MOJA VRSTA ŽENA

11.11.2021.


slika: internet


Podignula sam ovaj post iz arhive. Zašto? Volim objavljivati i stare postove koji su izgubljeni u šumi postova na ovom portalu.

Neke ljude ovdje poznam, neke nikad nisam upoznala niti ih čitam niti oni mene čitaju, ali postoji neka mržnja prema nepoznatoj osobi i to mi je totalno neshvatljivo!

Kako možeš mrziti nekog koga ne poznaš i nije ti ništa loše napravio u životu?

Čitaš njegove postove, komentare i možeš samo ne voljeti riječi koje osoba piše, ali ne poznaš tu osobu i možeš se samo reflektirati na napisano, ali ne na osobu, jer tu osobu ne poznaš!

Ne shvaćam tu mržnju, jer ja nikog ne mrzim, samo ne volim nečije postupke ili riječi, ali osobno ne mrzim nikoga u životu: ni poznatog ni nepoznatog niti sam ikad osjetila tu vrstu osjećaja, hvala Bogu.




slika: internet


Kakva je to – moja vrsta žena? To su posebne žene koje vole mene, ima ih malo i do njih mi je stalo. Zašto ovako pišem, možda će se netko pitati, ali bar ovako neće skitati.

Ovo su pričice o ženama koje nisu moja vrsta:

Pišem o ženama koje – mene ne vole. Na primjer: bile su dobre sa mnom, ali .... ne znam što im se dogodilo, ja sam ostala uvijek ista, ali njima je nešto zasmetalo kod mene (znam što, ali neću sad o tome), to malo kasnije.

Jedna mi se pravila frendica, uvukla se tiho ... baš onako tiho, laskala mi, opjevala me, što li sve nije radila, uvukla me u neke svoje igrice i kad sam progledala – puf! Kasno je bilo! Šteta je napravljena, objavila sam sve javno, ispričala se žrtvi – zamrzi me žena, mislim da će tako biti do kraja njenog života – ne mog, već njenog.

Jedna mi se pravila frendica, zivkala me danima, radila sam joj besplatno 3 knjige, odradila joj 2 promocije, pisala recenzije ... na kraju me žena optuži da „ja nju kopiram“, žena ima monopol na Isusa pa valjda samo ona smije pisati o Isusu i nitko više. Rekla mi je da je njoj moja 3. zbirka "Gola žena" – njena Biblija! To su moje rane pjesme pisane do 1999. Onda se zamjerila i drugima, svašta nešto što sam čula u prolazu, prošlo kraj mene kao lanjski snijeg kojeg je bilo ili nije bilo.

Jedna mi se pravila frendica, blizu smo stanovale, trebalo joj je godinu i pol da se upoznamo ... ok, upoznale smo se, bila je krasna, divna... e, hebate, uplaši se žena nečega što sam joj poslala, ciknu i pobježe glavom bez obzira. Neću o tome presmiješno je da napišem istinu.

Sad ću o mojoj vrsti žena:

Znam je od 2010. sa jednog portala, posebna vilinska duša, samozatajna pjesnikinja i prozaistica koja je za pravo prijateljstvo pogledala u oči i mojim i svojim manama pa je pružila ruku i prihvatila pruženu ruku. Dugo je radila vani izvan Hrvatske, ali je uvijek tu: tiha, nezamjetna, ali i te kako vidljiva svojim predivnim pjesmama i proznim člancima na svoja dva bloga.

Znam je od 2010. sa jednog portala: anđeo, duša, predivna, predobra, preslatka, divna prijateljica, iskrena, poštena. Volim je i ona voli mene i moju obitelj. Piše prekrasne pjesme, osobne članke, izdaje knjige. Zauvijek je u mom srcu.

Znam je od 2013., književnica je, živi izvan Zagreba, iskrena, poštena, dobra duša. Tu smo, komuniciramo, živimo.

Znam je od 2013., nikad se nismo vidjele, ali mi je za rođendan nešto poklonila i od tad je uz mene. Satima mogu sa njom razgovarati, dopisivati se sa njom – nešto poštenije, iskrenije i pravednije nisam srela kao što je to ona. Nije na Facebooku.

Znam je od 18.10.2019., uletjela mi je u život kao uragan sa jednom rečenicom, hvala jednom zlu iz prve kategorije što je spojilo dvoje dobrog, mene i dragu dušu iz ove kategorije ljudi. Vidjele smo se samo jednom, čujemo se telefonom, dopisujemo se. Ne moramo se ni vidjeti, ali smo tu. Nema tu ljubomore, svaka zna svoje i ne ulazi u prostor one druge... ulazi, ali sa ljubavlju, ali ne sa zlobom i pakošću.

Uvijek sam imala više muških prijatelja, nego ženskih, sa njima je uvijek bilo lakše, nego sa ženama, ali postoje i te divne žene koje sam opisala kao – moja vrsta žena.

Inače, najbolja prijateljica je bila moja Slavica, moja mama... niti u jednoj prijateljici nisam tražila Slavicu, jer je to nemoguće – svaka od mojih prijateljica je unikat za sebe kao što je to bila i moja neponovljiva Slavica.









<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.