U očima se stidljivo nastanjuje
Ugrabljena nevinost trenutka.
Spleteni prsti traže vječnost,
Miris zajedništva uvijek podsjeća
Na onaj jedan poseban dan.
Dan, što se imenuje i smiješi,
I ponavlja i traje i trajat će,
Jer tada se sve nedoumice brišu
I svaka nesuglasica riješi.
Vrijeme ulovljeno na prepad,
Nezakopčano, ogoljeno dodirom,
I potrošeno uvijek i samo na nas.
Pitomim mislima plove paralelne želje.
Drhtavim prstima rasplićemo snove,
U opipljivoj šutnji beskrajne miline.
Mi trajemo dušo i duže i snažnije od
Onoliko bljeskova što nam nudi sazvježđe.
Na prostirci od dvostruko tkane ljubavi,
U spletu želja, nada, čežnji i putenosti,
Snovi i java su se savršeno podudarili.
Ne jedrim samo najljepšim očima plavim,
U njima sam sreću i sigurno utočiste našla.