mmm...i know that feeling...kada je vrijeme samo trenutak između završetka jedne igre, i nastavka nove...život je tako smislen u tim minijaturama. večer i pogled prepun dubine, mračnih emocija, i ambijentale koja izlazi iz aure strasti. aaaahhhh. nažalost trenutno na programu depresiija i iluzija-silent slumber.
14.01.2007. (22:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
orsoN Wellness, the story
... dotakoh joj stražnju stranu vrata s nekoliko leptirastih poljubaca... stavih ruku na lijevi bok... osjetih kožu kako se ježi i šapnuh prosto... volim to kako reagiraš na moje dodire... osjećaš me zar ne? nakon toga prepustila se i legla na leđa a moje su usne našle put do njenih... lagani dodir... i niz vrat do bradavice... uzdah.. prvi... i još jedan dug... i pogled poluzatvorenih očiju... užitak... dlan je sa boka skliznuo među butine a ruka sama našla put do topline krila... vrškom prsta tek nježno dotakoh dražesni pupoljak istovremeno sišući lijevu bradavicu samo malo jače... i to je pokrenulo lavinu u njoj... igrali bi se još... no njena želja je bila jača...
nisam mogao dopustiti da više čeka... zvala me u sebe... nadvio sam se na nju... spreman... krut... pogled pravo u velike smeđe oči... i nekoliko pokreta kukovima... dovoljno da osjeti pritisak tamo gdje joj najviše treba... odavno već spremna... iščekujući... usta su se razvukla u nedefiniranu grimasu... skoro molećiv pogled koji mi je uputila slomio je u meni svaku želju za daljnjim otezanjem... i trzaj bokova uveo me u svijet blaženstva... njene su oči pokazale olakšanje sa svakim novim pomakom sve dublje tonući u more strasti...
promatrah je... kao da je prvi put vidim... uživah gledajući tijelo koje napokon osjeća istu onu strast koja mu je bila oduzeta... nedostajaše žestine... no vodili smo ljubav... a pokreti odavaše odlučnost...
preduhitrila me... gledajući je kako prolazi trenutak nakon kojeg dolazi slatko blaženstvo... poželjeh da zaustavim tu sliku...
i jesam... ostala je urezana duboko u pamćenje.. baš kao i ona u njenoj glavi svega nekoliko časaka kasnije...
slatko umorni a puni... zagrlismo se...... dotakoh joj stražnju stranu vrata s nekoliko leptirastih poljubaca... stavih ruku na lijevi bok... osjetih kožu kako se ježi i šapnuh prosto... volim to kako reagiraš na moje dodire... osjećaš me zar ne?
nakon toga prepustila se i legla na leđa a moje su usne našle put do njenih... lagani dodir... i niz vrat do bradavice... uzdah.. prvi... i još jedan dug... i pogled poluzatvorenih očiju... užitak...
dlan je sa boka skliznuo među butine a ruka sama našla put do topline krila... vrškom prsta tek nježno dotakoh dražesni pupoljak istovremeno sišući lijevu bradavicu samo malo jače... i to je pokrenulo lavinu u njoj... igrali bi se još... no njena želja je bila jača...
nisam mogao dopustiti da više čeka... zvala me u sebe... nadvio sam se na nju... spreman... krut... pogled pravo u velike smeđe oči... i nekoliko pokreta kukovima... dovoljno da osjeti pritisak tamo gdje joj najviše treba... odavno već spremna... iščekujući... usta su se razvukla u nedefiniranu grimasu... skoro molećiv pogled koji mi je uputila slomio je u meni svaku želju za daljnjim otezanjem... i trzaj bokova uveo me u svijet blaženstva... njene su oči pokazale olakšanje sa svakim novim pomakom sve dublje tonući u more strasti...
promatrah je... kao da je prvi put vidim... uživah gledajući tijelo koje napokon osjeća istu onu strast koja mu je bila oduzeta... nedostajaše žestine... no vodili smo ljubav... a pokreti odavaše odlučnost...
preduhitrila me... gledajući je kako prolazi trenutak nakon kojeg dolazi slatko blaženstvo... poželjeh da zaustavim tu sliku...
i jesam... ostala je urezana duboko u pamćenje.. baš kao i ona u njenoj glavi svega nekoliko časaka kasnije...
slatko umorni a puni... zagrlismo se...
14.01.2007. (22:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sad se ne mogu riješiti mentalne slike dvoje ljudi bez ustiju. koji samo stoje...i...gledaju.
14.01.2007. (22:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Robust
Divna slika. Ljubavnici zarobljeni u trenutku punom emocija,strasti,zelje... Iza njih prozor,pogled na ulicu s turobnom svakodnevnicom. Neka njihov trenutak traje sto duze...
15.01.2007. (09:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama mi je uvijek govorila kako se boji biti sretna jer zna da niti jedna sreća ne može potrajati, uvijek se nakon nje dogodi nešto ružno. Dakle, to se može nazvati obrnutim od one poslije kiše dolazi sunce. Međutim, očito sam preveliki idealist da bih povjerovala u to.
16.01.2007. (11:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
demonicia
nemam inspiracije za komentiranje. nekako sam siva ovih dana. kad se moj duh vrati u moje tijelo, napisat ću kvalitetan komentar.
