subota, 13.01.2007.
Devotional
Vani je opet divan, sivi dan. Meni omiljen.
Bio je u planu izlazak sa Dragom, no viša sila je uplela svoje prste tako da ništa od toga.
Par dana nisam pisala ništa, ni blog ni priče.. nisam mogla. Bila sam nekako grozno raspoložena, fizički iscrpljena, puna adrenalina a opet.. opet tako.. tužna.
Šetala sam se sa Dragom, provele par sati zajedno, onako ženski sa dozom crnjaka, no taj trenutak sam bila super, sve za 5.. a sada.. opet.. deep low.
Nije to nikakva zimska depresija niti šta slično, no analizirajući sebe malo.. previše sreće u jednom periodu donosi tugu u drugom.
Kažu, poslije kiše dolazi sunce.
Sunce, gdje si???
Edvard Munch - Kiss
Gledam u sliku i mislim... kakvu su imali noć ovo dvoje? Jesu li je uopće imali? Ili su u čežnji jedva dočekali skinuti se i prepustiti jedan drugome?
No, bit će da je burna noć za njima. Raščupani, tijela koja drhte od premorenosti i uzbuđenja... i još uvijek ne mogu skinuti ruke jedno s drugoga.
Tako je divna, emotivna, mračna...
Gotovo da se može osjetiti.
Obožavam to.
