srijeda, 02.07.2008.
Sister Of Night 2
.
.
.
vidjela sam te.
u snovima, naravno.
i nikad neće postojati nitko bolji od tebe.
ti, koji si imao malo početno slovo, a zaslužuješ veliko.
najveće moguće.
i hvala ti na trenucima koji me sada ispunjavaju ugodnim osjećajima.
.
.
.
što ljude tjera da budu zli?
da budu pokvareni, dvolični, egoistični kreteni?
jer takvih ima svakim danom sve više i više.
pričaju ,blebeću, bez ikakvog smisla i razloga, pričaju samo da bi pričali a ne da bi nešto konkretno i rekli. da, naporno je to, slušati i doživljavati - ili je bolji izraz - proživljavati?
svatko nosi svoj križ, figurativno, naravno.
.
.
nisam uvijek bila ni divna, ni draga, ni obazriva, ni milosrdna, ni optimistična, ni ljubazna, niti sam ikada imala dovoljno vremena, nisam ni bila dostupna kad sam trebala biti; da, bila sam ljubomorna, indiferentna kad nije trebalo, okrutna i nemoguća... mogla bih nabrajati danima... neću. nema smisla.
i ja sam samo čovjek, ljudsko biće.
sa svim svojim vrlinama i manama.
.
.
.
čemu uvijek težiti ka boljem, stremiti ka višem cilju?
zar nije dovoljno ovo sada, ovdje? izgleda da nije.
ja želim biti tamo, ti želiš biti tu.
potrudi se, uloži u sebe, daj svoj maksimum.
gledala sam sinoć nekakvu idiotsku emisiju na zone reality o par djevojki u ny koje žele upoznati "onog pravog".
nevjerojatno je da neke još uvijek vjeruju u bajke.
ili urbanu legendu, ako ćemo bajku prebaciti u moderno doba.
i dane provode misleći o njima, spremajući se, sa kilogramima make-upa na licu navečer izlaze.
a izlazak... blago rečeno, očaj i katastrofa!
lokali prepuni zagušljivog dima cigareta, hrpa ljudi sa parfemima i svojim tjelesnim mirisima, smrad alkohola svih vrsta i inih supstanci - i to je izlazak?
izlazak može biti noćna šetnja uz lungo mare, izležavanje u nekom nepretencioznom loungeu; uostalom, čemu izlaziti?
hm, ako se netko pronalazi u ovom zadnjem dijelu.. neka potraži link za mail skriven na blogu...
.
.
.
“It was true that I didn’t have much ambition, but there ought to be a place for people without ambition, I mean a better place than the one usually reserved. How in the hell could a man enjoy being awakened at 6:30 a.m. by an alarm clock, leap out of bed, dress, force-feed, shit, piss, brush teeth and hair, and fight traffic to get to a place where essentially you made lots of money for somebody else and were asked to be grateful for the opportunity to do so?”
.
.
.
