Međugorski glas

25.05.2010., utorak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. svibnja 2010. godine

Sotona ipak ne spava U suprotstavljanju svjetlosti i tame, dobra i zla, krasote i ružnoće, spokoja i kovitalca, što se sudaraju i odbijaju u klijetkama srdaca i dubinama duša, nama je potrebna opreznost i bistroća, jasno opredijeljenje za ispravan put koji je utaban Isusovim stopama. Jer sotona ne spava, već, kako je jednom rekao apostol Petar, a danas Gospa, kao ričući lav obilazi svijetom, tražeći koga će proždrijeti. Protivnik je u nama i oko nas, prerušen u tisuće odora, zamaskiran u krabulje privida, oboružan slatkorječivošću i blještavilom lažnih obećanja. Prebrzo upadamo u omamljujuću privlačnost njegovih zamka, u mrežu spletkarenja, u surogate istine koji puno nude, malo daju i na kraju nam sve oduzimaju, ostavljajući nas same i napuštene na vjetrometini svijeta. Dok se žedni naginjemo nad isušeno korito vjere, zakopani u pijesak prolaznosti, zaboravljamo da smo stvoreni za vječnost, nastali iz ljubavi i dobrote Božje. Darovana nam je milost vječnog života i svjetlost duše, snaga Gospodinovih riječi, plamen radosne vijesti, pred kojima uzmiču sve sile sotonske, kojima se možemo štititi i bitku vojevati, kojima nam je dano osvjetljavati bližnje na putu svetosti. Gospa nam izravno, jasno i razgovijetno govori o našim slabostima, glasom u kojem nema osude, riječima u kojima je sažet blagi ukor, majčinski savjet i prizvuk dobronamjerne opomene. Oslanjajući se na mudrost svijeta, u koju se perfidno uvukao lažac od početku, i sami postajemo žrtve lakovjernosti, često i ne sluteći da smo umreženi podvalama, da smo zavedeni prividima, da smo zaslijepljeni svjetlošću u koju se odijenula tama. Upitajmo se komu smo dali veće povjerenje, Bogu živih ili bogovima prolaznosti. Jesmo li prigrlili put istine i ljepote ili se se nemoćni koprcano u varkama, prepunim raspadljivosti i odurnosti? Plešemo li oko zlatnog teleta ili se udaljujemo od buke svijeta, penjući se na Horeb u susret Stvoriteljevu glasu? Pripadamo li preturbacijama vremena ili se čvrsto držimo neslomljive čvrstine Isusovih riječi? Crpimo li snagu iz pohlepe, zavisti i ljubomore ili smo se odrekli ispraznosti i sljepila te prihvatili radost ljubavi, koja donosi mir i sigurnost, koja odvaja prolazno od vječnog i s kojom se nikada nećemo zalutati u svilo stranputica?! Jesmo li spremni na radosno odricanje koje nas udaljava od zamki zloga, želimo li dragovoljno uzništvo zamijeniti zagrljajem slobode? Prečista nas uči da ne podliježemo hirovima mode, da ne slijedimo mijene vremena koje su daleko od istine i punine, koje su tek kratkotrajna laž, iznikla u rasadniku zabluda, perfidno zaodjenuta haljinama modernizma. Jer varkama su isprepleteni nemoralni zakoni svijeta, promičući nauk koji se protivi Božjim zapovijedima. Izokrenuta slika Dekaloga onečišćuje ljudsku pamet i osjećaje, zabada se u zatečena srca kao krhotine rasprsnutog ogledala. Požuda i pohlepa preplavljuje čovjekovu dušu, nezasitost opačina nemilosrdno širi korov na oranicama ljubavi. Buja raslinje na kojem zriju plodovi propasti, naopakost se uvukla u sve pore života i prijeti posljednjim oazama u kojima još uvijek žive i mole Gospina dječica. Majka nas poziva da se ne odričemo istine, da ne prihvaćamo ponude svijeta, da ne prljamo savjest, već životom svjedočimo pripadnost njezinu Bezgrješnom Srcu, u kojem jedino možemo prepoznati čovjeka stvorenog na sliku Božju. Tek ljubavlju, u ljubavi i iz ljubavi možemo slijediti Stvoriteljeve zapovijedi, tek prihvaćanjem vjere koja je putokaz nade naš život dobiva smisao i cjelinu. Sve ostalo je prah i pepeo, jad i bijeda, besplodno gacanje u kaljuži smrti, udaljavanje od svjetlosti i ulazak u tamu očaja i beznađa, gubitak dostojanstva i put u uzništvo. Tek kad se prepustimo cjelovu vječnoga sjaja, preplavit će nas toplina spokoja i sigurnosti, a mir će vladati na Zemlji. Kako god Gospine riječi u ovom trenutku utopistički zvučale u otvrdnulim srcima, ipak ćemo doživjeti njihovo ispunjenje. Jer čovječanstvo, vođeno zavodnikovim smicalicama, duboko je zašlo u slijepu ulicu iz koje ga može izvući tek potpuno obraćenje, ozdravljenje od sljepila, uspavanosti i gluhoće. Poslušajmo Majku naših duša, suotkupiteljicu koja će zmiji zgaziti glavu i otvoriti nam vrata novoga neba i zemlje. Sudeći po znakovima i pozorno slušajući Marijine riječi, sve mi se čini da taj dan i nije baš tako daleko.

- 20:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.