Slijedom želja,
Tijekom misli,
Putevima dodira,
I savršenstvo je
Zatalasalo Svemir.
Bio je to trenutak,
U kojem su se
Otvorila nebesa.
Sve što smo htjeli,
I oduvijek sanjali,
U beskraju čulnosti
Najavilo je trajanje.
* * *
Na grudima mi je jedrost spavala,
Dok je svojim dodirom nisi probudio.
Odzvanjali su damari u sljepoočnicama,
Prenoseći titraje svuda ispod kože.
Tu, gdje si me dodirnu usnama,
Procvjetala je ruža, samo za tebe.
Gdje si rukom svojom prošao,
Zlatni prah je u tragu ostao.
Ondje, gdje je zvjezdano nebo treperilo,
Dvije su se zvijezde dodirnule i zabljesnule.
U drhtaju koji si stvorio u meni tog trena,
Sva usplamtjela, na rukama sam ti, postala žena.
I mazna i putena, i treperava i požudna,
Onakva, kakvu si me ti zamislio i oblikovao.
Takav trenutak uvijek ostane nedovoljno opjevan,
Jer se ljepota čulnosti samo tijelima može izreći.