Umivena tvojim poljupcima,
Osunčana tvojim pogledom,
I osnažena tvojom kristalnom dušom,
U sebi sam potpuno spoznala tebe,
I ponovo pronašla u sebi, samu sebe.
* * *
Mir osjećam u tvom naručju,
Snagu pomješanu sa nježnošću.
Udišem miris nekih novih svitanja,
Naslonjena na tvoje toplo rame.
I čini mi se, satima bih tako ostala,
Zanesena ugrabljenom čarolijom trenutka.
Zacijeljene, u meni odbrojavaju noći,
Nekih tuga spakiranih, za slanje u prošlost.
Čekala sam, samotna, tvoje korake dolaska,
Da mi pogledom svojim osmijeh na lice vratiš.
Snagu koju trebam za bitke u sebi,
Crpim iz tvoje ljubavi i osjećanja.
Punim njedrima radosti te grlim,
Dok slušam tišinu tvojih jasnih misli,
I osjećam govor tvog treperavog srca.
Ako je ljubav bezvremeno drvo života,
Mi smo iverje rasuto, što svoj trenutak čeka.