ponedjeljak, 20.09.2010.
Poput lišća
Negdje sam čula da je jesen dobro vrijeme za nove početke. Ove godine to osjeća cijelo moje biće. Krenuti potpuno iz početka, zaboraviti sve što je bilo, ne osvrtati se iza sebe, gledati naprijed i samo naprijed, bez straha, hrabro, poput ratnika.Poput drveća u jesen, koje polako , svakim danom gubi svoje lišće, tako ponekad i mi da bismo krenuli dalje, moramo se riješiti suvišnih slojeva, svih tereta , svega što nas vraća nazad i ne dopušta nam da krenemo dalje. Bile to misli o prošlosti, stvari koje nas podsjećaju na neke trenutke u vremenu, osjećaji, razmišljanja...Svaki dan mi opada jedan list...listovi jesu zaista prekrasnih boja, podsjećaju na trenutke u vremenu koji su prožeti emocijama, koji su dragocjeni i ispunjeni nekom nostalgijom, a obojeni ljubavlju, ali znam da ih moram pustiti da mogu dalje.Lagala bih kada bi rekla da je lako, ali me istovremeno pomisao o nekim lijepim , novim, zanimljivim i uzbudljivim počecima, ispunjava ludom energijom i navalom adrenalina.
Obožavam jesen, boje me očaravaju, volim šuštanje lišća pod mojim nogama, volim taj splet boja na lišću, obilje plodova koje nam se nudi. Zanimljivost života...grane se ogoljuju, polako nestaje zelenilo, sunca je sve manje, ali priroda nas časti takvim obiljem..nakon toga dolazak zime , smiraja i spokoja.Mislim da je Majka Priroda najbolje štivo, bolje od bilo kakve knjige, najbolja meditacija, najdivnije umjetničko djelo i najbolja literatura za samopomoć.Zastanimo za trenutak, razmislimo, pogledajmo u nju...zar nam ne daje sve odgovore...Često puta tražimo odgovore na potpuno krivim mjestima. Otvorimo oči, osluhnimo, dodirnimo, udahnimo mirise oko sebe...zar nam nije sve na dohvat ruke, trebamo samo otvoriti srce...
- 22:42 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
subota, 11.09.2010.
Slatki nemir
Nešto me nezaustavljivo vuče zadnjih dana.Možda sam zarobljena u ovom tijelu,ali osjećaj slobode, kreativne energije i neki pomalo zaboravljeni slatki nemir, uvukao mi se pod kožu.Nove prilike, kao i ljudi,ideje i planovi, lako nalaze put do mene, ili možda ja do njih.Možda sam im ja dana, a ne oni meni , kako sam mislila u početku.Vjerojatno je obostrano, svi smo mi jedni drugima i učitelji i učenici, kaže moja prijateljica.Osjećaj je dobar, stvari se događaju velikom brzinom, poklapaju se baš kako treba...nadopunjuju, poput slagarice koja svakim danom dobiva još potpuniji i ljepši oblik.Srce i duh se otvaraju sve više, a um ih prati sa bezbroj stvaralačkih misli.Ponekad kao da sam sa stotinu ljudi, na stotinu divnih mjesta...nisam li možda prevelik sanjar...pitam se...
Metamorfoza se događa više nego ikada...osjećam to, a slatki nemir promjene, uzbuđujuć i fascinantan, vodi me prema onom zakopanom kovčegu blaga u meni.Ključ već imam, kovčeg se polako otvara, sa bezbroj mogućnosti koje mi se nude... I ponovo mi se čini da sve ima smisla i da je život jedna zaista lijepa, neobična i na zanimljiv način nepredvidiva pustolovina.Bitno je uloviti dobar val, rekao mi je nedavno moj blogerski prijatelj.I zaista...mislim da ga lovim.Osjećaj ispunjenosti i potpunosti i u najtežim situacijama u životu, ako uspijemo pronaći i zadržati taj osjećaj.....mislim da je to jedna od najdragocjenijih stvari u životu...
- 00:35 -
ponedjeljak, 06.09.2010.
Slučajnosti
Nedavno sam vodila razgovor o slučajnostima u životu. Prijatelj me pokušavao uvjeriti da je sve u životu puka slučajnost.Stvari koje nam se događaju, ljudi koji nam se pojavljuju u životu, ideje i nove prilike.Tvrdokorni skeptik, pomalo se rugao meni i mojoj teoriji da slučajnosti ne postoje i da se sve događa s razlogom. Zar stvarno misliš da postoji neka nevidljiva ruka koja upravlja našim životima, ironično me izazivao. Ne smatram se nekim vjernikom, ne želim svrstavati sebe u neke okvire bilo kakvih religija, ali vjerujem, iskreno vjerujem da su nam životne situacije date da iz njih učimo, spoznajemo sebe i rastemo...Vjerujem da su nam određeni ljudi dati baš onda kada ih najviše trebamo, ili oni trebaju nas.Da li se pojavljuju da nas nešto nauče, da nam pruže podršku, da nam daju priliku za neke nove i zanimljive početke ili su tu jednostavno da budu uz nas, kada to trebamo , nije niti bitno, odgovori će doći kada budemo spremni za njih.
U zadnje vrijeme također puno razmišljam i o djeci.Dana su nam da ih odgajamo, ali ona još više odgajaju nas, uče nas da se smijemo, pronalazimo ljepotu u malim stvarima, uče nas da se igramo i istražujemo.Pomalo nas vraćaju u djetinjstvo, i ako smo spremni i otvoreni da učimo s njima i kroz njih, djeca će nam biti najveći i najbolji učitelji, kroz koje ćemo najbolje upoznati sebe, sve što jesmo, ali i ono što želimo biti.Prisjetit će nas da je prekrasno maštati i da se snovi mogu ostvariti samo ako to dovoljno jako želimo.Sjetit ćemo se tada onog zaigranog djeteta, iskrenog i čista srca, koje neprestano postavlja pitanja i njegovom čuđenju nema kraja.
Previše mi se stvari dogodilo baš u pravo vrijeme...tako da zaista ne mogu više vjerovati u slučajnosti.Teške situacije koje su se pokazale kao najveći darovi, ideje, prilike i ljudi koji su se pojavili baš kada su mi trebali....da li to može biti puka slučajnost...
- 00:40 -
