Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio, nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute, na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost. Dunja,
zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja, kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca. Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom, snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe, miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju mirisne dunje.
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam
pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro
svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava,
ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka
vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega
što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog
svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam
je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga
patnja i sigurna pobjeda."
četvrtak,31.05.2007.
Nikad se ne zna
Poslušaj glas mog srca,
Dešifriraj mu svaki zvuk,
I pridruži mu pravi ritam,
Drhtaj i vrisak, lupanje i usklik,
Samo neka još ne bude muk.
Okači na prozore duše
Sve fenjere dobrodošlice,
I prihvati me ovakvu
Kakva zapravo i jesam.
Bez oklopa, bez glume,
Bez šminke i uljepšavanja,
Ugosti me kao siroticu,
A u ponoć, tko zna, možda
Postanem samo tvoja princeza,
Možda se pretvorim i u miljenicu.
A što ne, nikad se ne zna!
Čarolija trenutka će tada
U čaroliju vječnosti preći.
Samo uskladi želje i mogućnosti,
I neka se podudaraju djela i riječi.
Pogledom me tada cijelu obavij,
I sačuvaj me za vrijeme buduće,
Onda, kad odlučiš priznati mi,
Kako se sutra razlikuje potpuno,
Od onog bolnog i tužnog jučer.
Postoje trenuci u kojima
Samo zvijezde vladaju.
Mjesečinom protkano vrijeme
Kroz naše prste klizi,
A odsjaji strasnih tijela
U jednoj buktinji plamte.
Postoje takvi trenuci
U kojima sam ja ti i ti ja,
U kojima se ljubav podatna,
Svom punoćom sjaja
I raskošnošću prelijeva.
Znaju i krijesnice nebeske,
U čuđenju, s treptajem zastati.
I mjesec se postiđen zna,
Za neki oblak, tada, sakriti.
Ali samo jedan trenutak postoji
Kojem je iskrenost kumovala.
Trenutak pravog sjedinjenja,
U kojem sam cijelim svojim bićem,
Samo i zauvijek tebi pripala.
Postojim u najljepšim
Plavo zelenim očima,
Nezaustavljivo putujem
Razigranim mislima,
Pod vrelim poljupcima
Najdražih usana, cvjetam.
U rukama toplim i nježnim
Najskupocjenije želje vezem,
U čipku naše svakodnevnice.
Trajem u nama i zbog nas,
Dok užarena rijeka misli
Putuje mojim krvotokom.
Sve snove smo pretopili
U zlatne poluge stvarnosti.
U meni vrijeme otkucava
Ritmom tvog postojanja.
Nadolazeća bujica želja
Odajama ljubavi vlada.
Raširenim, ali još nesigurnim krilima,
Tvoja se snaga i sigurnost pridružuju.
Tamo gdje padam ili slučajno posrnem,
Ti me pridržiš ili tvoja ruka podigne.
Ondje gdje je posijano sjeme moje ljubavi
Samo će tvoja ruka žetvu dočekati i ubrati.
Trajanjem te ljubim,
Bljeskovima nada
Što guraju naprijed.
Okršaji jučer i sutra
U meni tutnje sada.
Neporažena, ostat će,
Vjera u bolje i ljubav,
Koja našim bićima vlada.
* * *
U uzavreloj tišini
Riječi se pretvaraju u pogled.
Želja postaje dodir,
Biser nanizan na kolajnu života.
Misao ustremljena tebi,
Ogriješila se samo o vrijeme.
Bila je tren - postala je vječnost.
Plamen u očima,
Iskrama se vatre suprotstavlja.
Uvir dviju slutnji čeka
Potvrdu postojanja Nas u Nama.
Samoća i napuštenost,
Poslijednjim trzajima se bacakaju.
Tama pojedinačnih noći,
U jasnoći zajedničkog jutra zori.
Naše se sreće spajaju
U neraskidivi životni lanac,
A veličanstvena ljubav postoji,
Gdje se djelom jedino govori.
U tvome krilu zvijezde spavaju,
Jer mi ih zagrljajem poklanjaš.
Nebo se ogleda u tvojim očima
I natkriljuje moje čežnje drhtave.
