subota, 07.07.2012.
U nekom paralelnom životu..
Znaš...često te se sjetim
Tvoja pisma su jedna od zaista rijetkih stvari koje nisam pokopala, poklonila vatri, sahranila, bacila vjetru..
Tvoj osmijeh i pogled bliskosti uvijek su podsjetnik na toplinu i nježnost
I dovoljno je ponekad da znam da postoje takve duše kao što si ti..
Postoje ljudi koji ostaju u nekom kutku naše duše
Ti imaš neko posebno mjesto u onoj mojoj točki na ramenu...
Ponekad protok vremena neupitno postaje tek točka nebitnog ali nemilosrdnog protjecanja života
Postajemo kao stariji i iskusniji..i znamo više
A znanje ima cijenu...propuštanja prilika kada nenadano dođu
Neki ljudi jednostavno ne odlaze...ne postoje okolnosti
Okolnosti su život koji se događa
Oni su često u našim snovima, mislima...pod kožom...
Ugnijezde se neprolazno u nekoj sakrivenoj kutiji misli pitajući se...
Da li?...Možda?
U nekom drugom paralelnom životu, jednom od mnogih..
Rijetki ljudi jednostavno zrače...sposobnošću da vole..
Ljubav nije osjećaj mada bi voljeli da je tako
Ona je jedinstvena sposobnost, divan talent
I oni znaju i ne mogu sakriti
Čita se iz svake njihove pore, iz kože, kose, pogleda, osmijeha
Ljubav je življenje života
Univerzalna sila koja teče...
Bez početka i kraja
I ja znam...i ne mogu više kriti..
Ni od vjetra, sunca, mjeseca, zvijezdanog praha, vilinskog plesa
Od svog odraza, sjene, pogleda, onog ukradenog osmijeha od sebe same..
Ne možeš nijekati..jer se vidi...
- 23:27 -
