Međugorski glas

25.05.2012., petak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. svibnja 2012. godine

Tajna obraćeničkog mira Put prema svetosti vodi kroz obraćeničko trnje i draču, preko staze što se sa širokog puta odvaja u nepoznato, preko puteljka još neugaženog ni mišlju ni stopalima, preko uskoga i strmoga traka što ga ne trasiraše inženjeri svijeta, što ga ne projektiraše obećavatelji lažne budućnosti. Jer prava je budućnost naš ulazak u kraljevstvo nebesko, radost nezasluženog dara što nam ga izbori Gospodinova smrt na križu. Ako smo toga svjesni i ako vjerujemo Evanđelju, onda nam koračanje prema Golgoti neće biti teško jer znamo da će nas Bog nagraditi uskrsnom zorom. Bez pouzdanja u svemogućnost Stvoriteljevu ne možemo iskoračiti u pustolovinu vjere gdje nas čeka put neizvjesnosti, gdje sve polažemo u ruke milosrdne, gdje goli život prepuštamo Božjoj volji i ravnamo se prema prema njegovim zapovijedima. To je put na kojem odbacujemo vlastite planove, put na kojem nema pobune i samoljublja, put na kojem nas probadaju žalci kneza svijeta i zasipaju poruge njegovih sljedbenika. Ali ako smo u Gospodinu, ne ranjavaju nas podbadanja i izrugivanja, ne dodiruju nas isprazni nauci i ne zarazuju bolesti duha. Ostaje nam tek trpnja koja čisti i radost koja pomlađuje srce. U nama piri dašak vječnosti i rasplamsava se plamen ljubavi. Ne nagriza nas zemaljski dah raspadljivosti i ne sputava nas navezanost na griješne ponude, ne zarobljava nas svjetlost zavodnička. Gazeći obraćeničkom stazom i prihvaćajući istinu o sebi i svijetu, udaljavamo se od doline poroka i laži, čistimo se od navezanosti, a jasnoća nam izoštrava oči srca i bistri zdenac duše. Poziva nas Gospa da se odmaknemo od privida i propadljivosti, da raskinemo mrežu pričina i ne robujemo zavodničkim slikama propasti, ne podilazimo lažnoj snazi carstva zala, već da se okrenemo Isusovu svjetlu u kojem je punina i smisao života, svjetlu koje nas je oslobodilo ropstva i izvuklo iz poganstva, koje nas je obasjalo milosrđem. Dopustili smo da nas žedne preko izvora žive vode prevede otac propasti, da nas odvuče u novopogansko gnijezdo kaosa i mitologije, da nas premreži surogatima istine i zavede krhotinama sjaja kojih oštri bridovi vode u sigurnu smrt. Već stoljećima povlači za nos naivne i lakovjerne te upornim podmetanjem, pozivajući se na zdrav razum i oholost ljudsku, začinjenu logikom laži, odvoja čovjeka od izvora svih milina, zamračuje obzor