ponedjeljak, 14.07.2008.
A Pain That Im Used To 4
.
.
.
tko se s kim poigrava?
ti samnom ili ja s tobom?
u vječnoj igri mačke i miša?
tko čije strpljenje iskušava?
tko čiju toleranciju razvlači do samih granica?
tko šeta čijim mislima?
tko kome ulazi u snove?
tko kome vozi slalom po moždanim vijugama?
tko ti daje djelić sebe a traži dušu zauzvrat?
tko krade snove?
tko živi u sjećanju?
tko na koga misli?
ja na tebe ili ti na mene?
.
.
malo slovo, a po zasluzi veliko.
najveće moguće.
.
.
da li je već unaprijed određeno hoćemo li biti D, s, sw ili tek mlaka vanilla? kad bismo znali da se u prošlosti dogodilo nešto što je kliknulo onaj click u nama da smo postali ovo što jesmo, da li bi to možda pokušali promijeniti? naravno, kad bismo imali mogućnosti uplitati se u relaciju vrijeme - prostor.
vjerujem da je ta orijentacija već unaprijed determinirana samim našim mentalnim sklopom koji smo razvili (i još uvijek ga razvijamo) od trenutka začeća.
.
.
.
za rođendan si želim tebe.
.
.
godinu dana starija, ne nužno i pametnija.
nešto iskusnija, no pro et contra - opet sam na istom.
za ovaj rođendan si želim da ne moram više misliti o okolnostima u kojima se nalaziš, da ne moram paziti na mjesto i vrijeme, da ne moram gledati na sat i da ne moram za grčem u želucu govoriti da mi nije stalo.
jer stalo mi je. možda čak i previše.
možda bi bilo najbolje kad bih te mogla skrenuti sa staze po kojoj voziš slalom po mojim vijugama i preusmjeriti negdje drugdje, na neko drugo biće, neki drugi entitet kojemu ćeš stalno lebdjeti tu negdje u zraku, nekoga tko će te vidjeti u svakoj mogućoj situaciji koja će asocirati na tebe.
.
.
za ovaj rođendan želim si popuniti kolekciju raznoraznih stvarčica za mučenje stvorova.
onih stvorova koji pokušavaju doći na prvilegirano mjesto kraj mojih nogu.
.
.
nihil homine est miserius aut superbus, zar ne?
tako nekako....
