti srce želi,
jer svima nama kraj je blizu.

Ne slušaj što će drugi reći
i ljubi ono što srce želi,
jer život ne čeka, on ide dalje
zato se svemu raduj i veseli.

I nek' te ne plaše ljubavi nove,
život je samo otkucaj srca
raduj se svemu što te sretnim čini
i ne skidaj nikad svoj osmjeh s lica.

Život je da se živi, a ne sanja
ispuni svoje sanjane snove,
napravi korak veći od života
ispiši sebi stranice nove.

Veselilo bi me da na promociji autoričinih knjiga bude prisutna/tan profesionalni glumac/glumica koji će na pravi način interpretirati Evine stihove, jer ona to zaslužuje.

Draga Evo, zakorači slobodno prema naprijed i ne okreći se!

Sandra Petrž,
nagrađivana i svestrana umjetnica:
skladateljica, tekstopisac, pjesnikinja,
književnica, glumica, pjevačica i plesačica
Zaprešić, 01.08.2023.


NA KORAK DO SREĆE

Nekada smo tako sretni bili
mislili smo nikad proći neće
i svi su se vjenčanju nadali,
jer bili smo na korak do sreće.

Cijeli grad je pričao o nama
svi su znali da sam ti jedina,
kleo si se na vjernost i ljubav
i na našeg nerođenog sina.

Vjenčanicu spremila mi majka
srce nikad zaboravit' neće
noć kad snovi padoše u vodu,
a bili smo na korak do sreće.

Otišao si bez ijedne riječi
i uvijek se pitanje nameće
što je jače od ljubavi bilo
da me pustiš na korak do sreće?

Svoju sreću ja sam ostvarila,
jer tvoj trag je ostao poslije svega
rodila sam prelijepog sina,
a moja ljubav još živi kroz njega.

ISBN 978-953-50617-1-7

@Copyright Eva Rajčević Buba - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.




slika: Jadranka Varga

SUZANA MITRIČEVIĆ "TRAGOVI DUŠE"


RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE „TRAGOVI DUŠE“ SUZANE MITRIČEVIĆ

Suzana Mitričević na prvi pogled djeluje kao žena koja kao nema što govoriti, tek tu i tamo obične riječi. Ne, ne mislim da nema što govoriti, ali unutra... kad se zaviri u tu njenu tajanstveno osebujnu dušu, tamo je jedan sasvim drugi svijet. U tom svijetu teško se diše, ali se lagano piše. U tom svijetu Suzana ne drijema, već se na svoj unutarnji put sprema.

Svijet Suzane Mitričević vrvi onom tamnom gustom boli koja se omota oko srca pa ne guši, već uvijek u trenu sve ruši, ali se ipak živi, diše, razumije se ovaj planet, razumije se i sjajni Mjesec, ali za nju to nema ni sjaj, za nju to nije raj.

Svijet Suzane Mitričević je u tragovima njene duše zapisan oštrim mačem kojeg joj je netko zario u srce i više ga nikada nije izvadio.

Svijet Suzane Mitričević isprepliće se u jednoj čvrstoj mreži klete boli, nesavršenog sna, završenog osmijeha negdje u kutu usana i vječnih pitanja u velikim očima.

U svijetu Suzane Mitričević nije lijepo. Tu ne lete vile niti se osjeti miris crvenih ruža, tu samo jedna slaba žena svoje ruke pruža prema blatu gdje je bačena kao dijete pa se pitam: gdje si tada bio, svijete?

Ovo je jedna teška predivna poezija koju sam čitala, ova knjiga u sebi sadrži svu težinu jednog tamnog života kojeg živi jedna krhka žena, a opet toliko jaka da je ispisala svoje tragove duše i prostrla ih na bijeli stolnjak kao kad se crno vino prolije po toj bjelini i svi se nijemo i zapanjeno gledamo u tišini.

Ne mogu, a da ne kažem koliko sam oduševljena dubinom stihova ove pjesnikinje i ne mogu, a da ne osjećam bar jedan dio tog svijeta Suzane Mitričević u kojeg me je uvela onako, lakonski, kao spontano pa kad sam ušla u taj svijet, zalupila su se teška željezna vrata iza mene i nisam izašla van, dok se i zadnje slovo nije iscijedilo i teška vrata mi otvorilo.

Pozivam čitatelje da uđu u svijet Suzane Mitričević i obećavam im: bit će sjajno, dođite!

Jadranka Varga, pjesnikinja
Zagreb, 05.06.2023.


TRAGOVI DUŠE

Svježe kosti u starom tijelu rastu još,
zacjeljuju,
vrište,
zovu,
lome sve predrasude.

Jedno se umorno srce koprca u grudima
čuvajući svaku kap melema njegovih usana,
ne da se
ne da se
ne da se
ne da ništa od sebe.

Što god se desilo suhom lišću krošnje,
ono se neće jadati maestralu
niti buri,
neće jadati jad
i gledati bol,
što god se desilo, život je to.

Na nebu iscrtana krila anđela
s njima moje oči plutaju,
tu ću potražiti posljednju želju
i tu ću ostaviti snove što se ruše,
na nebu i na papiru su tragovi mojih djela
i tragovi moje duše.



ISBN 978-953-8238-44-4

@Copyright Suzana Mitričević - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


Ove knjige sam kompletno pripremila i obradila za tisak. ČESTITAM AUTORICAMA!!



1. slika: https://www.pinterest.com/pin/40884309088195410/
2. slika: Vlado Škopljanac https://www.plavi-kod.com/jadrankavarga/jadrankavarga/novi.php