Hoću li korakom odlučnim i hrabrim
Zakoračiti u naše zajedničko sutra,
Ako sanjiva zaspem na izvoru sreće,
Ohrabrena prkosima novih slutnji?
U poljupcima noći i milovanjima jutra,
Rosu trava dlanovima ću pokupiti,
I krenuti rijekom toplih uzdaha
Što se u vrelo tvoje duše slijevaju.
Naši snovi i naše želje svemu odolijevaju.
Razlistalim dlanovima ništa ne mogu
Tek zametnuti i varljivi, pupoljci neodređenosti.
Mi trajemo vječno, uokvireni u postojanu ljubav.
U grudima mi snažan krik zatomljen,
Skupilo se u njemu more raznih isprika.
Moram jecaj iz sebe očajnički pustiti,
I moram, sve što želim, ovog trena izustiti.
Moja si misao, svakog novog dana,
Jasna želja sa kojom na počinak krećem,
Razlog si svih mojih koraka naprijed,
I oprost koji u svojim greškama susrećem.
Znam kako ti ponekad gušim slobodu,
Odgovor znam, a opet postavljam pitanje.
U tim ti pitanjima svoje odgovore nudim,
Kakve ja kreiram, ne poštujući tvoje znanje.
Oprosti, znam da sam nekad tako teška,
Posesivna i puno bih toga htjela znati.
Nikad sretna, nisam sebe nekome nudila,
A sad tebi odjednom puno toga želim dati.
Znaš da te ljubim, da sam samo tvoja,
Sjedinjena s tobom u samo jedno biće.
Pomozi mi da prevladam ova previranja,
Jer se o nama radi, oboje nas se dotiče.
Nauči me strpljenju, kad si mi postao sunce,
Tvoju energiju primam kao najjače kresove.
Znam dušo da sam svojom inpulsivnošću,
Stotinu puta ti priredila neočekivane stresove.
Predobro me poznaš, prejaka je ljubav u meni,
I kad tražim oproštaj, kroz prste mi progledaj.
Vidi me kakva sam u onim trenucima sreće,
A kad sam tužna i sjetna, tada me ne gledaj.
Jer tada plačem, tad mi je teško i bolno,
I često ti kažem ono što ne mislim reći.
Oprosti mi dušo, nekad zaista pretjerujem,
Nedaj da to bude razlog i prepreka našoj sreći.
U očima se stidljivo nastanjuje
Ugrabljena nevinost trenutka.
Spleteni prsti traže vječnost,
Miris zajedništva uvijek podsjeća
Na onaj jedan poseban dan.
Dan, što se imenuje i smiješi,
I ponavlja i traje i trajat će,
Jer tada se sve nedoumice brišu
I svaka nesuglasica riješi.
Vrijeme ulovljeno na prepad,
Nezakopčano, ogoljeno dodirom,
I potrošeno uvijek i samo na nas.
Pitomim mislima plove paralelne želje.
Drhtavim prstima rasplićemo snove,
U opipljivoj šutnji beskrajne miline.
Mi trajemo dušo i duže i snažnije od
Onoliko bljeskova što nam nudi sazvježđe.
Na prostirci od dvostruko tkane ljubavi,
U spletu želja, nada, čežnji i putenosti,
Snovi i java su se savršeno podudarili.
Ne jedrim samo najljepšim očima plavim,
U njima sam sreću i sigurno utočiste našla.
Moje je ime vjernost:
Oplođena u mirisima,
Odstajala u uzdasima,
Zadrhtala u dodirima,,
Zaspala u odlascima
I probuđena u srcima.
Potpuno si me upoznao
U slasti mirisnog ploda,
U zrakama najjačeg sunca,
U boji i iskričavosti ljeta,
Dodijelivši mi ime
Samo tvog najdražeg cvijeta.
* * *
Udahnut ću svu ljepotu našeg neba,
Koja se preslikala u tvoje mile oči,
Prelit ću se preko svih svojih rubova
I pretočiti u svetost zajedničkih noći.
Rasprostrta pred tobom, ogoljena,
U svoj svojoj nagosti i iskrenosti srca,
Svaki ću ti dodir i poljubac dvostruko vratiti,
I pustiti srce da u ritmu tvog srca kuca.
