ponedjeljak, 30.07.2012.

Biram Ljubav

I dok su suncokreti pokraj moje kuće otvorili oči a ljeto je vrištalo
svom svojom puninom, moje biće se punilo svojim ljetom, nemjerljivim
pomirenjem i radošću..
Pismo je poslano na pravu adresu, divljenje životu je bilo iznad svih misli, svakog osjeta, svih mogućih riječi
Mjerim samo ono neizrecivo i odlučujem izabrati radost...
U svakom trenutku imamo upravo ono što nam treba, mada često biramo gledati drugačije

I
dok sam se posve stopila sa svakim titrajem ljubavnog u sebi, dok sam
pronalazila radost u svakoj svojoj stanici, dok sam trgala svoj život
iz svih onih ruku koje su ga htjele lomiti, igrati se i poigravati njime
, svojatati...ja sam ga odlučila uzeti jer..on je samo moj, kao i
svaka misao koju ću misliti, svaka riječ koju ću izgovoriti ili neću,
svaki osjećaj, dodir..moj je...

Kada jednom osjetiš i znaš..kada jednom saznaš i dotakneš svim svojim bićem..kada upoznaš svoju Dušu....natrag se ne može..
I ja grlim svaku tugu, svaku borbu, svaki svoj pad, slomljeno tijelo i izborano lice..
I ja ljubim sve one zbog čijih sam riječi, postupaka i nepostupaka ležala u tunelu tuge...
I zahvaljujem svima...jer bez njih ne bih postala Mir...bez njih sada ne bi osjećala predivnu Ljubav u sebi
Ljubav
od koje se osjeća neizmjerna strast prema životu, ljubav zbog koje
grliš tešku i bolnu prošlost, ljubav zbog koje beskompromisno vjeruješ
životu
Jer znaš....Da je tvoja duša čista i izvorna Ljubav
Možda
prekrivena mnogobrojnim slojevima koje moraš strgati, pokrivena teškim
slojevitim plaštevima koje ju zasjenjuju i zamagljuju
Ali..osjećam ju svakim djelićem tijela, svakom svojom misli, svim što ja jesam

I odjednom...vraćam se ženi koja je bila Ja
Znaš..gledam te, vidim i osjećam..
Znam da ne možeš znati ali ja ti dajem ruku i ja te grlim...grlim tvoju tugu, tvoje suze i čežnju
Ja te čvrsto privijam uz sebe da me osjetiš
Frekvencije izvorne čistoće, jedne jedine istine, jedinog ispravnog puta i života
I ja grlim svoju prošlost i dajem joj ruku pomirenja
Je znam da je trebala biti upravo takva kakva je bila

I sva ona sjeta, žudnja za nekim onim malim djelićem koji postoji na tankoj liniji između Sunca i Mjeseca..
I svo ono traganje i traženje svog odraza u sjaju Mjeseca i vibraciji vjetra
Nestalo je poput praha, lakog koraka i bez ikakvih dokaza da je ikada postojalo
Kada se probudiš...ne trebaš odraz..
Kada se budiš..ne tražiš svoju sjenu

I ja biram...biram radost... čistu, izvornu, jedinu istinu i jedini pravi put..
I biram mir..sa svim onim što sam bila , što jesam i što ću biti...
I biram biti u ljubavi..sa svima i u svemu...

- 22:56 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.07.2012.

- 23:30 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 11.07.2012.

Radost

I nakon čitanja nekih starih dragih pisama na koja su me podsjetili neki novi događaji o starim bliskim dušama
I nakon što sam iščitala kako se nisam puno promijenila i ponadala da se i oni nisu promijenili
I uslijed istinskog i prvog sebičnog svojatanja ovog ljeta
Koje u svojoj najpaklenijoj vrućini crpi iz mene sve ono što ne treba tu biti
A ja mu radosno mašem na odlasku sa najdivnijim okusom soka od višanja i mirisom snova divnih bića u drugoj sobi koja spavaju..

Razmišljala sam da moram ..ali zaista ..napisati jedno pismo
I to onako rukom, nostalgično sjetnim načinom
Dodirujući papir i svoje riječi
Sa mirisom tinte i dahom ljetne noći
Pisano sa osmijehom za koji se nisam nadala da ću skoro vidjeti u ogledalu
I pisala sam..noćima
Polako i žustro, žureći se da nešto ne pobjegne, da mi slučajno i krišom vjetar ne otjera koju riječ, misao, slovo
A riječi nisu bježale, ne...
Niti ih je najjači vjetar mogao otpuhati

Draga Radosti

Znam da ti se dugo nisam obratila, štoviše, tjerala sam te i bježala od tebe. S razlogom i bez razloga, čupala sam te iz svog bića vjerujući da te ne zaslužujem. Vjerovala sam često da nisam taj tip koji će uživati u suživotu s tobom. Da sam ja sjeta i čežnja, nezaustavljiva glad i potraga gonjena žudnjom koja lomi. Ponekad sam dobila poriv da te tražim, ali sam to činila iz krivih razloga ili s pogrešnim nekim. Nisam te tražila tamo gdje sada znam da prebivaš. U svakom kutku moje duše, u svakom fragmentu mojih misli, u svakom lomljivom dijelu moga tijela. Na mom licu i u kosi.

