Međugorski glas

30.09.2011., petak

U onaj čas

Evo me, Bože! Predajem Ti se, bez straha, svjestan svoga jada i ništetnosti; sve je u rukama Tvojim, u moći Tvojoj. Vidjeh se u vlastitoj slici, spoznah promašaje, prigode izigrane, pozive odbačene, putove slijepe. Molim Te, iščupaj mrakove, raspolovi dušu, raščetvori je, sasijeci je u milijune komadića, ali je spasi, Bože, pravedni i milostivi zbog onog dijela Tebe neukaljanog u meni.

- 19:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.09.2011., nedjelja

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. rujna 2011. godine

Vrijeme svjedočenja U vremenu pomahnitale i sveprisutne laži, perfidno umotane u svjetlucavi omot napretka, novih spoznaja i znanja, modernih materijala, konotacija i izolacija, genetičkih lijekova i opijata, nezrelog voća i prezrelih istina, s Brda spasenja odzvanja svijetom opominjući i razgovijetni glas Kraljice mira. Tiha, ali nezaustavljiva rijeka njezinih riječi prelijeva se iz svjetlosti u gudure tame, uranja u sjenovitost onečišćenih srdaca i zvonom miline rastjeruje privide i neznanja, kratkovidnost i začaranost što se ugnijezdiše u zakržljalim krošnjama duha, nastaniše u krvotoku tijela i nalijepiše na okna duša. U vremenu zabluda i prijetvornosti, koji u sve žešćem ritmu i gromoglasnosti bukački šikljaju iz kanalizacije javnih medija, obrušavaju se s političkih pozornica i cure iz laboratorija novoga svijeta, ozdravljujući glas međugorski vraća nas jednostavnosti i ljepoti, otkriva nam dobrotu i pravednost što izniču iz bogoljublja, čovjekoljublja i domoljublja, otkriva nam put koji vodi iz bespuća i šipražja nemoralnih zakona, zapletenih i nerazumljivih paragrafa, ovisnosti i prisila što nam ih lukavo nametnu knez propasti, naša lakovjernost i nedosljednost te nedostatak povjerenja u svemogućnost Božju. U vremenu ishitrenih termina i ubitačne žurbe kad se opterećujemo nepotrebnim brigama, ne razlikujući bitno od sporadičnoga, trajno od propadljivoga i vječno od prolaznoga, kad nas nestrpljivost odvodi na stranputice, a neposlušnost u ralje ričećeg lava, nama je potrebno zastati, smiriti se, pogledati u visinu i odmaknuti pogled od uskogrudnosti i sebeljublja, od lažnih ogledala i usredočenosti na zavodljivu modu svijeta. Dok pokušavamo biti gospodari svojih života, dok uzalud planiramo ono što se nikada neće ostvariti, zaboravljamo na volju Božju, na putove koji nisu naši, ali su za nas pripremljeni, za nas trasirani da nas dovedu do vrata kraljevstva nebeskoga, da se u njemu ispuni sve ono što oko nikada nije vidjelo ni uho čulo, da se u njemu ostvari puno više od onoga što je srce ikada moglo