Međugorski glas

25.01.2013., petak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. siječnja 2013. godine

Molitva je živi kamen u otajstvenoj ljepoti vjere Molitva kao žubor vjere, kao svjetloskok što izvire iz vrutka svih milosti, kao neraskidiva spona između storenja i Stvoritelja, kao vječna glazba što zapljuskuje obale duše, što se kao radosna jeka razliježe dubinama svemira i slijeva u intimu uzdrhtalih srdaca. Molitva kao Marijin život, kako onaj zemaljski, tako i ovaj nebeski iz kojeg nam dolazi u pohode, svjedočeći za Boga i istinu, vodeći nas iz besmislenosti u smisao, iz mlakosti, sumnje i lakovjerja u ljepotu stvarnosti nebeske, trajnosti koja nije izvan nas, već je duboko ukorijenjena u našoj svijesti i podsvjesti, ali je zamračena, isjeckana i izranjena podmuklim podmetanjima i rešetanjem kneza propasti. Zavedeni smo vjerom u pobunjenog čovjeka koji je Božje darove izokrenuo u zlo, koji je dragovoljno prihvatio služiti zvijeri, uznoseći se u oholosti i sebičnosti. Vidiš li svijete kako pucaš po šavovima, kako se drobiš i raspadaš kao rahlo kamenje, kako se rastačeš u kaljuži zla, kako toneš u mračno grotlo sebeljublja, kako se, otkrivajući genijalnost stvaranja, diviš samome sebi, kako se klanjaš idolima i štuješ pogansko vjerovanje iz kojeg izrasta maligni plod samouništenja, kuljaju magle privida i ispraznosti, izobličuju se Božje zapovijedi, a naopakost prožima sve pore čovjekova bića, trujući umnu, duhovnu i duševnu vertikalu križa, s kojeg nas je Gospodin oslobodio zala i robovanja te nas izveo sa stranputica i pokazao nam put života. Zmija je čovjekovu biću, kao kruni stvaranja, zatrovala dušu, okrenula ga pohoti i grabežljivosti, ljepotu duha usmjerila nagonima, spustila ga na animalnu razinu egzistiranja, izrodila teorije i hipoteze o spontanom nastanku svijeta, o besmislu i bezvrjednosti ljudskoga života, uvjerila ga da je zrno pijeska i puka slučajnost, nastala iz kaosa pramaterije. Zato mu je živjeti za današnji dan, okrenuti se probitačnome, rasti u koristoljubivosti, prikloniti se materijalnome i ispunjenju svih potajnih želja i strasti, ma kako se kosile sa zapovijedima ljubavi, koja je, navodno, tek izlika za neprosvjećene, slabe i neuke. To je, svakako, najlakši put do izokrenutosti i nemoralnih zakona, podmićivanja i zastrašivanja. Jer čemu ideali, zanos, poštenje i sebedarje ako se život u času smrti pretvara u propadljivost i ništavilo. No uzaludni su naopaki nauci o postanku i prestanku jer duša zna i pamti istinu usađenu u svoju srž, doduše, zbog zamki mraka i prvotnoga grijeha, nejasno i iskrivljeno. Zato joj sotonini emisari nude pogansku duhovnost u kojoj se miješaju privremeno i trajno, dobro i zlo, tama i svjetlost, bajkovitost i hladnoća, zrnce istine i gromada laži, sve skupa odjeveno u plašt nemira i nedorečenosti, u maglu privida i neznanja, u tlapnju ispraznog iščekivanja. A istina je jedna i sveobuhvatna, u njoj nema polovičnosti i alternative, ne poznaje mijene i nove nauke, ne povija se pred udarima vjetrova koji pušu s ruševnog Olimpa i pronose glas poraženih bogova i demona, onih koji drhte pred zazivom imena Isusova, koji bježe pred čistoćom Srca Djevičina. Nama je otkazati poslušnost neprijatelju od početka, ne ulaziti u jalove dijaloge s onima od kojih ne možemo ništa dobro čuti, koji su se već opredijelili za vlastitu propast i koji se ne libe nikakvih opačina koje im mogu poslužiti za pokoravanje svijeta. Imaju svoj plan koji neumoljivo ostvaruju, svoj cilj kojemu ništa nije sveto, svoj program kojim su se infiltrirali u svjetske institucije, svoju podlu zamisao koju će realizirati do one točke koju im je Bog dopustio. A onda slijedi preokret i nastup Marijine djece, utemeljitelja novoga svijeta, čistača zagađenih voda i protjerivača nevjere. Vjerni znaju da slijedi Gospina pobjeda, ali njezina je želja da već danas mnoge zavedene duše izvuče iz ralja vječne smrti. Jer prevareni, izmanipulirani i ucjenjeni, ne odustajući od materijalnih dobara i društvenog statusa, više nesvjesno negoli svjesno služe zvijeri. No najgore je kad mnogi u takvima vide uzor kojemu žude i koji će ih također dovesti na put propasti. Kako je teško ranjenoj ljuskoj naravi odricati se časti i vlasti, pohvala i veličanja, kako je mukotrpno ne biti od svijeta i ne slijediti zov taštine, a još je teže s povjerenjem pristupiti Božjoj volji i prepustiti se njegovoj mudrosti koja je u suprotnosti s naukom svijeta, koja od nas traži strpljivost i pouzdanje, koja razgara nadu i otkriva nam bogatstvo i ljepotu vjere. Jedino molitvom i neposrednim obraćanjem Bogu živih možemo jačati i obnavljati rasklimano i rastreseno zdanje srca i učvršćivati ga sponama istine, ukorijeniti se u dubinu ljubavi kao živac kamen, iz nje crpsti snagu koja će nas jačati u olujnim vremenima, jedrinu kojom ćemo se čvrsto odupirati pred navalama sve perfidnijih laži. Jer na kamenu koji se odranja nema sigurnog uporišta a niti sigurnosti na koju se može osloniti onaj koji strminom korača. Tek živa stijena vjere svjedoči o Božjoj opstojnosti i na nju se može osloniti svatko koji smjerno korača prema izvoru radosti, koji se neće razočarati na putu što vodi u trajnost ljubavi, zaokružene i ispunjene istinom. Jer ono u čemu trajemo najbolje nas oslikava u očima bližnjih, ono u čemu živimo najjače svjedoči o nama samima.

