Na trenutak sam mislila opet potražiti tvoju ruku i u njoj potrebnu snagu za borbu sa stvarnošću, ali u posljednjem trenutku zadržala sam svoje ledene prste dovoljno daleko od tvoje aure. Ne želim narušiti tvoju sreću. Napokon uživaš u njoj i ogriješila bih se o sve lijepo i pošteno da ti je pokvarim. Uostalom, mojem stanju samo je jedan lijek, a njega držim ja. Onaj isti poznati medikament koji je pomagao oduvijek, a to sam ja sama i moja sposobnost hvatanja ukoštac sa glupostima i nedaćama koje naviru u valovima, periodično.
Ti jesi netko drag, koga bih svakako voljela imati na svojoj strani da me utješno drži u zagrljaju, ali ti nisi rješenje. Dopustiti da te dotakne tuga, to ne mogu. I ma koliko poželjela odati što se dešava iza mog osmijeha, ja (mudro) šutim.
Trebaće mi snage, znam, ali ipak osjećam da ću je naći i ovako, samo pomalo zapisujući riječi, koje sam ti mogla reći, no bez straha da će te one dodirnuti, opeći...
...a moje opekline? One će ionako s vremenom zacijeliti i nestati...
| < | rujan, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik jednog sna...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr