Tvojim se osmjehom sunce rađa
I izvlači mirise nadirućih želja.
Sva ljepota trenutka skrivena,
U rumenilu na dragim obrazima.
U tvojim očima nastanila se mora,
Ogledam se u njima i u njih uranjam.
Dubine nepregledne, prostor tišine,
Dostupne samo u trenucima istine.
Moć neba posjeduješ na svojim rukama,
Sva sazvježđa zaspala ti u njedrima,
I svaki let jednim se pokretom slavi.
Pa, neka traje, neka se ne zaboravi.
Otkucajima ustreptalog srca nadjačaj
Leptire što bruje u mojoj utrobi.
Pokušaj dugine boje iz spektra,
Pred očima zacakljenim rasčlaniti.
Jer jedino ti možeš svaki mrak razdaniti.
Krenimo tijelima našim putenim,
U potragu za mliječnom stazom,
Ka nekom novom nebu i zvijezdama.
Ovo smo nebo već odavno istražili,
U nadošlim trenucima sretnog zajedništva.
Uz zahvalnost osmijehom i naklon,
I sa tako malo izgovorenih riječi,
Dotakni me, u opipljivosti šutnje,
I pokloni mi dan, konačno dosanjan.
Moje si Sunce, jer dolaziš s njim,
Budi i moj život, jer me u život vraćaš.