Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. kolovoza 2010. godine
Vrijeme osobne molitve
Dok koračamo svijetom, dok zastajkujemo i osluškujemo glasove u sebi i zvukove oko sebe, dok nas preplavljuju različiti dozivi i pozivi, dok nam se nude kojekakva obećanja, dok se prividi umnožavaju, dok se zakukuljene istine krčkaju u loncu proturječnih znanja, dok se oholost urušava u kaos ispraznosti i ponor nevjere, nad nama bdije opominjuća svjetlost, jasni, blagi, razgovijetni i okrjepljujući glas Kraljice mira. Dok se svađamo, glođemo, nadmudrujemo i ponižavamo, dok tvrdoglavo prkosimo istini i životu, oblijepljeni predrasudama i zabludama, zarobljeni koristoljubivošću i kratkotrajnošću, ogrnuti sljepoćom i nemoći, zabljesnuti praskom laži i rasapom ispraznih obećanja, kao čisti planinski vjetar, ovijaju nas, liječe i miluju Gospine riječi, nebeske poruke u kojima je radost jedina konstanta, u kojima dišu jednostavnost i ljepota, koje su očišćene od umovanja i znanja svijeta, koje se svima što boluju od duhovne oholosti čine priprostima, prejednostavnima i gotovo infantilnima. A Gospa zbori neukima i učenima, vjernima i nevjernima, farizejima i saducejima, pismoznancima i svjetoklepcima, uzurpatorima istine i onima koji je traže. Njezine poruke podjednako zahvaćaju širinu i dubinu duše, unose mir i sigurnost u uznemirena srca, dodiruju i one koji ih ne žele čuti, donose zdrave plodove na ranjenom stablu života, evangeliziraju i ozdravljuju duše što tumaraju bespućima svijeta, šire se i preplavljuju pustinju nevjere, škrope rosom punine žedna i isušena korita vjere.
Da bismo izbjegli zbrku i sklonili se od buke svijeta, potreban nam je razgovor s nama samima, dijalog s najdubljim zakutcima žića, susret s utočištem svih naših nada i stremljenja, suočenje sa slikom slike Božje. Potrebna nam je molitva kao ozeblome sunce, kao cvijetu svjetlost, kao gladnome hrana. Potrebna nam je sabranost u izvoru svemoći, snaga koja će nas voditi kroz oluje svakodnevice, koja će nam biti oslonac na vjetrometinama svijeta. Jer čovjek, prepušten vlastitim snagama, sklon je lutanju, kratkotrajnim improvizacijama i pogubnim odlukama koje se hrane strahom i nepovjerenjem, koje u konačnici završavaju očajem i beznađem, upadanjem u zamku sebeljublja, što donosi plodove zavisti, ljubomore, zlobe i osvete. Ranjeni i griješni, ne možemo se othrvati varkama pokraj puta, preosjetljivi i puni manjkavosti, istinu ćemo doživjeti kao bol, tražeći opravdanja u zlom ishodu sudbine, priklanjajući se praznovjerju koje vrvi proturječnim znanjima i zabludama, koje odvlači pozornost od cjeline, koje miješa istinu i laž, privid i stvarnost. Često se čovjek, zatečen pred tajnom stvorenoga, tajnom života i tajnom vjere, okreće laganim rješenjima i pogubnim tumačenjima te u bijegu pred samim sobom nekritički prihvaća sve ono što ga udaljava od svjetionika Božje mudrosti, upadajući u mrežu lažnih proroka, priklanjajući se podvalama zvijeri. I kad svatko počne tumačiti vlastitu istinu, relativno zauzima mjesto apsolutnog, otvaraju se vrata meteža u kojem prebiva zlo i naopakost.
Poučava nas Gospa kako se isprazniti od mudrosti svijeta, kako se osloboditi raskošno upakiranih prljavština, kako se otrijezniti od zabluda i kako odbaciti sve ono što nismo i što nam nije od Stvoritelja darovano. Poziva nas na osobnu molitvu, na susret sa dubinama vlastitog bića, na otvoreni, iskreni i ponizni razgovor s izvorom života, na dijalog koji će otkloniti laži o nama samima, a isto tako prognati laži koje propovjedamo drugima. Osobna molitva, duboka i iskrena, izliječit će nas od prenavljanja, odbaciti lažne slike i uvjerenja koje smo godinama gradili na krhkom temelju kompromisa i privida, na ispraznoj samodopadnosti i jalovom veličanju vlastitih riječi mi djela. Kada u svjetlu istine ugledamo vlastito lice i posramimo se svega onoga što nije od Boga, lakše, slobodnije i odlučnije krenut ćemo putem što ga je zacrtao i nama milosno ostavio Sin Marijin, naš Bog i Otkupitelj. Zna Gospa da nam je itekako potrebno odmaknuti se od zavodljive buke svijeta, ne juriti za prividima, stati i „zaustaviti loptu“, kako je govorio fra Slavko, a zatim se, očišćeni od nepotrebnih tereta, vratiti u svijet. Jer osobnom molitvom, na skrovitom mjestu vlastitog srca, pripremamo se za odlazak na put gdje molimo s mnoštvom koje je već iskusilo blagodat intimne molitve. Postajemo jedno u Jednome, jedinstvo u različitosti i bogatstvo u ljubavi. I radost zajedničke molitve u svoj svojoj punini možemo doživjeti tek onda kad iskusimo otvorenost osobnog razgovora s Bogom. Tek kad osjetimo i spoznamo koliko je molitva jaka, pretpostavit ćemo joj sve druge načine i djelovanja kojima pokušavamo mijenjati svijet.
Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. kolovoza 2010. godine
Gospina ponuda
Neumorna je Gospa, dosljedna i uporna. Zasipa nas savjetima, izlijeva na nas milosti iz Srca Bezgrješnoga, ovija nas blagošću i čistoćom, umiva nas svjetlom života i hrani puninom istine. Hrabri nesigurne, ozdravlja sumnjičave, opominje zalutale što lunjaju bespućima svijeta, doziva zavedene što se truju lažnom nadom i hrane slatkorječivim obećanjima oca propasti. Uvodi nas u jednostavnost, pokazuje nam radost i smisao života, otkriva nam dubinu i snagu kruničina zrnja iz kojeg rastu plodovi molitve što probražavaju srca i čiste nakupine gnjiloga voća, koje teku kroz krvotok duše, koje bude strahove i taloži mrakove, koje zamagljuju providno okno jasnoće i pogledu priječe ulaz u predvorje mira i ljubavi, u svjetlost povjerenja, u stalnost Božje mudrosti, koja nas zove da joj se prepustimo i u njoj dišemo. Moli nas Gospa da joj se predamo kao Kraljici milosnog vremena, da je prihvatimo kao Majku, da joj poklonimo srca, razum, misli i osjećaje, da shvatimo njezinu ulogu u spasenjskom planu, da u njoj prepoznamo Ženu koja će u dogledno vrijeme zgnječiti glavu lukavoj zmiji. Upozorava Marija dječicu da se čaša pravednog Božjeg gnjeva već davno prelila, da nas njegova dobrota i milosrđe još jednom pozivaju na obraćenički put, da nas svojom brižnošću pokušava izvući iz kaveza smrti i očaja, iz sljepoće koja odbacuje njegove zakone, iz mrtvila koji je prezreo i zanemario živu svjetlost ljubavi. Poziva nas da odbacimo oholost i sebeljublje, da u srcima napokon počnemo graditi kraljevstvo nebesko, da zaboravimo vlastite planove, da se previše ne okupiramo osobnim problemima, da se ne plašimo budućnosti i ne zarobljavamo dušu mijenama svijeta. Jer sve što je neusklađeno sa Stvoriteljevom voljom, razbija se o hridi prolaznosti, usmrćuje se na bodljama trenutka što nenajavljen, iznebuha dohodi u naše živote.
Majka nas uči da se povedemo za Isusovim primjerom, da slijedimo onoga koji je uvijek bio podložan volji Očevoj, koji je u kušnjama odolijevao sotoni, koji nam je ostavio riječi i djela po kojima se moramo ravnati, koji su istina put i život, kojima nikakve natruhe laži i prenavljanja ne mogu nauditi, kojima nikakva izokrenutost ne može zatamniti jasnoću i ljepotu. Opominje nas Gospa da su putovi zemaljske sreće nepouzdani i prolazni, popločeni ispraznim htijenjima i željama, slijepi u svojoj prividnosti i gluhi za glas što dopire s obala rajskih. U prolaznosti koja razara i trune, koja zavodi, puno obećava, a malo daje, jedini nam je oslonac, neprolaznost, radost i ljepota njezin Sin, naš otkupitelj i spasitelj, Riječ po kojoj je sve stvoreno i u koju će se sve vratiti. On je Onaj koji jeste, alfa i omega, ljubav i milosrđe, milost i praštanje, vjera i nada.
Jasna je Gospina ponuda, čista kao i njezine suze, blagoslovljena kao i njezino srce, okrepljujuća kao i njezin glas što resi brda međugorska i živom riječju napaja srca dječice. Majka nam nudi vječnu sreću i jedinstvo s blaženim plodom utrobe svoje, nudi nam zajedništvo s Bogom i otvara vrata kraljevstva nebeskog. Odavno nam je sve rekla i objasnila, naučila nas što nam je činiti, kako živjeti i komu se prikloniti, upozoravala nas na znakove vremena koji se danas ubrzano množe, bodu oči i tjeraju nas da se prenemo iz pospanosti. Jer obraćenički put isključuje polovičnost, nedorečenost, relativnost, mlakost i predumišljaje. Ne priznaje dvojicu gospodara i ne korača dvama putovima, ne slijedi dvostruku istinu jer takve ne postoje, ne odijeva ružnoću u ruho ljepote, ne izokreće prirodne zakone i ne posvaja ljubav kojoj su krila sloboda, istinoljublje, bogoljublje i čovjekoljublje. Zato nam je prihvatiti Gospinu ponudu ili je u cjelosti odbaciti jer dvostruka mjerila vode u mlakost, privid i neznanje te na kraju u očaj i beznađe, prazninu i pustoš. Hvala joj na svemu!