nad kojim je sjalo sunce ljubavi i mira. Uprijeti nam je pogled prema stvarnosti neprolaznoj i koračati u svjetlosti Duha Svetoga, oboružati se jakošću i odvažnošću koji će prozrijeti i prezrijeti lukavosti i zavođenja, zaštititi se smirenošću koja neće voditi jalove dijaloge s lažnim prorocima što se kao mravi razmilješe svijetom. Ne trebamo voditi bitku s onima što se obukoše u oklop tvrdoglavosti i taštine, koji zatvoriše vrata pred bujicom reske svjetlosti, koji se zalecnu pred spomenom imena Stvoriteljeva. Nama je moliti Oca i zazivati Životvorčevu obnoviteljsku snagu, dodirnuti tišinu u kojoj vrijeme prestaje teći, u kojoj se rastaču boli i rasplinjuju pramenovi mraka, gdje tupe bodlje rana i ožiljaka, gdje se iz sjećanja brišu žalci samooptuživanja i gdje se u skladnosti prožimaju otkucaji stvorenoga i nestvorenoga. S molitvom i u molitvi putovati putovima neiskrčenim, ne vezati se za zemaljsku silu teže, već širom otvoriti oči i pogled upirati prema kolijevci duše, prema prijestolju ljubavi nad kojim cvjeta ljepota Marijina. Tek kad mir zavlada u našim srcima, znat ćemo da nam je molitva postala radost. Kad osjetimo da u nama struji blagoslovljeni vjetrić anđeoskog glasa i doživimo da nam srce pjeva u zahvalama, razumjet ćemo istinitost Gospinih riječi i shvatiti njezine pozive na molitvu. Jer bez molitvenog života, suhoća i malodušnost uvlače se u sve pore ljudske cjeline, odvaja se duh od tijela i udaljava se srce od duše. Postajemo daleki sebi i bližnjima, iskorijenjeni iz rasadnika živih riječi, lijeni i pospani, umorni i razdražljivi. Okrećemo se sami sebi i donosimo nepromišljene odluke, neuspješno se hrvemo s ponudama svijeta i omamljeni slijedimo nagovore prolaznih htijenja i umišljaja. Ne razlikujemo bitno od nebitnoga i ne prepuštamo se vodstvu providnosti. Svakako, mi smijemo željeti, planirati, sanjati i maštati, ali nikada i nikamo ne žuriti jer ne znamo što donosi sutrašnji dan i što je od svega planiranog za naše dobro, a što za našu propast. Zato se u molitvi prepustimo zagrljaju Stvoriteljeve mudrosti, pustimo da nas On vodi pa će nam dati i više nego što smo očekivali. Kucajmo i otvorit će nam se, vjerujmo i dobit ćemo. Ne ravnajmo se po našoj mjeri, već se utječimo Gospodinu neka sve bude po njegovoj volji. Ne krećimo se putovima zemaljskim, već se penjimo stazom obraćenja na kojoj će iz šipražja i kamene vrleti poteći izvor žive vode i izniknuti raskošni plodovi odricanja i molitava.