Na krilima strasti letjet ćemo u visine,
Istražujući putanje svih mogućih zvijezda.
A kad se drhtaji smire i damari utišaju,
Uronit ću u tvoje krilo, kao u toplinu gnijezda.
Sklupčana uz tebe, tišinom ću tada reći,
Kako je srce spremno svu ljubav ti dati,
A ti ćeš, prstima prolazeći kroz moju kosu,
Svojim najdražim mirisnim cvijetom me zvati.
Imam te u svim danima života,
U svim tjednima, mjesecima,
I godinama probuđenih želja.
Na grudi si mi naslonjen,
U srcu mi razlijevaš čuvstva.
U ambitusu mog postojanja
Jači si od svih nepravdi svijeta
I nijedna tuga, uz tebe, ne pobjeđuje.
* * *
Moja si jedina misao vodilja,
Dok dan rasplićeš jasnoćom.
Višestruke čvorove razmrsuješ,
Izbavljujući dušu iz okova tijela.
Nepokolebana si snaga razuma,
Što dovoljnu dozu osjećaja ima.
Drhtaj si tijela i nadimanje u grudima,
I nikad molećivo klečanje na koljenima.
Mislila sam kako sreće počivaju uvijek
U istim rukama u kojima tuge umiru.
Spoznala sam potpuno drugačiju istinu,
Gledajući u svoj život i ponuđenu sudbinu.
Sreće se uvijek sa sličnim srećama oplođuju,
A tuge se jedna uz drugu slažu i odumiru.
Znam kako ni tebe vile nisu na rukama nosile,
Hrabro si se borio za svako novo svanuće.
U meni su se tuga i nada međusobno kosile,
A tebe je život odabrao za moje uskrsnuće.
Tvoj mi pogled golica maštu,
Na dlanovima procvjetali snovi.
Trag mjesečine protkan kroz kosu,
I nezaborav u tvom toplom naručju.
Drhtavi prsti neumorno prebiru
Po napetim strunama tijela.
Koraljne usne, meke i podatne,
Zaustavljene su uzdahom,
Između dva željna poljupca.
Udišem poznati miris kože
Kroz svaku poru tijela.
Svim čulima osjećam tebe,
Jedinstvenog i neponovljivog.
Dodirujem ustreptale vrhove želja,
Što se toče u stvarnost postojanja.
Sve ljubavi stanuju u zvjezdanom nebu,
Samo se našoj Mjesec uvijek klanja.
Između Tebe i Mene natkrilio se most,
Rijeka zaborava ponire u tamu prošlosti.
Na bilo koju stranu svijeta da se okrenemo,
Svi putevi vode u probuđenu izvjesnost
Što se zajedničkim imenom Ljubav naziva.
"TA LJUBAV"
("Pour fiore magnifico")
JACQUES PREVERT
* * *
Izmolit ću oproštaj
Za mene grješnicu,
I molitvu da opstane
Zauvijek tvoje strpljenje.
Uglazbljena ljubav
U krilu neka zastane,
I samo neka čeka izbavljenje.
Darovana od neba,
ona je:
I sveta i čista,
I ljuta i drska,
I treperava i odana,
I gruba i mrska.
I sita i sretna,
I tužna i gladna...
Ponekad veliko bogatstvo,
A ponekad tako jadna.
Ali je naša, jedino naša,
Ta ista ljubav što se,
Promjenom raspoloženja,
Tako različito ponaša.
Ta ljubav i krhka i snažna,
Čak i kad onemoća,
Znajući koliko je važna,
Trudi se svim silama
Da bude uporna i odvažna.
Zvjezdanim je prahom posuta,
Žuborom iskrenih tijela se napaja.
Ona je u nama i traje dok i mi trajemo,
Iako tako različita, razumjevanjem nas spaja.
Kad poljubac meki na usne mi spustiš,
Privijajući me nježno na svoje tople grudi,
Može se i Zemlja zaustavit u okretanju,
Pa nek i sama zora prestane da se budi.
Nema vremena koje nas ograničava,
I što je uopće vrijeme u dodiru duša?
Sa prepunim njedrima nadirućih želja,
Primanje i davanje se u blaženstvu kuša.
Zvjezdanim se nebom prosipaju sreće,
Ulovljena svjetlost nekih snova čeka.
Dušom nam se nižu osjećaji u perle,
I tijelima razlijeva strasti puna rijeka.
Što duže nek traju drhtaji putenosti,
Nek se toči ljubav u svoj svojoj punoći.
Potražit ću sebe u najljepšem zagrljaju,
Ponirući željno u drage plavozelene oči.
I kad zastanemo u predvorju žudnje,
Dok se tijela topla novom željom guše.
Postat ćemo konačno i bez razmišljanja,
Dva tijela u spajanju samo jedne duše.
Samo sam željela
Jedan poseban dan,
Sanjan i dosanjan,
Da mi pokloniš.
A ti si me uveo
U svijet čarolije.
Tvoji su pokloni
Uvijek više od očekivanja.
Srce darovano na dlanu,
Kao dan života sačuvan,
Od danas - za vječnost.
* * *
Među grudima mi rascvala ruža,
Propupala najprije u tvojim njedrima.
Takvi se trenuci doživljavaju jednom,
Samo u tvom nježnom zagrljaju.
U ovoj novoj i našoj dimenziji
Purpurni snovi javom postaju,
Dok obilazim zvijezde, po redu,
Vođena skladom tvojih dodira.
Zapalio si me uzavrelim pogledom,
I dočekao me na rukama plamenim,
Maznu i treperavu, rastopljenih emocija.
Uzdasima smo dozivali anđele sreće,
U usključaloj šutnji, u klupku tijela,
Izgubljeni potpuno u prostoru i vremenu.
Ugostila sam te u utrobi svojoj,
Kao božanstvo dodira svetih,
Uronjena u zvjezdanu prašinu
Svih vantjelesnih nebeskih letova.
Bedrima sam te dočekivala i ispraćala,
Preponama ljubila, sva strašću obnevidjela.
U vrisku trenutka, u melodiji ekstaze,
Damari su bjesomučno otkucavali krešendo.
Uvedena u predvorje Raja, u blaženstvu,
Na tvojim rukama, kao zalog novog vremena,
Moja se putenost, sva ispunjena, odmarala.
Tvojim se osmjehom sunce rađa
I izvlači mirise nadirućih želja.
Sva ljepota trenutka skrivena,
U rumenilu na dragim obrazima.
U tvojim očima nastanila se mora,
Ogledam se u njima i u njih uranjam.
Dubine nepregledne, prostor tišine,
Dostupne samo u trenucima istine.
Moć neba posjeduješ na svojim rukama,
Sva sazvježđa zaspala ti u njedrima,
I svaki let jednim se pokretom slavi.
Pa, neka traje, neka se ne zaboravi.
Otkucajima ustreptalog srca nadjačaj
Leptire što bruje u mojoj utrobi.
Pokušaj dugine boje iz spektra,
Pred očima zacakljenim rasčlaniti.
Jer jedino ti možeš svaki mrak razdaniti.
Krenimo tijelima našim putenim,
U potragu za mliječnom stazom,
Ka nekom novom nebu i zvijezdama.
Ovo smo nebo već odavno istražili,
U nadošlim trenucima sretnog zajedništva.
Uz zahvalnost osmijehom i naklon,
I sa tako malo izgovorenih riječi,
Dotakni me, u opipljivosti šutnje,
I pokloni mi dan, konačno dosanjan.
Moje si Sunce, jer dolaziš s njim,
Budi i moj život, jer me u život vraćaš.
Raspametile se misli
Titrajima razuzdanosti,
I traju vremenom neomeđene.
Po meni borave tvoji pogledi
I prsti nestašni u istraživanju.
Pod kapcima ti, čas mora,
Čas jezera čežnje spavaju.
Usidrena u luci tvog srca,
Odmara se ljubav bezgranična,
I mi u vrtlogu bezvremenosti.
Znaš li kako drugačije zore sviću
Od kada si ostavio trag u meni?
Ni korak nije težak i usporen,
Od kada uz tebe životom kročim.
Ti udahnjuješ snagu i volju,
Ti nadahnjujes dušu i tijelo.
