utorak, 06.02.2007.
The Sweetest Perfection
Oni koji me znaju, znaju činjenicu da ništa ne držim superiornijim od običnog čovjeka; njegove moći i sposobnosti razmišljanja, logičkog i apstraktnog zaključivanja, njegovu kreativnost i moć mašte iliti fantazije. Isto tako, ljudsko tijelo je za mene fascinantno i kao takvo ja uživam u njemu. Uživam gledati, eventualno dodirivati isto, uživam u promatranju običnih reakcija na minimalni podražaj, kao što je ježenje kože od dodira prstom po bradavicama i sl.
Naravno, ne uživam u svojem. Ne smatram da je lijepo, naprotiv, ne sviđa mi se ni najmanje. A što ćeš, žena sam.
Uvijek može, više, bolje, jače, zar ne? U ženskom slučaju - nadodala bih - i zategnutije
Jedna sam od onih koje stvaaarno paze na prehranu, jednom tjedno poste i ne jedu ugljikohidrate ni masti nakon 17h. Eventualno proteini, a to je opet diskutabilno jer se onda osjećam loše. Isto tako, pribjegavala sam suplementima i inim glupostima em za brži metabolizam, em za ..sve i svašta..
Razvezah tu temu jer - polako se bliži sezona kratkih rukava, pa kratkih hlačica, suknjica, šlapica.. A svi dobro znamo kako je ružno za vidjeti tonu i pol masti i celulita utrpanog u XS veličinu.
Malo karikiram, no U got the point. Ovo je bilo pisano čisto da se riješim trenutnog nezadovoljstva i da kanaliziram negativnu energiju prema sebi kroz tipkovnicu koja jedva pokazuje znakove života.
Trenutno sam istraumatizirana i jednostavno se ne osjećam dobro u svojoj koži.
Opet malo o ljudima.
Ne znam više da li sam pisala o teoriji koju sam nazvala Alfa Prokletstvo.
O teoriji kada se alfe ne trude a dobiju sve, kada im je sve skoro pa pruženo na dlanu, tj. kada se ne moraju truditi kao ostali smrtnici da bi dosegli neke svoje ciljeve.
O ciljevima.
Svi mi ih imamo. Zbog njih smo spremni zanemariti sve ostalo, cijeli život podrediti ciljevima, a čemu? Da bi se osjećali bolje? Moćnije? Zadovoljno?
Osjećaj zadovoljstva je isto tako prokletstvo. Pogotovo ako sam sebi nametneš nekakve visoke norme i ne odstupaš od njih. Teško se dolazi do tog osjećaja... jako teško. Uglavnom je to samo krv, znoj i suze, maksimalan trud za minimalni učinak.
So depressing.