- 20:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.05.2012., ponedjeljak

Kraljica ruža

- 06:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.05.2012., srijeda

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. svibnja 2012. godine

Put milosti i spasenja Dok se vrtimo u začaranom krugu besmislica, dok se priklanjamo ponudama svijeta, izraslih iz privida, laži i prevrtljivosti, dok slijepi, omamljeni i zavedeni koračamo prema ruševinama povodljivih obećanja, odričući se slobode i dostojanstva djece Božje, ne zamjećujemo Gospine ispružene ruke, spremne da nas izvuku iz blata predrasuda, da nas oslobode iz vrtloga smrti što neumoljivo melje mlake i uspavane, što tamom prožima svjetlosne otkucaje srdaca i gorčinom zasipa radost života. Majka nas želi izvući iz nesigurnosti i nemira koji rađaju strahove i sumnje, koji podrivaju temelje vjere, razaraju zdanje ljubavi i zamračuju stalnost istine. Doziva nas Djevica milosrdnim glasom i pokazuje put koji vodi vratima rajskim, prema Sinovom kraljevstvu koje nam je darovao smrću na križu, koje nam je otvorio svojom otkupiteljskom žrtvom, oslobodio nas progonstva i praroditeljskog prokletstva, uzevši na svoja pleća sve naše grijehe. Iz beznađa je podigao palog čovjeka i rastrgnuo koprenu smrti, u njemu smo iznova rođeni i preporođeni, po njemu smo uspostavili novo zajedništvo s Duhom Svetim i obnovili prijateljstvo s Ocem. Začećem i rođenjem Isusovim za sva vremena i vječnost u Mariji i s Marijom zapečaćeno je vjenčanje Boga i čovjeka, zajedništvo stvorenoga i Stvoritelja, ustanovljena Crkva koju ni vrata paklena neće razoriti, ustoličeno je obećanje koje će trajati do svršetka svijeta, koje će obnoviti nebo i zemlju u dan kad će se vremenito preliti u vječno i kad će žubor žive vode poteći iz srca Djevičina. Hoćemo li prezrijeti Isusovu žrtvu i odbaciti dar spasenja, hoćemo li se oglušiti o Gospin poziv i nijekati jasnoću njezinih riječi? Hoćemo li zanemariti Onu koja po nama prosipa latice blagoslova, hoćemo li i dalje biti zatočenici sljepoće i neznanja? Hoće li nam uzoholjeno znanje svijeta pomoći da se oslobodimo nerazlikovanja dobra i zla, izokrenutog poimanja stvarnosti u koju nas mami otac laži, hoćemo li spasenjsku svjetlost zamijeniti zavodljivošću žmirkajućih lampiona što se klate na tankim nitima isprazne pričljivosti? Gospina ustrajnost i njezina majčinska brižnost još uvijek ne dopiru do mnogih začaranih srdaca. U gluhoću zavedenih duša ne prodire tiha, ali razgovijetna glazba nebeske harfe, ne nastanjuju se nježni tonovi anđeoske pjesme i ne dopire opominjuća jeka Istine. U one koji odbacuju Sina, njegovo milosrđe i dobrotu, useljava se grozota pustoši, a duh im besciljno lunja na vjetrometini otužnih nauka i svjetonazora, prevrtljivih ideja i propadljivih umotvorina u kojima caruje očaj i vječno progonstvo, nestalnost i nesigurnost, odvojenost od Onoga u kojem dišemo i trajemo. Gospa nam poručuje da uzaludno ne gubimo vrijeme, da se okrenemo izvoru života i priklonimo jasnoći Božjih zapovijedi. Poziva nas da živimo u ljubavi, s ljubavlju i za ljubav, da se odričemo svega što donosi raskol među ljudima, da se ne ravnamo po osjetilima kojima manipulira knez propasti i da ne slijedimo logiku kojoj su temelji u brazdama laži. Sve što nam svijet nudi prolazno je i prevrtljivo, propadljivo i smrtno. Jer nismo se rodili da bismo pohlepom i pohotom razarali sklad i iskorištavali bližnje, već da bismo, zajedno s Gospom, vodili časnu bitku za spas svijeta, da bismo zajedno s njom pobijedili neprijatelja od početka. Tko nije Kristov, taj je sotonin jer ne postoji međuprostor u koji bismo se mogli skloniti i tvrditi da smo našli treći put. Svako odbijanje Božje milosti i traženje vlastitog puta jest samozavaravanje, široka cesta samodopadnosti koja se vrti u začaranom krugu i ne poznaje smisao ni cilj putovanja. Trajući u kratkotrajnim zadovoljstvima, sami se osuđujemo na vječnu propast. Boreći se za vlastiti probitak i povlađujući slavi zemaljskoj, odričemo se zajedništva u Isusovoj muci i uskrsnuću, prestajemo biti udovi proslavljenog Tijela, postajemo usahla i neplodna loza u Božjem vinogradu. „Dječice, ne budite tvrda srca“, poručuje Majka. Otvorimo se, dakle, slapu milosrđa što se nas bogato izlijeva iz Gospinih ruku, što izvire u dubini njezina Bezgrješnog srca, Srca u kojem se pohranjuju plodovi vjere i blista čistoća vječnog, Srca kroz koje struji ljubav Očeva i koje nam pokazuje put milosti i spasenja. Prečista nas zove da se u nju pouzdamo, da je prihvatimo srcem i dušom, da budemo do kraja njezini, da joj se predamo dječjom ljubavlju, a ona će nam pokazati Sina, vodit će nas k njemu, čistit će nam zamagljene zjenice sve dok u njima ne zablista svjetlost, dok ne ugledaju radost ljepote Otkupiteljeve, dok ne shvate nježnost dobrote i beskrajnost milosrđa.

- 13:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.