Ondje gdje je trava odavno
Prestala rasti i zore svitati,
Ti si sunce osmijehom doveo,
Izvor sreće pod kamenom našao,
I travnjak ljubavi ponovo zasadio.
Sačuvaj me zauvijek
Od svih tuga svijeta.
Neka nijedna suza tuge
Ne padne u zalog ljubavi,
Tako posebne i svete.
Dozvoli samo
Suzama radosnicama,
Neka padaju, neka se
Niz obraze slijevaju,
Neka nadjačaju kišu...
A onda, usnama mekim,
Učini da ih one brišu...
* * *
Poljupcem razmrvi sve sumnje i nedoumice,
Uhvati me za ruku i stazama sreće povedi.
Onda me zagrli i rukama mi obuhvati lice,
I u svijet smirenosti i ljubavi me uvedi.
Ti, tako jedinstven i poseban, i samo moj,
Vratio si mi sve ono što sam odavno izgubila.
Dovoljan je bio samo pogled i poljubac tvoj,
I ja sam se čeznutljivo u oblacima raspršila.
Otvorenim očima sad gledam, pogled mi nije slijep,
Iz mene pršti samo nova radost, smijeh i ljepota.
Pokazao si mi kako svijet može biti čudesno lijep,
I naučio me da se ne trebam bojati ovakvog života.
Vratio si mi samopouzdanje i vjeru u ljude,
Opet sam ona ista, prpošna i radosna žena.
Ne dozvoli drugima da o ovoj ljubavi sude,
I da našu sreću prekrije neka tamna sjena.
Mirisnim snovima
Okićena i opijena,
Probudila sam se,
Na tvojim dlanovima.
Trag nježnih prstiju,
Što klize nesputano,
Gubeći se u naborima
Propupale kože,
Bio je tek početak.
Nezaboravni preludij,
U kojem je fantazija
Prešla u stvarnost.
Sve su noći dobile tvoje ime,
Krštene, u vremenu istine.
* * *
Kotrljaju se dani nazaustavljivo,
U tvojim očima probuđeno sunce,
I tek progledala zora na ramenima.
Nije to vrijeme povaljalo godine,
Nego je drhtaj prešao u želju,
I nezaborav se raširio krvotokom.
Usne su treperile u svojoj nijemosti,
Glas tišine prelijevao se preko duše.
Na rumenim obrazima procvale oči
I dva tijela sjedinjena u drhtavilu moći.
Isprepleteni prsti zanosom opijeni,
Postaju stope uvaljane u žudnju.
Prosipa se jedrost sljubljenih staza...
Ovom pločniku nebrojenih uzdaha
Tuđi koraci su teški i nepotrebni.
Izgubili smo sve riječi
U trenutku susreta očiju.
Odjetjele su sve odluke
I svi principi pod noge pali.
Kad smo krenuli put zvijezda,
Više se nismo zaustavljali.
Tijela su govorila jezikom ljubavi,
Tu, gdje smo jedno drugom pripali.
* * *
Odškrinut prozor moje tople duše,
Odavno je već tajni put tvojih želja.
Nijedan korak nije učinjen uzaludno,
Niti su prsti nepromišljeno htjeli krasti.
Svaki je pokret bio prepuštanje strasti.
Razuzdana je čekala moja bujna mašta,
Da se razveže čvor i da dobije slobodu,
Kako bi se vinula prema nebeskom svodu.
Uglazbljeni drhtaji uvijek su novu skladbu,
U čarobnosti vremena, lepršavo izvijali.
Moćna je snaga uzdaha, kao lavina krenula,
I u odlučnosti jednog trenutka, sve izokrenula.
Padala je tišina u božanskim kapljicama,
Trudna zora je novi dan istinom porađala.
Ljubav, gospodarica svih naših snova i želja,
U mimohodu stvarnosti, tijelima je ugađala.
Postoji dan u kojem se
Sve ograde i prepreke ruše.
Dan u kojem nema tajni,
U kojem riječi izviru iz duše.
To je onaj trenutak dodira
Plavo zelenih očiju sa očima zemlje.
Vrijeme u kojem ne postoje druge teme,
U kojem se sve zaboravlja i propušta,
Sve, osim sjedinjenja tebe i mene.