- 19:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.01.2013., četvrtak

Stvaranje

- 08:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.01.2013., srijeda

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. siječnja 2013. godine

Neizmjernost Gospine ljubavi U prohladno siječanjsko jutro, dan poslije Bogorodičina blagdana, nad Međugorjem se kroz sivobijele oblake, spustila blaga i umirujuća svjetlost. U njoj dolati ponizna Božja službenica, oličenje ljubavi i dobrote, Majka milosrđa i Kraljica ljepote. Mnoštvo na Brdu spasenja, načičkano oko vidjelice Mirjane, željno očekuje utješnu riječ i meki dodir vječnosti, blagolov Uzorite iz koje se isijava rajska stvarnost. Raste i cvjeta nada zagrljena Zdravomarijama, koje kao žubor žive vode teku iz otvorenih srdaca i prelijevaju se preko glatkog kamenja, cjelivanog milijunima hodočasničkih stopala, poškropljenog vjerničkim znojem i ispranog suzama radosnicama. Sjatila se Gospina dječica iz cijeloga svijeta, okupljena kod Plavog križa iz kojeg će u onaj dan niknuti neuništivi znak ljubavi Božje i rascvjetati se plamen njegova milosrđa. Progovara nam Prečista svojim umilnim glasom od kojeg titraju ogoljele smokvine grane i priginju se oštre bodlje podbrdskih drača. Zanijemjele ptice, nebom plove slike zaustavljenog cvrkuta što se prelio u glazbu nove Gospine poruke. Poručuje nam Najdraža da joj trebaju naše molitve, naša odanost njezinu Bezgrješnom srcu, naša privrženost Sinovu nauku i naša svjedočka nepokolebljivost i ustrajnost. Jer uzaludni će biti svi Marijini zagovori ako joj okrenemo leđa, ako joj ne odgovorimo iskrenim srcem i čistom dušom, ako nam ne bude uzor u strpljivosti kojom se prebrođuju svakodnevne kušnje, snaga pred nasrtajima mraka koju širi mržnja oca propasti, iz koje hlapi zloba, agresivnost, pomahnitalost i podmuklost. Za koga će se Gospa boriti ako joj se ne pridružimo u bici za spas svijeta, ako i sami ne budemo vojnici koji će sudjelovati u oživotvorenju nade, u realizaciji Velikog Božjeg plana. Kako ćemo se mijenjati i rasti u ljubavi ako pozorno ne budemo slušali njezine savjete, živjeli njezine poruke i koračali za svjetlom istine. Gospa je naša Majka i sestra, naša prijateljica i zagovarateljica, koja traje i diše u Božjoj volji, koja bi trebala biti uzor svakom ljudskom stvorenju. Svojim nas primjerom i životom želi naučiti poniznosti, skrušenosti iz koje se rađaju mudrost i ljubav jer bez ljubavi nema mudrosti, a niti istinske spoznaje koja razlikuje dobro od zla, pravdu od nepravde i istinu od laži. Uzaluda su nam znanja ako nisu prožeta ljubavlju. I sam sotona svojom inteligencijom i znanjem nadvisuje sve ljude, ali u njemu nema ni trunke ljubavi, već samo zlo, mržnja i lukavstvo, posjeduje tek paklenu snagu i umijeće s kojima zna samo rušiti, varati i zavoditi. Nasuprot tami i proračunljivosti stoji Marija, miljenica