ponedjeljak, 20.09.2010.
Poput lišća
Negdje sam čula da je jesen dobro vrijeme za nove početke. Ove godine to osjeća cijelo moje biće. Krenuti potpuno iz početka, zaboraviti sve što je bilo, ne osvrtati se iza sebe, gledati naprijed i samo naprijed, bez straha, hrabro, poput ratnika.Poput drveća u jesen, koje polako , svakim danom gubi svoje lišće, tako ponekad i mi da bismo krenuli dalje, moramo se riješiti suvišnih slojeva, svih tereta , svega što nas vraća nazad i ne dopušta nam da krenemo dalje. Bile to misli o prošlosti, stvari koje nas podsjećaju na neke trenutke u vremenu, osjećaji, razmišljanja...Svaki dan mi opada jedan list...listovi jesu zaista prekrasnih boja, podsjećaju na trenutke u vremenu koji su prožeti emocijama, koji su dragocjeni i ispunjeni nekom nostalgijom, a obojeni ljubavlju, ali znam da ih moram pustiti da mogu dalje.Lagala bih kada bi rekla da je lako, ali me istovremeno pomisao o nekim lijepim , novim, zanimljivim i uzbudljivim počecima, ispunjava ludom energijom i navalom adrenalina.
Obožavam jesen, boje me očaravaju, volim šuštanje lišća pod mojim nogama, volim taj splet boja na lišću, obilje plodova koje nam se nudi. Zanimljivost života...grane se ogoljuju, polako nestaje zelenilo, sunca je sve manje, ali priroda nas časti takvim obiljem..nakon toga dolazak zime , smiraja i spokoja.Mislim da je Majka Priroda najbolje štivo, bolje od bilo kakve knjige, najbolja meditacija, najdivnije umjetničko djelo i najbolja literatura za samopomoć.Zastanimo za trenutak, razmislimo, pogledajmo u nju...zar nam ne daje sve odgovore...Često puta tražimo odgovore na potpuno krivim mjestima. Otvorimo oči, osluhnimo, dodirnimo, udahnimo mirise oko sebe...zar nam nije sve na dohvat ruke, trebamo samo otvoriti srce...
- 22:42 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