* * *
Trenutak kad me stegneš u zagrljaj,
Kad treperavo zaigraju vatrene želje.
Ništa drugo ne želim, nego da ozaren,
Kroz plameni ulaz svetišta, uđeš u moje odaje.
Vrelinom usana u nebeska prostranstva me vodi,
Da dosegnemo i one najudaljenije zvijezde,
U kojima, ekstaza mojih titraja, čeka zanesena
I gdje je ljubav i strast bezgranična i bezvremena.
Užarenim očima zagrli požudno tijelo rascvalo,
Nektarima te nudim kao božanstvo svojih noći.
Uzimaj me potpuno, nikada nemoj tek dio po dio,
Jedino se cijela otvaram u beskraju podivljalih moći.
A kad mi spustiš poljubac na nestašne prste,
Pa me stazom žudnje na rukama odlučiš ponijeti,
Slavit ćemo oboje snažnu erupciju sudaranja,
Na kojoj nam i sam vulkan može pozavidjeti.
Slijedom želja,
Tijekom misli,
Putevima dodira,
I savršenstvo je
Zatalasalo Svemir.
Bio je to trenutak,
U kojem su se
Otvorila nebesa.
Sve što smo htjeli,
I oduvijek sanjali,
U beskraju čulnosti
Najavilo je trajanje.
* * *
Na grudima mi je jedrost spavala,
Dok je svojim dodirom nisi probudio.
Odzvanjali su damari u sljepoočnicama,
Prenoseći titraje svuda ispod kože.
Tu, gdje si me dodirnu usnama,
Procvjetala je ruža, samo za tebe.
Gdje si rukom svojom prošao,
Zlatni prah je u tragu ostao.
Ondje, gdje je zvjezdano nebo treperilo,
Dvije su se zvijezde dodirnule i zabljesnule.
U drhtaju koji si stvorio u meni tog trena,
Sva usplamtjela, na rukama sam ti, postala žena.
I mazna i putena, i treperava i požudna,
Onakva, kakvu si me ti zamislio i oblikovao.
Takav trenutak uvijek ostane nedovoljno opjevan,
Jer se ljepota čulnosti samo tijelima može izreći.
Obrušili su se snovi, poput vodopada,
Na jezero puno probuđenih emocija.
U oticanju i prelijevanju iz srca u srce,
Tek žudnja zatalasa mirnu površinu zivota,
U kojem stvarnost postaje ocean sreće.
* * *
Kad ponirem u plavo zelenu boju
Bezdana tvog dragog pogleda,
Kao da otvaram vrata i zastajem
Pred ogledalom kristalno čiste nutrine.
Udišem ovaj život punim plućima,
Onako, kako si me to naučio.
I podižem oči prema nebesima,
Sklopljenih ruku, zahvalna na milodaru,
Što ga prinesoh na oltar svoje duše.
Od kada si me pohodio zrakama sunca,
Nema te sile koja može uništiti svjetlost
Smislenih dana utkanih u moje srce.
Žedne se želje napajaju sa izvora iskrenosti,
Dok rukavom zalutalog, usamljenog oblaka
Brišeš mutan trag i talog prošlosti.
Ugrađena u tvoje postojanje, kao temelj,
Iskrena ljubav, mojim se krovom pokriva.
Bezgranična je ljubav među nama,
Ponekad neshvatljiva i neuhvatljiva.
Ona se ne osvrće na nikakva pravila,
Niti priznaje ista više iznad sebe.
Ona postoji zbog mene i tebe...
Između nas dvoje, istih i različitih,
Slijepih i vidovitih, grješnih i bezgrješnih,
Šutljivih i rječitih, impulsivnih i trezvenih.
Ali u opraštanjima i razumjevanju svetih
I uvijek, do same srži, istinoljubivih i iskrenih.
Nalaktila se ljubav na prozor života,
Raskošna, sa rascvalim usnama sunca.
Užarena kugla, što se u vulkan pretvorila
I tijelima dvaju pravednika i strašću nezaustavljivom,
Gorljivo i raspojasano, konačno je progovorila.
Dani su progledali
Očima zore.
Sad, sasvim jasno,
Raspoznajem zakonitosti
Trajanja i propadanja,
Dobitka i gubitka.