Stvoriteljeva, puna suosjećajnosti i razumijevanja za pali ljudski rod. Bole je naši grijesi, ali ne prekorava i ne osuđuje nestalnost naše naravi, već nam govori o slabostima koje moramo prevladati, o ranama koje uz njezinu pomoć i Isusovo milosrđe možemo zacijeliti. Mnogima nedostaje čvrsta vjera i povjerenje u Božju dobrotu. Zbog ovih manjkavosti, koje su izvor mlakosti i straha, ne možemo se približiti Gospinu srcu i u njemu počinuti, pronaći radost i snagu koja će nas sjediniti s Gospodinovim srcem u koje se prelijeva Majčino. Tek kad napravimo odlučan iskorak u pustolovinu vjere, kad se bez predumišljaja predamo u ruke Djevičine, kad odbacimo lance navezanosti i prezremo propadljivo i zemaljsko, postat ćemo sudionici Kristova puta na kojem ćemo spoznati mir što izvire iz otkupiteljskog križa, spokoj i sigurnost koje ne mogu poljuljti, a niti razoriti ni svi bolovi, patnje i razapinjanja. Svakome koji povjeruje, Isus šalje Duha Svetoga, tješitelja i životvorca, Svjetlo istine u čijoj snazi prebrođujemo sve poteškoće, Onoga koji razgoni strahove i rasplinjuje mrakove. Neizmjerna je Gospina ljubav i zato je toliko neumorna, sve čini da bi nas izvukla iz pandža zvijeri, da bi nam izliječila vid i sluh, da bi nas privela izvoru milosti, da bi od nas protjerala laži koje su se razmnožile kao plijesan i ovladale razumom i osjećajima. Od straha da se ne izgubimo u prolaznosti i promašimo slavu svijeta, lutamo na stranputicama, obnevidjeli od surogata svjetlosti i ukliješteni u zamke zavodljivih mamaca, prevareni od onoga koji puno obećaje, a malo daje, koji siše krv i onečišćuje duše. Dok nas zavodnik odvlači s puta koji vodi u život vječni, nad nama bdije, doziva nas, opominje, tješi i uči Majčino srce. Poziva nas na pomirenje sa Gospodinom, s bližnjima i sa samima sobom. Postom, bdijenjem i molitvom bliži smo Gospi, u svetoj ispovijedi otvaraju nam se nebeska vrata iza kojih hrupi svjetlost Kralja milosrđa što nas čisti od prljvština grijeha. Zato nas Gospa i poziva da molimo za svećenike, da ih ne olajamo, da ne osuđujemo one koje je njezin Sin izabrao i bez kojih ne bi bilo sakramenta pomirenja, a niti svete mise, svjetlosnog euharistijskog slavlja. Ni danas, kad bi smo se svi ispovijedali jednom mjesečno, nedostajalo bi ispovjednika, a da i ne govorimo o danu opomene kad će milijuni pohrliti prema ispovjedaonicama. U ovom vremenu potrebna su nam mnoga svećenička zvanja, a sotona napada, stavlja u kušnju i neprestano proziva one koji savjesno obavljaju svoje dužnosti i koji se hrvu sa smicalicama svijeta. Vrijeme je da se cijela Crkva, kler i laici, okrenu Bezgrješnom srcu Marijinu iz kojeg se na nas izlijevaju milosti nebeske, Srcu koje će trijumfirati u bici s neprijateljem od početka, Srcu koje priprema put drugom Sinovu dolasku.

- 11:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.