Samo sam željela
Jedan poseban dan,
Sanjan i dosanjan,
Da mi pokloniš.
A ti si me uveo
U svijet čarolije.
Tvoji su pokloni
Uvijek više od očekivanja.
Srce darovano na dlanu,
Kao dan života sačuvan,
Od danas - za vječnost.
* * *
Među grudima mi rascvala ruža,
Propupala najprije u tvojim njedrima.
Takvi se trenuci doživljavaju jednom,
Samo u tvom nježnom zagrljaju.
U ovoj novoj i našoj dimenziji
Purpurni snovi javom postaju,
Dok obilazim zvijezde, po redu,
Vođena skladom tvojih dodira.
Zapalio si me uzavrelim pogledom,
I dočekao me na rukama plamenim,
Maznu i treperavu, rastopljenih emocija.
Uzdasima smo dozivali anđele sreće,
U usključaloj šutnji, u klupku tijela,
Izgubljeni potpuno u prostoru i vremenu.
Ugostila sam te u utrobi svojoj,
Kao božanstvo dodira svetih,
Uronjena u zvjezdanu prašinu
Svih vantjelesnih nebeskih letova.
Bedrima sam te dočekivala i ispraćala,
Preponama ljubila, sva strašću obnevidjela.
U vrisku trenutka, u melodiji ekstaze,
Damari su bjesomučno otkucavali krešendo.
Uvedena u predvorje Raja, u blaženstvu,
Na tvojim rukama, kao zalog novog vremena,
Moja se putenost, sva ispunjena, odmarala.