U nepreglednom lancu
Svakodnevnih razmišljanja,
Sada je svaka karika
Na pravom mjestu,
I svaka je učvršćena
Tvojim imenom na usnama.
* * *
Smislene i jezgrovite riječi prosipaš
Po puta svih mojih sumnji i očajanja.
Tvojim koracima zvone navještenja,
A prošlost se slaže i pečati u ladice.
Mudrošću življenja zaogrćeš strahove.
Uspješno osiguravaš provalije svih mojih
Eventualnih posrtanja, klizanja i padova.
Spaljuješ na lomači sva ružna sjećanja,
Ne želeći da me sustignu u sutrašnjem danu.
S tugama se mojim viteški obračunavaš
Dok ti u njedrima svjetiljka plemenitosti gori.
Nemam niti jedan razlog da se požalim,
Knjiga je utisaka samo zahvalama ispunjena.
Ti, udahnjuješ život mojim snovima,
Nesigurnost gušiš osmijehom i djelima.
Tamo gdje je grom rascjepio drvo na osami
Zbog tvog pogleda, zeleni je izdanak provirio.
Dočekala sam te
S dlanovima punim snova.
Ništa nisam tražila,
Za ništa nisam molila.
Samo sam se osjećajima
Blaženo prepustila.
Ali, si ti znao osjetiti,
I san mi, po san,
U stvarnost pretvarati.
* * *
Mirna su mora omeđena
Tvojom nježnošću i strpljenjem.
Riječi istkane čistim srcem,
Do neslućenih su se visina vinule.
Nekad zgužvana i u čvor vezana nadanja,
Sad su se rasprostrla, plodonosna,
Između nas, premošćena srcima.
Ruka ne zastaje u pokretu,
Niti više dodiruje prazninu.
U očima fenjeri zvijezda, upaljeni,
Putenošću se bezrezervno dodiruju.
Slutim razigranost želja u nama
I pripremam se za onaj veličanstveni
Odbljesak eksplozije čulnosti.
Na dlanu mi je sada ispisana sudbina,
U očima jata ptica na povratku sa juga,
U ušima odzvanjaju zvuci svetosti ljubavi...
Moj život, tek tvojim krštenjem mene, počinje.
Umivena tvojim poljupcima,
Osunčana tvojim pogledom,
I osnažena tvojom kristalnom dušom,
U sebi sam potpuno spoznala tebe,
I ponovo pronašla u sebi, samu sebe.
* * *
Mir osjećam u tvom naručju,
Snagu pomješanu sa nježnošću.
Udišem miris nekih novih svitanja,
Naslonjena na tvoje toplo rame.
I čini mi se, satima bih tako ostala,
Zanesena ugrabljenom čarolijom trenutka.
Zacijeljene, u meni odbrojavaju noći,
Nekih tuga spakiranih, za slanje u prošlost.
Čekala sam, samotna, tvoje korake dolaska,
Da mi pogledom svojim osmijeh na lice vratiš.
Snagu koju trebam za bitke u sebi,
Crpim iz tvoje ljubavi i osjećanja.
Punim njedrima radosti te grlim,
Dok slušam tišinu tvojih jasnih misli,
I osjećam govor tvog treperavog srca.
Ako je ljubav bezvremeno drvo života,
Mi smo iverje rasuto, što svoj trenutak čeka.
Ustalasao si želje u meni
Svojim toplim poljupcem.
U pogledu, iskra je bljesnula
I svijet se počeo vrtiti oko nas
U svim mogućim i nemogućim pravcima.
Tamo, gdje je želja dugo samovala,
Ljubav se sada, preko noći, ugnijezdila.
* * *
Noć se prelijeva u tragovima,
Ostavljenim između zvijezda
I zanosa koji si probudio u meni.
Još samo trenutak prožet drhtajima
I svjetlost će nas potpuno zabljesnuti.
U tvom naručju, nijedna zvijezda
Neće biti ni slučajno zaobiđena.
Molim te, uvijek zadrži jedan komadić noći,
Neka ti bude pri ruci, tu gdje se dodiruju misli.
Jer, ako me zora zatekne u tvom naručju,
I ponudi mi neke sasvim drugačije odgovore,
Ja ću se u kraljevstvo noći i snova povući.
