subota, 11.09.2010.
Slatki nemir
Nešto me nezaustavljivo vuče zadnjih dana.Možda sam zarobljena u ovom tijelu,ali osjećaj slobode, kreativne energije i neki pomalo zaboravljeni slatki nemir, uvukao mi se pod kožu.Nove prilike, kao i ljudi,ideje i planovi, lako nalaze put do mene, ili možda ja do njih.Možda sam im ja dana, a ne oni meni , kako sam mislila u početku.Vjerojatno je obostrano, svi smo mi jedni drugima i učitelji i učenici, kaže moja prijateljica.Osjećaj je dobar, stvari se događaju velikom brzinom, poklapaju se baš kako treba...nadopunjuju, poput slagarice koja svakim danom dobiva još potpuniji i ljepši oblik.Srce i duh se otvaraju sve više, a um ih prati sa bezbroj stvaralačkih misli.Ponekad kao da sam sa stotinu ljudi, na stotinu divnih mjesta...nisam li možda prevelik sanjar...pitam se...
Metamorfoza se događa više nego ikada...osjećam to, a slatki nemir promjene, uzbuđujuć i fascinantan, vodi me prema onom zakopanom kovčegu blaga u meni.Ključ već imam, kovčeg se polako otvara, sa bezbroj mogućnosti koje mi se nude... I ponovo mi se čini da sve ima smisla i da je život jedna zaista lijepa, neobična i na zanimljiv način nepredvidiva pustolovina.Bitno je uloviti dobar val, rekao mi je nedavno moj blogerski prijatelj.I zaista...mislim da ga lovim.Osjećaj ispunjenosti i potpunosti i u najtežim situacijama u životu, ako uspijemo pronaći i zadržati taj osjećaj.....mislim da je to jedna od najdragocjenijih stvari u životu...
- 00:35 -