sanjati. Zanemarujući poslušnost i poniznost, dvije osnovne vrline koje nas vode dostojanstvu djece Božje, stavljamo se u službu onoga koji je rekao da ne želi služiti, već prkositi, uništavati i razarati, zavoditi, lagati, izokrećati i nagovarati na zlo. Na ovome svijetu, gdje je sve prolazno, gdje ružno i lijepo, tužno i radosno, imaju svoj kratki vijek trajanja, gdje tjeskoba i sjeta kopne kao snjegovi u proljeće, gdje se ljetno sunce brzo zamrači tmastim oblacima, gdje kišu zamjenjuje suša, a sparinu povjetarac pun svježine, nama nije potrebno očajavati, a još manje bezrazložno i prekomjerno uživati u strastima zemaljskim, a niti bilo u čemu drugom što ne možemo kao uzdarje sa sobom ponijeti u život vječni. Nama je njegovati cvjetove, pupoljke i plodove ljubavi, živjeti u danu i za dan koji nam Gospodin upravo daruje, svjedočiti pažnjom i razumijevanjem za bližnjega, blagoslivljati jutro i radovati se večeri, zahvaljivati se Tvorcu života i misliti na vječnost. Ne trebamo se opterećivati onim što nismo, a niti veličati ono što jesmo. Molitvom i djelom trebamo biti u Božjoj blizini, ne plašiti se padova jer smo slabi i griješni, ne uzvisivati se uspjesima jer za njih nismo ni zaslužni. Svjedočimo svojim postupcima i ne skrivajmo mane kojima smo obilježeni još od praroditeljskog pada, pokušajmo približiti riječi i djela, ispunjavajmo obećanja i klonimo se prijetvornosti. Uspravno nosimo svoj križ i životno brjeme da bismo vlastitim primjerom ohrabrili druge i pokazali bližnjima, ponajviše onima koji traže vjeru, da nisu sami, da i drugi žive sličnim životima, ali im povjerenje u ljubav Svemogućega, daje snagu i ustrajnost da svoj križ iznesu do vrha, gdje će zakoračiti u ljepotu kojoj nema kraja. Gospa zagovornica sve čini da bi naša vjera bila živa i radosna, nepokolebljiva i snažna. Nama je odazvati se i čvrsto prionuti uz njezine skute pa će nas, kada pokleknemo, imati tko osoviti na noge, ohrabriti i utješiti. Jer i jedan blagi osmijeh s Marijina lica jači je od svih zavodnikovih smicalica, svjetliji i od najjače svjetlosti, snažniji od svih napasti i podmetanja, radosniji od svih radosti ovoga svijeta, zdraviji od zdravlja i radosniji od radosti. To je osmijeh koji tjera strahove, koji jača srca i umnožava svjedočku snagu, koji s nas skida jaram kneza svijeta i bistri zamućene vidike, koji nam pokazuje da smrti nema, da će žrtvovanje u Božjem vinogradu biti nagrađeno na nebesima. Tek se potpunim predanjem Bezgrješnom Srcu Djevičinu možemo oduprijeti laži svijeta, hrabro zakoračiti u jasno prostranstvo vjere koja ne podnosi mrakove i nečistoću, kojoj je odurna svaka laž i svaka zloporaba.