Natkrililo se nebo nad nama,
Blagoslovom nas pozdravljajući.
Mi prkosimo prolaznosti vremena
Svojom ljubavlju i čulnošću.
U ovoj bespoštednoj igri života
Mi zajedno ostajemo i opstajemo..
* * *
Nastanile su se sve zvijezde,
Na trenutak, u mojim očima.
Prebireš prstima po mom tijelu,
Lelujavo, kao po dirkama klavira.
Izvijaju se zanosni i oplemenjeni zvuci,
U treptaju upravo otkrivenog Svemira.
Danas, ushićenjem te dočekujem,
Obalama svojim čeznutljivim i razuđenim.
Kao valovima nošena, odbijam se,
O tvoje razigrane i raspojasane bokove.
Uronjeni u našu bezvremenost
Zanosom se polijevamo i opijamo.
Istražujemo žudnju u nama,
Uvijek na drugačiji i ljepši način,
Uvirući, bespoštedno, jedno u drugo.
Vrijeme nas nije pregazilo.
Tijela nam, slojevima godina,
Strašću nagomilanom odoljevaju.
Tvoje ruke usplamtjele
Izvlače putenost iz mene,
Dok mi na izazov isturenih grudi,
Spremno drhtajima odgovaraš.
Ja trajem, dušo, onoliko,
Koliko me oči tvoje miluju,
Usne tvoje mazno ljube,
I tijelo dodirima obnavlja.
U tvojim rukama nježnim
Moja se mladost, ponovo, rađa.
Zatvori oči i samo čekaj
Pljusak poljubaca po sebi.
Okupan iskrenošću duše,
Zagazi u moje misli i snove.
I tu pronađi sebe istog,
Zamišljanog i sanjanog
I u stvarnosti postojanog.
Maštanjem i sanjarenjem
Osmišljenog i uobličenog,
Željama utopljenika prizivanog,
I grižnjom savjesti sudbine,
Udahnutim životom besmrtnika,
Meni konačno dodjeljenog.
Noću, prati mjesec
Kroz sazvijezđe života.
Bezgraničnost se ocrtava
Na omotaču moje ljubavi.
I neka ti dan donese
Opijenost mojim dodirom,
A ruke ti posvećene budu,
Nošenjem kaleža moje duše.
Tu, gdje si zaplovio mojim venama,
I gdje si korjenje pustio u mom srcu,
Zaorana je brazda na zaboravljenoj zemlji,
I plodno sjeme tvojim je rukama zasijano.
Ukoliko preuzimate
moje pjesme
i postavljate ih na
blog ili forum,
ili uopće negdje na
internet, molim vas
da ih potpišete mojim
nickom "Dahlia" ili
mojim imenom
Danja Đokić ili
stavite link do
ovog bloga.
Hvala unaprijed!!!
"Da nema
"Iskrice" ovaj blog ne bi bio ovako lijepo dizajniran i sređen, hvala
ti, od srca, predivna ženo i prijateljice, sto si podnosila moja stalna
dodavanja i moja zaboravljanja. Zahvaljujem se dragom prijatelju
Elvisu što mi je uradio dizajn prvog bloga, dragoj prijateljici
Auroraisi
na promjeni fonta, dragom prijatelju Željku iz Belgije, koji se
potrudio i poslao mi Clydermanovu pjesmu, jer sam baš njegovu izvedbu htjela,
hvala
Nijazu na "Vangelisu", zatim posebno hvala mom sinu koji stalno
ispravlja mamine pogreške tehničke prirode. Nisam zaboravila ni
Gogija, koji uvijek uskoči kad je potrebno, a sina nema trenutno tu.
Dragoj
Kseniji hvala na prekrasnim fotografijama dunje u cvatu koje mi je
ustupila rado, od srca. Hvala
Borisu na ustupljenoj fotografiji dahlie ili georgine. Zahvaljujem dragim
prijateljima što su me nagovorili da dođem na stranice " blog.hr" i otvorim svoj
blog, a posebno zahvaljujem svima
VAMA koji ovaj blog posjećujete, čitate moje uratke i podržavate me.
Moj
banner:
