ponedjeljak, 28.07.2008.
Saw Something 2
.
.
.
čiji pogled osjećaš kada nema nikoga?
kada si sam sa sobom i svojim mislima.
kada nema nikoga uokolo i slobodan si činiti što te je volja.
postoje li kakve imaginarne granice koje ne prelaziš, koje te sputavaju da ostvariš ono što želiš; da ispuniš ono o čemu si sve godine svoga života sanjao?
da, te barijere mogu biti gadne i isto tako, mogu strahovito zakomplicirati stvari.
premda, smatram da nema mnogo osoba koje su u stanju same sebi zakomplicirati život koji je sam po sebi vrlo jednostavan, koliko ja to mogu.
jer, čemu se upuštati u nekakve ultra-komplicirane odnose kad od samog početka nemaju budućnosti osim trenutnog zadovoljstva?
ne smatram se ni plitkom niti površnom, što je ponekad prilično ograničavajuće i daje dodatnu notu mojoj urođenoj melankoliji sa izletima u manične faze.
.
tek kad se ostaviš dobrog, spreman si za bolje.
.
tuga je tu.
tuga je posvuda.
mogu ju ostaviti, no ne želim; jer, ako ju ostavim, onda ćeš nestati.
bolje je ovako.
.
.
svjesno upuštanje u grijeh, moglo bi se to tako nazvati.
grijeh, da.
ali prema kome?
prema sebi?
prema bližnjima? kojim bližnjima?
onima koji ti griju postelju ili onima s kojima gubiš noći?
prema onome što te gleda?
svjesno upuštanje u grijeh je neoprostivo.
pržit ćeš se, no i meni će biti vruće.
pržit ćeš se, a ja ću dolijevati ulje na vatru.
i uživat ću u tome.
.
.
.
dugo nisam imala whip u ruci.
definitivno predugo.
zaželjela sam se brutalnosti; u samoj svojoj srži postojanja.
zaželjela sam se mesa pod prstima, kože pod jagodicama i tihog cviljenja što remeti savršenu tišinu.
dugo nisam rekla one riječi "klekni kučkice, moja kučkice"
dugo nisam stajala u štiklama zabodenim u dlanove dok objašnjavam pojam vlasništva.
mogla bih, i to uskoro.
nema smisla da kolekcija čeka neke bolje dane.
jer oni nikad ne dođu.
nema smisla da cipele ne budu polizane, kao ni prstići izljubljeni.
nema smisla da mi dlan čeka meso da dođe samo.
ali ne..
mjesto kraj mojih nogu je prazno, tek djelomično rezervirano.
želiš li da bude tvoje, potrudi se.
.
.
.
