I dok su suncokreti pokraj moje kuće otvorili oči a ljeto je vrištalo
svom svojom puninom, moje biće se punilo svojim ljetom, nemjerljivim
pomirenjem i radošću..
Pismo je poslano na pravu adresu, divljenje životu je bilo iznad svih misli, svakog osjeta, svih mogućih riječi
Mjerim samo ono neizrecivo i odlučujem izabrati radost...
U svakom trenutku imamo upravo ono što nam treba, mada često biramo gledati drugačije
I
dok sam se posve stopila sa svakim titrajem ljubavnog u sebi, dok sam
pronalazila radost u svakoj svojoj stanici, dok sam trgala svoj život
iz svih onih ruku koje su ga htjele lomiti, igrati se i poigravati njime
, svojatati...ja sam ga odlučila uzeti jer..on je samo moj, kao i
svaka misao koju ću misliti, svaka riječ koju ću izgovoriti ili neću,
svaki osjećaj, dodir..moj je...
Kada jednom osjetiš i znaš..kada jednom saznaš i dotakneš svim svojim bićem..kada upoznaš svoju Dušu....natrag se ne može..
I ja grlim svaku tugu, svaku borbu, svaki svoj pad, slomljeno tijelo i izborano lice..
I ja ljubim sve one zbog čijih sam riječi, postupaka i nepostupaka ležala u tunelu tuge...
I zahvaljujem svima...jer bez njih ne bih postala Mir...bez njih sada ne bi osjećala predivnu Ljubav u sebi
Ljubav
od koje se osjeća neizmjerna strast prema životu, ljubav zbog koje
grliš tešku i bolnu prošlost, ljubav zbog koje beskompromisno vjeruješ
životu
Jer znaš....Da je tvoja duša čista i izvorna Ljubav
Možda
prekrivena mnogobrojnim slojevima koje moraš strgati, pokrivena teškim
slojevitim plaštevima koje ju zasjenjuju i zamagljuju
Ali..osjećam ju svakim djelićem tijela, svakom svojom misli, svim što ja jesam
I odjednom...vraćam se ženi koja je bila Ja
Znaš..gledam te, vidim i osjećam..
Znam da ne možeš znati ali ja ti dajem ruku i ja te grlim...grlim tvoju tugu, tvoje suze i čežnju
Ja te čvrsto privijam uz sebe da me osjetiš
Frekvencije izvorne čistoće, jedne jedine istine, jedinog ispravnog puta i života
I ja grlim svoju prošlost i dajem joj ruku pomirenja
Je znam da je trebala biti upravo takva kakva je bila
I sva ona sjeta, žudnja za nekim onim malim djelićem koji postoji na tankoj liniji između Sunca i Mjeseca..
I svo ono traganje i traženje svog odraza u sjaju Mjeseca i vibraciji vjetra
Nestalo je poput praha, lakog koraka i bez ikakvih dokaza da je ikada postojalo
Kada se probudiš...ne trebaš odraz..
Kada se budiš..ne tražiš svoju sjenu
I ja biram...biram radost... čistu, izvornu, jedinu istinu i jedini pravi put..
I biram mir..sa svim onim što sam bila , što jesam i što ću biti...
I biram biti u ljubavi..sa svima i u svemu...
Post je objavljen 30.07.2012. u 22:56 sati.