Međugorski glas

02.01.2013., srijeda

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. siječnja 2013. godine

Neizmjernost Gospine ljubavi U prohladno siječanjsko jutro, dan poslije Bogorodičina blagdana, nad Međugorjem se kroz sivobijele oblake, spustila blaga i umirujuća svjetlost. U njoj dolati ponizna Božja službenica, oličenje ljubavi i dobrote, Majka milosrđa i Kraljica ljepote. Mnoštvo na Brdu spasenja, načičkano oko vidjelice Mirjane, željno očekuje utješnu riječ i meki dodir vječnosti, blagolov Uzorite iz koje se isijava rajska stvarnost. Raste i cvjeta nada zagrljena Zdravomarijama, koje kao žubor žive vode teku iz otvorenih srdaca i prelijevaju se preko glatkog kamenja, cjelivanog milijunima hodočasničkih stopala, poškropljenog vjerničkim znojem i ispranog suzama radosnicama. Sjatila se Gospina dječica iz cijeloga svijeta, okupljena kod Plavog križa iz kojeg će u onaj dan niknuti neuništivi znak ljubavi Božje i rascvjetati se plamen njegova milosrđa. Progovara nam Prečista svojim umilnim glasom od kojeg titraju ogoljele smokvine grane i priginju se oštre bodlje podbrdskih drača. Zanijemjele ptice, nebom plove slike zaustavljenog cvrkuta što se prelio u glazbu nove Gospine poruke. Poručuje nam Najdraža da joj trebaju naše molitve, naša odanost njezinu Bezgrješnom srcu, naša privrženost Sinovu nauku i naša svjedočka nepokolebljivost i ustrajnost. Jer uzaludni će biti svi Marijini zagovori ako joj okrenemo leđa, ako joj ne odgovorimo iskrenim srcem i čistom dušom, ako nam ne bude uzor u strpljivosti kojom se prebrođuju svakodnevne kušnje, snaga pred nasrtajima mraka koju širi mržnja oca propasti, iz koje hlapi zloba, agresivnost, pomahnitalost i podmuklost. Za koga će se Gospa boriti ako joj se ne pridružimo u bici za spas svijeta, ako i sami ne budemo vojnici koji će sudjelovati u oživotvorenju nade, u realizaciji Velikog Božjeg plana. Kako ćemo se mijenjati i rasti u ljubavi ako pozorno ne budemo slušali njezine savjete, živjeli njezine poruke i koračali za svjetlom istine. Gospa je naša Majka i sestra, naša prijateljica i zagovarateljica, koja traje i diše u Božjoj volji, koja bi trebala biti uzor svakom ljudskom stvorenju. Svojim nas primjerom i životom želi naučiti poniznosti, skrušenosti iz koje se rađaju mudrost i ljubav jer bez ljubavi nema mudrosti, a niti istinske spoznaje koja razlikuje dobro od zla, pravdu od nepravde i istinu od laži. Uzaluda su nam znanja ako nisu prožeta ljubavlju. I sam sotona svojom inteligencijom i znanjem nadvisuje sve ljude, ali u njemu nema ni trunke ljubavi, već samo zlo, mržnja i lukavstvo, posjeduje tek paklenu snagu i umijeće s kojima zna samo rušiti, varati i zavoditi. Nasuprot tami i proračunljivosti stoji Marija, miljenica Stvoriteljeva, puna suosjećajnosti i razumijevanja za pali ljudski rod. Bole je naši grijesi, ali ne prekorava i ne osuđuje nestalnost naše naravi, već nam govori o slabostima koje moramo prevladati, o ranama koje uz njezinu pomoć i Isusovo milosrđe možemo zacijeliti. Mnogima nedostaje čvrsta vjera i povjerenje u Božju dobrotu. Zbog ovih manjkavosti, koje su izvor mlakosti i straha, ne možemo se približiti Gospinu srcu i u njemu počinuti, pronaći radost i snagu koja će nas sjediniti s Gospodinovim srcem u koje se prelijeva Majčino. Tek kad napravimo odlučan iskorak u pustolovinu vjere, kad se bez predumišljaja predamo u ruke Djevičine, kad odbacimo lance navezanosti i prezremo propadljivo i zemaljsko, postat ćemo sudionici Kristova puta na kojem ćemo spoznati mir što izvire iz otkupiteljskog križa, spokoj i sigurnost koje ne mogu poljuljti, a niti razoriti ni svi bolovi, patnje i razapinjanja. Svakome koji povjeruje, Isus šalje Duha Svetoga, tješitelja i životvorca, Svjetlo istine u čijoj snazi prebrođujemo sve poteškoće, Onoga koji razgoni strahove i rasplinjuje mrakove. Neizmjerna je Gospina ljubav i zato je toliko neumorna, sve čini da bi nas izvukla iz pandža zvijeri, da bi nam izliječila vid i sluh, da bi nas privela izvoru milosti, da bi od nas protjerala laži koje su se razmnožile kao plijesan i ovladale razumom i osjećajima. Od straha da se ne izgubimo u prolaznosti i promašimo slavu svijeta, lutamo na stranputicama, obnevidjeli od surogata svjetlosti i ukliješteni u zamke zavodljivih mamaca, prevareni od onoga koji puno obećaje, a malo daje, koji siše krv i onečišćuje duše. Dok nas zavodnik odvlači s puta koji vodi u život vječni, nad nama bdije, doziva nas, opominje, tješi i uči Majčino srce. Poziva nas na pomirenje sa Gospodinom, s bližnjima i sa samima sobom. Postom, bdijenjem i molitvom bliži smo Gospi, u svetoj ispovijedi otvaraju nam se nebeska vrata iza kojih hrupi svjetlost Kralja milosrđa što nas čisti od prljvština grijeha. Zato nas Gospa i poziva da molimo za svećenike, da ih ne olajamo, da ne osuđujemo one koje je njezin Sin izabrao i bez kojih ne bi bilo sakramenta pomirenja, a niti svete mise, svjetlosnog euharistijskog slavlja. Ni danas, kad bi smo se svi ispovijedali jednom mjesečno, nedostajalo bi ispovjednika, a da i ne govorimo o danu opomene kad će milijuni pohrliti prema ispovjedaonicama. U ovom vremenu potrebna su nam mnoga svećenička zvanja, a sotona napada, stavlja u kušnju i neprestano proziva one koji savjesno obavljaju svoje dužnosti i koji se hrvu sa smicalicama svijeta. Vrijeme je da se cijela Crkva, kler i laici, okrenu Bezgrješnom srcu Marijinu iz kojeg se na nas izlijevaju milosti nebeske, Srcu koje će trijumfirati u bici s neprijateljem od početka, Srcu koje priprema put drugom Sinovu dolasku.

- 11:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.