Međugorski glas

25.09.2011., nedjelja

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. rujna 2011. godine

Vrijeme svjedočenja U vremenu pomahnitale i sveprisutne laži, perfidno umotane u svjetlucavi omot napretka, novih spoznaja i znanja, modernih materijala, konotacija i izolacija, genetičkih lijekova i opijata, nezrelog voća i prezrelih istina, s Brda spasenja odzvanja svijetom opominjući i razgovijetni glas Kraljice mira. Tiha, ali nezaustavljiva rijeka njezinih riječi prelijeva se iz svjetlosti u gudure tame, uranja u sjenovitost onečišćenih srdaca i zvonom miline rastjeruje privide i neznanja, kratkovidnost i začaranost što se ugnijezdiše u zakržljalim krošnjama duha, nastaniše u krvotoku tijela i nalijepiše na okna duša. U vremenu zabluda i prijetvornosti, koji u sve žešćem ritmu i gromoglasnosti bukački šikljaju iz kanalizacije javnih medija, obrušavaju se s političkih pozornica i cure iz laboratorija novoga svijeta, ozdravljujući glas međugorski vraća nas jednostavnosti i ljepoti, otkriva nam dobrotu i pravednost što izniču iz bogoljublja, čovjekoljublja i domoljublja, otkriva nam put koji vodi iz bespuća i šipražja nemoralnih zakona, zapletenih i nerazumljivih paragrafa, ovisnosti i prisila što nam ih lukavo nametnu knez propasti, naša lakovjernost i nedosljednost te nedostatak povjerenja u svemogućnost Božju. U vremenu ishitrenih termina i ubitačne žurbe kad se opterećujemo nepotrebnim brigama, ne razlikujući bitno od sporadičnoga, trajno od propadljivoga i vječno od prolaznoga, kad nas nestrpljivost odvodi na stranputice, a neposlušnost u ralje ričećeg lava, nama je potrebno zastati, smiriti se, pogledati u visinu i odmaknuti pogled od uskogrudnosti i sebeljublja, od lažnih ogledala i usredočenosti na zavodljivu modu svijeta. Dok pokušavamo biti gospodari svojih života, dok uzalud planiramo ono što se nikada neće ostvariti, zaboravljamo na volju Božju, na putove koji nisu naši, ali su za nas pripremljeni, za nas trasirani da nas dovedu do vrata kraljevstva nebeskoga, da se u njemu ispuni sve ono što oko nikada nije vidjelo ni uho čulo, da se u njemu ostvari puno više od onoga što je srce ikada moglo sanjati. Zanemarujući poslušnost i poniznost, dvije osnovne vrline koje nas vode dostojanstvu djece Božje, stavljamo se u službu onoga koji je rekao da ne želi služiti, već prkositi, uništavati i razarati, zavoditi, lagati, izokrećati i nagovarati na zlo. Na ovome svijetu, gdje je sve prolazno, gdje ružno i lijepo, tužno i radosno, imaju svoj kratki vijek trajanja, gdje tjeskoba i sjeta kopne kao snjegovi u proljeće, gdje se ljetno sunce brzo zamrači tmastim oblacima, gdje kišu zamjenjuje suša, a sparinu povjetarac pun svježine, nama nije potrebno očajavati, a još manje bezrazložno i prekomjerno uživati u strastima zemaljskim, a niti bilo u čemu drugom što ne možemo kao uzdarje sa sobom ponijeti u život vječni. Nama je njegovati cvjetove, pupoljke i plodove ljubavi, živjeti u danu i za dan koji nam Gospodin upravo daruje, svjedočiti pažnjom i razumijevanjem za bližnjega, blagoslivljati jutro i radovati se večeri, zahvaljivati se Tvorcu života i misliti na vječnost. Ne trebamo se opterećivati onim što nismo, a niti veličati ono što jesmo. Molitvom i djelom trebamo biti u Božjoj blizini, ne plašiti se padova jer smo slabi i griješni, ne uzvisivati se uspjesima jer za njih nismo ni zaslužni. Svjedočimo svojim postupcima i ne skrivajmo mane kojima smo obilježeni još od praroditeljskog pada, pokušajmo približiti riječi i djela, ispunjavajmo obećanja i klonimo se prijetvornosti. Uspravno nosimo svoj križ i životno brjeme da bismo vlastitim primjerom ohrabrili druge i pokazali bližnjima, ponajviše onima koji traže vjeru, da nisu sami, da i drugi žive sličnim životima, ali im povjerenje u ljubav Svemogućega, daje snagu i ustrajnost da svoj križ iznesu do vrha, gdje će zakoračiti u ljepotu kojoj nema kraja. Gospa zagovornica sve čini da bi naša vjera bila živa i radosna, nepokolebljiva i snažna. Nama je odazvati se i čvrsto prionuti uz njezine skute pa će nas, kada pokleknemo, imati tko osoviti na noge, ohrabriti i utješiti. Jer i jedan blagi osmijeh s Marijina lica jači je od svih zavodnikovih smicalica, svjetliji i od najjače svjetlosti, snažniji od svih napasti i podmetanja, radosniji od svih radosti ovoga svijeta, zdraviji od zdravlja i radosniji od radosti. To je osmijeh koji tjera strahove, koji jača srca i umnožava svjedočku snagu, koji s nas skida jaram kneza svijeta i bistri zamućene vidike, koji nam pokazuje da smrti nema, da će žrtvovanje u Božjem vinogradu biti nagrađeno na nebesima. Tek se potpunim predanjem Bezgrješnom Srcu Djevičinu možemo oduprijeti laži svijeta, hrabro zakoračiti u jasno prostranstvo vjere koja ne podnosi mrakove i nečistoću, kojoj je odurna svaka laž i svaka zloporaba.

- 20:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.