U tvome krilu zvijezde spavaju,
Jer mi ih zagrljajem poklanjaš.
Nebo se ogleda u tvojim očima
I natkriljuje moje čežnje drhtave.
Hoću li korakom odlučnim i hrabrim
Zakoračiti u naše zajedničko sutra,
Ako sanjiva zaspem na izvoru sreće,
Ohrabrena prkosima novih slutnji?
U poljupcima noći i milovanjima jutra,
Rosu trava dlanovima ću pokupiti,
I krenuti rijekom toplih uzdaha
Što se u vrelo tvoje duše slijevaju.
Naši snovi i naše želje svemu odolijevaju.
Razlistalim dlanovima ništa ne mogu
Tek zametnuti i varljivi, pupoljci neodređenosti.
Mi trajemo vječno, uokvireni u postojanu ljubav.