- 20:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.09.2011., četvrtak

Kad je Gospa beba bila

- 06:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.09.2011., petak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. rujna 2011. godine

Darovateljica Istine Gospa, vjerna, ponizna i poslušna službenica Božja po kojoj Stvoritelj obnavlja svijet, u kojoj utjelovljuje čistoću i ponovno stvara novo ljudsko biće u kojem se ogledaje nepomućena rajska slika, biće koje jasno i cjelovito osjeća i razlikuje dobro od zla, čije neukaljano Srce pati zbog naših grijeha i razgovijetno vidi svu tamu koja nas prati od praroditeljskog pada, koja će nas mučiti i progoniti do kraja ovozemnog života, koja će nam stajati sučelice u času opomene, koja će se nemilosrdno vraćati i podrivati duše sumnjama i beznađem, koja će nas gušiti strahom do svršetka svijeta, do onog trenutka kad Gospodin odvoji tamu od svjetlosti i odijeli laž od istine, kad se prospe očišćujuća svjetlost nad živima i mrtvima, kad se gnjilež i propadljivost, zajedno sa zavodničkim smicalicama, survaju u bezdan. Doziva nas Ona koja je milosti puna, Ona koja stoji na raskrižju putova, svjetleća smjerokaznica u pobješnjeloj oluji pomame i sebeljublja, sljepoće i opijenosti, što ih svijetom uskovitlaje knez propasti. Maše nam s Brda spasenja i poziva pod plašt milosrđa i s kraja starozavjetnog doba uvodi nas u novozavjetnu puninu vremena, gdje nas pred zakonom opravdava Riječ koja je po njoj i u njoj Tijelom postala, brani nas otkupiteljska Krv Marijina Sina što zrači dobrotom, razumijevanjem i praštanjem. Čuva nas snaga Njegovih obećanja, jasnoća i dubina radosne vijesti u kojoj buja i rascvjetava se plamen istine, vatra ljubavi i oganj darivanja. Jer Isus je, kako nas uči Gospa, Darovatelj koji ponajprije daruje sebe, u riječi i djelu, u snazi sakramenata, a ponajviše u svetoj Euharistiji, po kojoj nas čisti i prožima, obnavlja i štiti od navala zloga, otklanja mrakove i tjera strahove, poništava grijehe i obnavlja svjetlost u vrutku duše. Isus nas je otkupio da ne bismo robovali čovjeku, da ne bismo postali lovina oca laži, da ne bismo vjerovali prividu, a niti činili djela opsjenarstva i izokrenutosti, da ne bismo olako prihvaćali ponude što gode slijepim očima i ranjenom tijelu, da ne bismo postali lagan plijen, slijedeći poroke, ispraznosti i naopakosti svijeta. Gospodin nam je darovao slobodu koju jedino možemo razumjeti i spoznati ako odlučno prihvatimo vlastiti križ, ako u životnim bitkama ne tražimo kompromise i laka rješenja, ako budemo imali povjerenje u Onoga koji se za nas dao, kojemu se poznate sve naše trpnje i koji razumije naše slabosti i nestrpljivost, koji uvijek, ako mu se potpuno predamo, sve pretvara u dobro. Darovateljica Istine donosi Onoga koji je narode cijeloga svijeta upoznao s ljubavlju jedinog i pravog Boga, Boga koji se daje, ljubi i oprašta, Boga u kojemu smo i po kojemu smo, preko majke Marije, svi braća i sestre, Boga koji nas vodi putem istine i kojemu ćemo, ma kojoj vjeri pripadali, svi jednom doći. Zato je na kršćanima, a pogotovu katolicima velika odgovornost koja podrazumijeva svjedočku vjeru i jaku ljubav, koja ne surađuje s blasfemijom svijeta i koja pokorno ne služi mudrosti zemaljskoj. Vjerniku nije sjediti na dva stolca jer će postati mlak, kompromisan i ravnodušan, nesiguran u sebe i u Onoga koji mu je udahnuo život. Prepustit će se lutanju i zatvoriti srce pred istinom, nadom i ljubavlju, a to je korak koji vodi na bespuće, umnožava mlakost i širi malodušnost. Sve je oko nas prolazno i sve se ruši, upozorava nas Gospa, ali slava Božja ostaje za cijelu vječnost, istina se ne može zatamnjeti nikakvim izokrenutostima i nikakva moda trenutka i kratkotrajni svjetonazor ne mogu pomutiti jasnoću svjetla koji je smrt mraku, bol skrovitim zavjerama i glasna truba što nadjačava kakofoniju svijeta. Poziva nas Kraljica da se odreknemo svega što nas udaljava od Gospodina, a ponajprije halabuke medija koji nas perfidno odvode u carstvo laži, koji nas nas žedne prevode preko vode, koji nam nude surogat istine i koji poroke uzdižu na prijestolje ljepote i mudrosti, koji naopakosti zaogrću blistavilom umjetnoga sjaja, proizvedenog u umu urotnika, u srcima onih koji slijede glas protivnika od početka, koji se ravnaju po nagovorima zloga i služe zvijeri sa sedam glava i deset rogova. Uporno nas Gospa i dalje poziva da se klanjamo samo Gospodinu, da zaboravimo i zanemarimo larmu koja nas okružuje, da zavidno ne gledamo na druge, da se oslobodimo pohlepe, da se pomirimo s onim što imamo, da sve predamo u ruke Stvoriteljeve, da potražimo njezine skute, da nas molitva dovede do Rana Porobodenoga i da sve predamo njegovu Presvetom Srcu koje najbolje zna što nam treba, Srcu koje nas nikada neće ostaviti na cjedilu, koje nas nikada neće razočarati i napustiti, koje nas neće zaboraviti i koje jedino zna koji će nas put dovesti do kraljevstva nebeskoga. U tome će nam ponajviše pomoći pastiri koje je Isus izabrao i za koje Gospa posebno moli da bi nam u teškim trenucima otvorili oči i ljubavlju nas poveli putem istine, pokazali nam smjer i učvrstili u vjeri.

- 14:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.