17.01.2007. (22:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Distorted
mmm...i know that feeling...kada je vrijeme samo trenutak između završetka jedne igre, i nastavka nove...život je tako smislen u tim minijaturama. večer i pogled prepun dubine, mračnih emocija, i ambijentale koja izlazi iz aure strasti. aaaahhhh.
nažalost trenutno na programu depresiija i iluzija-silent slumber.
14.01.2007. (22:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
orsoN Wellness, the story
... dotakoh joj stražnju stranu vrata s nekoliko leptirastih poljubaca... stavih ruku na lijevi bok... osjetih kožu kako se ježi i šapnuh prosto... volim to kako reagiraš na moje dodire... osjećaš me zar ne?
nakon toga prepustila se i legla na leđa a moje su usne našle put do njenih... lagani dodir... i niz vrat do bradavice... uzdah.. prvi... i još jedan dug... i pogled poluzatvorenih očiju... užitak...
dlan je sa boka skliznuo među butine a ruka sama našla put do topline krila... vrškom prsta tek nježno dotakoh dražesni pupoljak istovremeno sišući lijevu bradavicu samo malo jače... i to je pokrenulo lavinu u njoj... igrali bi se još... no njena želja je bila jača...
nisam mogao dopustiti da više čeka... zvala me u sebe... nadvio sam se na nju... spreman... krut... pogled pravo u velike smeđe oči... i nekoliko pokreta kukovima... dovoljno da osjeti pritisak tamo gdje joj najviše treba... odavno već spremna... iščekujući... usta su se razvukla u nedefiniranu grimasu... skoro molećiv pogled koji mi je uputila slomio je u meni svaku želju za daljnjim otezanjem... i trzaj bokova uveo me u svijet blaženstva... njene su oči pokazale olakšanje sa svakim novim pomakom sve dublje tonući u more strasti...
promatrah je... kao da je prvi put vidim... uživah gledajući tijelo koje napokon osjeća istu onu strast koja mu je bila oduzeta... nedostajaše žestine... no vodili smo ljubav... a pokreti odavaše odlučnost...
preduhitrila me... gledajući je kako prolazi trenutak nakon kojeg dolazi slatko blaženstvo... poželjeh da zaustavim tu sliku...
i jesam... ostala je urezana duboko u pamćenje.. baš kao i ona u njenoj glavi svega nekoliko časaka kasnije...
slatko umorni a puni... zagrlismo se...... dotakoh joj stražnju stranu vrata s nekoliko leptirastih poljubaca... stavih ruku na lijevi bok... osjetih kožu kako se ježi i šapnuh prosto... volim to kako reagiraš na moje dodire... osjećaš me zar ne?
nakon toga prepustila se i legla na leđa a moje su usne našle put do njenih... lagani dodir... i niz vrat do bradavice... uzdah.. prvi... i još jedan dug... i pogled poluzatvorenih očiju... užitak...
dlan je sa boka skliznuo među butine a ruka sama našla put do topline krila... vrškom prsta tek nježno dotakoh dražesni pupoljak istovremeno sišući lijevu bradavicu samo malo jače... i to je pokrenulo lavinu u njoj... igrali bi se još... no njena želja je bila jača...
nisam mogao dopustiti da više čeka... zvala me u sebe... nadvio sam se na nju... spreman... krut... pogled pravo u velike smeđe oči... i nekoliko pokreta kukovima... dovoljno da osjeti pritisak tamo gdje joj najviše treba... odavno već spremna... iščekujući... usta su se razvukla u nedefiniranu grimasu... skoro molećiv pogled koji mi je uputila slomio je u meni svaku želju za daljnjim otezanjem... i trzaj bokova uveo me u svijet blaženstva... njene su oči pokazale olakšanje sa svakim novim pomakom sve dublje tonući u more strasti...
promatrah je... kao da je prvi put vidim... uživah gledajući tijelo koje napokon osjeća istu onu strast koja mu je bila oduzeta... nedostajaše žestine... no vodili smo ljubav... a pokreti odavaše odlučnost...
preduhitrila me... gledajući je kako prolazi trenutak nakon kojeg dolazi slatko blaženstvo... poželjeh da zaustavim tu sliku...
i jesam... ostala je urezana duboko u pamćenje.. baš kao i ona u njenoj glavi svega nekoliko časaka kasnije...
slatko umorni a puni... zagrlismo se...
14.01.2007. (22:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kalthir
sad se ne mogu riješiti mentalne slike dvoje ljudi bez ustiju. koji samo stoje...i...gledaju.
14.01.2007. (22:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Robust
Divna slika.
Ljubavnici zarobljeni u trenutku punom emocija,strasti,zelje...
Iza njih prozor,pogled na ulicu s turobnom svakodnevnicom.
Neka njihov trenutak traje sto duze...
15.01.2007. (09:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Penellope
Mama mi je uvijek govorila kako se boji biti sretna jer zna da niti jedna sreća ne može potrajati, uvijek se nakon nje dogodi nešto ružno. Dakle, to se može nazvati obrnutim od one poslije kiše dolazi sunce. Međutim, očito sam preveliki idealist da bih povjerovala u to.
16.01.2007. (11:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
demonicia
nemam inspiracije za komentiranje. nekako sam siva ovih dana. kad se moj duh vrati u moje tijelo, napisat ću kvalitetan komentar.
17.01.2007. (22:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...