Međugorski glas

25.05.2012., petak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. svibnja 2012. godine

Tajna obraćeničkog mira Put prema svetosti vodi kroz obraćeničko trnje i draču, preko staze što se sa širokog puta odvaja u nepoznato, preko puteljka još neugaženog ni mišlju ni stopalima, preko uskoga i strmoga traka što ga ne trasiraše inženjeri svijeta, što ga ne projektiraše obećavatelji lažne budućnosti. Jer prava je budućnost naš ulazak u kraljevstvo nebesko, radost nezasluženog dara što nam ga izbori Gospodinova smrt na križu. Ako smo toga svjesni i ako vjerujemo Evanđelju, onda nam koračanje prema Golgoti neće biti teško jer znamo da će nas Bog nagraditi uskrsnom zorom. Bez pouzdanja u svemogućnost Stvoriteljevu ne možemo iskoračiti u pustolovinu vjere gdje nas čeka put neizvjesnosti, gdje sve polažemo u ruke milosrdne, gdje goli život prepuštamo Božjoj volji i ravnamo se prema prema njegovim zapovijedima. To je put na kojem odbacujemo vlastite planove, put na kojem nema pobune i samoljublja, put na kojem nas probadaju žalci kneza svijeta i zasipaju poruge njegovih sljedbenika. Ali ako smo u Gospodinu, ne ranjavaju nas podbadanja i izrugivanja, ne dodiruju nas isprazni nauci i ne zarazuju bolesti duha. Ostaje nam tek trpnja koja čisti i radost koja pomlađuje srce. U nama piri dašak vječnosti i rasplamsava se plamen ljubavi. Ne nagriza nas zemaljski dah raspadljivosti i ne sputava nas navezanost na griješne ponude, ne zarobljava nas svjetlost zavodnička. Gazeći obraćeničkom stazom i prihvaćajući istinu o sebi i svijetu, udaljavamo se od doline poroka i laži, čistimo se od navezanosti, a jasnoća nam izoštrava oči srca i bistri zdenac duše. Poziva nas Gospa da se odmaknemo od privida i propadljivosti, da raskinemo mrežu pričina i ne robujemo zavodničkim slikama propasti, ne podilazimo lažnoj snazi carstva zala, već da se okrenemo Isusovu svjetlu u kojem je punina i smisao života, svjetlu koje nas je oslobodilo ropstva i izvuklo iz poganstva, koje nas je obasjalo milosrđem. Dopustili smo da nas žedne preko izvora žive vode prevede otac propasti, da nas odvuče u novopogansko gnijezdo kaosa i mitologije, da nas premreži surogatima istine i zavede krhotinama sjaja kojih oštri bridovi vode u sigurnu smrt. Već stoljećima povlači za nos naivne i lakovjerne te upornim podmetanjem, pozivajući se na zdrav razum i oholost ljudsku, začinjenu logikom laži, odvoja čovjeka od izvora svih milina, zamračuje obzor nad kojim je sjalo sunce ljubavi i mira. Uprijeti nam je pogled prema stvarnosti neprolaznoj i koračati u svjetlosti Duha Svetoga, oboružati se jakošću i odvažnošću koji će prozrijeti i prezrijeti lukavosti i zavođenja, zaštititi se smirenošću koja neće voditi jalove dijaloge s lažnim prorocima što se kao mravi razmilješe svijetom. Ne trebamo voditi bitku s onima što se obukoše u oklop tvrdoglavosti i taštine, koji zatvoriše vrata pred bujicom reske svjetlosti, koji se zalecnu pred spomenom imena Stvoriteljeva. Nama je moliti Oca i zazivati Životvorčevu obnoviteljsku snagu, dodirnuti tišinu u kojoj vrijeme prestaje teći, u kojoj se rastaču boli i rasplinjuju pramenovi mraka, gdje tupe bodlje rana i ožiljaka, gdje se iz sjećanja brišu žalci samooptuživanja i gdje se u skladnosti prožimaju otkucaji stvorenoga i nestvorenoga. S molitvom i u molitvi putovati putovima neiskrčenim, ne vezati se za zemaljsku silu teže, već širom otvoriti oči i pogled upirati prema kolijevci duše, prema prijestolju ljubavi nad kojim cvjeta ljepota Marijina. Tek kad mir zavlada u našim srcima, znat ćemo da nam je molitva postala radost. Kad osjetimo da u nama struji blagoslovljeni vjetrić anđeoskog glasa i doživimo da nam srce pjeva u zahvalama, razumjet ćemo istinitost Gospinih riječi i shvatiti njezine pozive na molitvu. Jer bez molitvenog života, suhoća i malodušnost uvlače se u sve pore ljudske cjeline, odvaja se duh od tijela i udaljava se srce od duše. Postajemo daleki sebi i bližnjima, iskorijenjeni iz rasadnika živih riječi, lijeni i pospani, umorni i razdražljivi. Okrećemo se sami sebi i donosimo nepromišljene odluke, neuspješno se hrvemo s ponudama svijeta i omamljeni slijedimo nagovore prolaznih htijenja i umišljaja. Ne razlikujemo bitno od nebitnoga i ne prepuštamo se vodstvu providnosti. Svakako, mi smijemo željeti, planirati, sanjati i maštati, ali nikada i nikamo ne žuriti jer ne znamo što donosi sutrašnji dan i što je od svega planiranog za naše dobro, a što za našu propast. Zato se u molitvi prepustimo zagrljaju Stvoriteljeve mudrosti, pustimo da nas On vodi pa će nam dati i više nego što smo očekivali. Kucajmo i otvorit će nam se, vjerujmo i dobit ćemo. Ne ravnajmo se po našoj mjeri, već se utječimo Gospodinu neka sve bude po njegovoj volji. Ne krećimo se putovima zemaljskim, već se penjimo stazom obraćenja na kojoj će iz šipražja i kamene vrleti poteći izvor žive vode i izniknuti raskošni plodovi odricanja i molitava.

- 20:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.