Nevjerojatno otkriće, reći ćeš...možda pomalo s podsmijehom. Znam...
I ne divim se više tom čarobnom trenutku jer on nije samo puki trenutak, mistično obojan nekim nevidljivim nitima, prošaran najdivnijim bojama. On je postao stanje slobode, mjesto i prostor gdje sam potpuna i ispunjena.
I ja te osjećam neprolazno i u svemu .
I ja se zaljubljujem svakoga dana...u neke nove dimenzije života.
U neki novi pogled, drugačiji osmijeh.
Zaljubljujem se kada plešem onaj predivan ples po rubu obzora obojan novim bojama i drugačijim mjerilima.
I osjećam te i u sjeti..osjećam te i u neutaživoj žeđi za životom
I u traganju jer znam da kada tražim..živa sam...
I idem dalje...dišem...

I znaš..ne postoje više one riječi koje mi te mogu oduzeti..jer si tu, u meni
I ne postoji osoba koja mi te može ukrasti
Niti najjača oluja koja mi te može srušiti

Moja koža drugačije dodiruje, moje oči su širom otvorene
Pogled zna kuda treba gledati
Čežnje su nasmiješena mjesta, koljena više ne bole, padovi nisu tako stakleni..

I hvala ti od srca što me nisi napuštala
Jer znam da si ti ona koja ne ostavlja, koja samo čeka jer čekati mora
Postoje putevi koje moramo proći sami
Postoje mjesta gdje nema ruke koja nas čeka
Ali uvijek postoji osmijeh koji izgara od želje da ga napokon ugledamo

Tvoja M.

Zatvarajući kovertu , sa zvijezdama zapečačenu i ljetom namirisanu, šaljući svoje riječi napokon na pravu adresu, dala sam ju vjetru i kiši u iščekivanju..
I riječi su letjele, razigrano i lepršavo, slobodno i prepuštajuće a ja sam ih pratila pogledom i mirisala noć...
A noć ima predivan miris...

- 00:02 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

subota, 07.07.2012.

U nekom paralelnom životu..

Znaš...često te se sjetim
Tvoja pisma su jedna od zaista rijetkih stvari koje nisam pokopala, poklonila vatri, sahranila, bacila vjetru..
Tvoj osmijeh i pogled bliskosti uvijek su podsjetnik na toplinu i nježnost
I dovoljno je ponekad da znam da postoje takve duše kao što si ti..

Postoje ljudi koji ostaju u nekom kutku naše duše
Ti imaš neko posebno mjesto u onoj mojoj točki na ramenu...
Ponekad protok vremena neupitno postaje tek točka nebitnog ali nemilosrdnog protjecanja života
Postajemo kao stariji i iskusniji..i znamo više
A znanje ima cijenu...propuštanja prilika kada nenadano dođu

Neki ljudi jednostavno ne odlaze...ne postoje okolnosti
Okolnosti su život koji se događa
Oni su često u našim snovima, mislima...pod kožom...
Ugnijezde se neprolazno u nekoj sakrivenoj kutiji misli pitajući se...
Da li?...Možda?
U nekom drugom paralelnom životu, jednom od mnogih..

Rijetki ljudi jednostavno zrače...sposobnošću da vole..
Ljubav nije osjećaj mada bi voljeli da je tako
Ona je jedinstvena sposobnost, divan talent
I oni znaju i ne mogu sakriti
Čita se iz svake njihove pore, iz kože, kose, pogleda, osmijeha

Ljubav je življenje života
Univerzalna sila koja teče...
Bez početka i kraja
I ja znam...i ne mogu više kriti..
Ni od vjetra, sunca, mjeseca, zvijezdanog praha, vilinskog plesa
Od svog odraza, sjene, pogleda, onog ukradenog osmijeha od sebe same..
Ne možeš nijekati..jer se vidi...

- 23:27 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 04.07.2012.

Tvoja tišina

I zgrabila sam svoje ljeto..strgala sve zastore da ga bolje vidim,
Izoštrila pogled, pretvorila se u uho da bolje čujem..sve ono što sam si dozvolila ne čuti
Mirisi ponekad ima drugačiji ton, onu notu koja mi je nekako prije bježala, ruke kao da imaju dimenziju više, oštrinu i istančanost
A ovo moje ljeto vruće je zaista i izvlači iz svake moje pore sve ono što mora otići...mora..
Kap po kap, curi, teče, odlazi..nepovratno i zauvijek..

Ne govorim puno, ne pišem puno..
Slušam, osluškujem, dodirujem, gledam, promatram ,
Otkrivam, sahranjujem, kopam duboko i zadržavam se stopalima na zemlji..
Volim njen dodir...

Lako je doći do nečijih riječi
Teško je otkriti nečiju tišinu
Sudariti se s njom..slučajno
Divno ju je dotaknuti, postati dio nje

Ljudi su nekako slični kada govore ali potpuno različiti u svojim tišinama
Zamišljeno lutajućim, čeznutljivo razigranim, sjetno samotnim..
Ili u onim prepunim osmijeha, gladi i želje za životom, rječitijim od bilo kojih riječi

Tišine vrište, urlaju, bježe, trče, lome
Skrivaju se u kutku mahnitog traganja za sobom, za nekim...
Pjevaju plešući najdivniji ljetni ples, nošene vodom oslobođenja, mašući krilima boja sutona
Hodaju jedne kraj drugih..ponekad se dotičući, prepoznajući..

Ja ti ne mogu reći koje su mi tvoje najljepše riječi
Mogu ti samo reći koja je tvoja najljepša tišina
Ona u kojoj se znamo...