Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






petak,25.05.2007.

Iskreno priznanje




U grudima mi snažan krik zatomljen,
Skupilo se u njemu more raznih isprika.
Moram jecaj iz sebe očajnički pustiti,
I moram, sve što želim, ovog trena izustiti.

Moja si misao, svakog novog dana,
Jasna želja sa kojom na počinak krećem,
Razlog si svih mojih koraka naprijed,
I oprost koji u svojim greškama susrećem.

Znam kako ti ponekad gušim slobodu,
Odgovor znam, a opet postavljam pitanje.
U tim ti pitanjima svoje odgovore nudim,
Kakve ja kreiram, ne poštujući tvoje znanje.

Oprosti, znam da sam nekad tako teška,
Posesivna i puno bih toga htjela znati.
Nikad sretna, nisam sebe nekome nudila,
A sad tebi odjednom puno toga želim dati.

Znaš da te ljubim, da sam samo tvoja,
Sjedinjena s tobom u samo jedno biće.
Pomozi mi da prevladam ova previranja,
Jer se o nama radi, oboje nas se dotiče.

Nauči me strpljenju, kad si mi postao sunce,
Tvoju energiju primam kao najjače kresove.
Znam dušo da sam svojom inpulsivnošću,
Stotinu puta ti priredila neočekivane stresove.

Predobro me poznaš, prejaka je ljubav u meni,
I kad tražim oproštaj, kroz prste mi progledaj.
Vidi me kakva sam u onim trenucima sreće,
A kad sam tužna i sjetna, tada me ne gledaj.

Jer tada plačem, tad mi je teško i bolno,
I često ti kažem ono što ne mislim reći.
Oprosti mi dušo, nekad zaista pretjerujem,
Nedaj da to bude razlog i prepreka našoj sreći.


Slika hostovana na Fotorola.com
- 05:02 - "Mirisni trag" (20) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.