Poslušaj glas mog srca,
Dešifriraj mu svaki zvuk,
I pridruži mu pravi ritam,
Drhtaj i vrisak, lupanje i usklik,
Samo neka još ne bude muk.
Okači na prozore duše
Sve fenjere dobrodošlice,
I prihvati me ovakvu
Kakva zapravo i jesam.
Bez oklopa, bez glume,
Bez šminke i uljepšavanja,
Ugosti me kao siroticu,
A u ponoć, tko zna, možda
Postanem samo tvoja princeza,
Možda se pretvorim i u miljenicu.
A što ne, nikad se ne zna!
Čarolija trenutka će tada
U čaroliju vječnosti preći.
Samo uskladi želje i mogućnosti,
I neka se podudaraju djela i riječi.
Pogledom me tada cijelu obavij,
I sačuvaj me za vrijeme buduće,
Onda, kad odlučiš priznati mi,
Kako se sutra razlikuje potpuno,
Od onog bolnog i tužnog jučer.