Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25.travnja 2010. godine
Plodonosna snaga molitve
Molitva je ponajprije sredstvo komunikacije, silazak u dubine vlastitoga bića i uzlazak u tajnu vječnosti, susret s titrajima duše koji ne podnose buku svijeta. Molitva je razgovor s puninom u kojoj se razliježe blaga jeka Božjega glasa, u kojoj počiva mir, radost i nada, u kojoj prebiva sigurnost i stalnost, u kojoj cvjeta vjera i pouzdanje. Molitva je zahvaljivanje Stvoriteljevoj ljubavi, uzdarje za dobrotu iskazani u milostivom daru svetih sakramenata, ona je ključ koji otvara vrata Božjeg milosrđa, smjerokaz koji nas vodi istini, putu i životu. Ona je pomirenje u kojem razotkrivamo vlastitu bijedu i nemoć, u kojoj prepoznajemo tamu palog čovjeka, ali otkrivamo i čistu sliku žića što izvire iz vrela nepresušne svjetlosti. Zavoreni u kavezu prolaznog i raspadljivog, privremenog i nestalnog, kratkotrajnog i nedosanjenog, tek molitvom, s molitvom i u molitvi prekoračujemo prag zemaljskog, krijepeći se na izvoru žive vode. Molitvom uranjamo u vječnost i postajemo njezin dio, prepoznajemo volju Božju i suobličujemo se s licem Gospodinovim.
Nama je živjeti u molitvi i u njoj trajati, iz nje izvlačiti snagu u trenucima kušnje, u njoj pronalaziti radost svakodnevice, iz nje piti okus vječnosti. Molitva nije tek puko nabrajanje riječi, već stanje duha u kojem izgovorene riječi postaju istina i život. Ona je zaseban svijet u kojem se prelamaju vremenito i vječno, u kojem se isprepliće zemaljsko i nebesko, u njoj je pohranjeno sjeme novoga neba i zemlje. Uranjajući u svijet molitve i ostajući u njoj, mi se neprestano preobražavamo, mijenjajući sebe, a isto tako i okolinu u kojoj prebivamo i živimo. Obgrljeni njezinim zagrljajem, putujemo svijetom oslobođeni strahova i navezanosti, malodušja i gorčine, sumnje i sebeljublja. Molitva oslobađa zatočenost duha kojeg je zarobio svijet, njezina krila vode nas iz doline suza na proplanke mira, gdje ne dominira skučenost vremena i prostora, gdje nas Božja svenazočnost poziva u zagrljaj ljepote, gdje se, dodirujući puninu, odričemo sebe samih.
Svatko tko iskusi blagodat molitve, svatko tko se preda njezinu cjelovu, upoznaje radost pred kojom blijede i nestaju sjene prolaznosti, pred kojom drhti zavodnik od početka, pred kojom se otvaraju vrata nepresušne riznice milosti. Kad se molitvom, kako reče Gospa, otvorimo Bogu kao cvjetovi suncu, bit ćemo preplavljeni svjetlošću s izvora mudrosti, a uronjeni u njegov sjaj bit ćemo ispunjeni proročkim duhom, prepoznavati znakove vremena i oslobođeni zarobljenosti jasno raspoznavati nakane zloga. Kad se molitvi predamo dušom i srcem, kad nam bude na usnama, u duhu i mislima, otjerat ćemo od sebe varke i izokrenutosti, laži i prenavljanja, uskogrudnost i sebičnost. Spoznat ćemo i iskusiti dubinu radosti koja ne podliježe mijenama svijeta. Gospa nas uči da neprestano molimo, sve dok nam molitva ne postane radost. Tek onda kada potpuno uronimo u njezin svijet, kad joj se predamo do kraja, ostat ćemo u čistoći vedrine i ništa nas više neće pokolebati na putu preobrazbe i svjetlosnog iskustva. S molitvom i zahvaljivanjem lijegat ćemo i ustajati, s njom raditi i sanjati, s njom koračati i putovati, s njom darivati i liječiti, s njom disati, iskati i trajati. Kad je konačno zasadimo u srce nikada nas neće napustiti jer bez nje bi nam život postao prazan i besmislen, usahnulo bi oruđe radosti.
Gospino Srce, preplavljeno molitvama i zagovorima, Srce ispunjeno rajskom stvarnošću, ujedno je i riznica u kojoj se pohranjuju sve naše molitve, zdenac iz kojeg napaja dječicu žednu istine, bunar žive vode kojom škropi one koji još ne upoznaše ljubav Božju. Majka nam neprestano ponavlja da bez molitve ne možemo ništa jer i ona sama neprekidno moli pred prijestoljem Božjim. Njezine i naše molitve jednako su vrijedne u Gospodinovim očima, pospješuju i oživotvoruju njezine nakane. Zato nas ponovno poziva da joj se neumornim molitvama pridružimo u ostvarenju Velikog plana, da joj pomognemo da se što više srdaca otvori njezinim porukama, koje vode obraćenju i slabe snagu zloga. Pridružimo se Kraljici neba i zemlje da bismo postali baštinici kraljevstva nebeskoga!
Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani. 2. travnja 2010. godine
Bdijmo i budimo spremni
Opijeni i obnevidjeli koračamo stranputicama svijeta na kojima nam knez laži, oličen u liku zvijeri i preodjeven u glasove lažnih proroka, zasipa srca sjajem ispraznih obećanja, mameći nas u zamku propasti. Premreženi medijima, bankama, osiguranjima, porezima i nemoralnim zakonima, nemoćno se koprcamo u vlastitoj sljepoći, još uvijek vjerujući perfidnoj slatkorječivosti, prevrtljivom i podmuklom planu gospodara svijeta, koji nas lukavo odvodi od istine i puta, od Boga i života, od ljepote i jasnoće.
I dok omamljeni i zavedeni tonemo u opčinjenost, s Brda spasenja do nas dopire razagovijetni Gospin glas. Poziva nas da se prenemo i vratimo na put, da joj damo ruku i izvučemo se iz opsjenarske magle, da joj povjerujemo i prihvatimo njezine savjete. Krijepi nas majčinskim blagoslovima i usrdno moli da pođemo za Isusom, našim Spasiteljem i Otkupiteljem, koji nam je pomirbenom žrtvom omogućio život vječni, koji nam je svojim milosrđem, blagošću i poniznošću otvorio vrata nebeska i pokazao nam kako živjeti i svjedočiti u suznoj dolini.
Gospa nam je već puno puta govorila o navezanosti duha i tijela, opominjala nas da se ne vežemo za materijalno, da ne veličamo ono čime se moljac hrani, da srca ne predajemo žudnjama koje se u konačnosti uvijek pretvaraju u gorčinu. Učila nas je da mislimo na vječnost, da imamo povjerenja u Božju mudrost, da se priklonimo dobroti i darivanju, da živimo sadašnji trenutak i da se ne prepuštamo zabrinutosti jer nismo gospodari sutrašnjeg dana. I danas nas ponovno poziva da promislimo o svemu ljudskom što nas priječi da bez straha zakoračimo u tajnu Radosne vijesti, u puninu istine koju je živio i naučavao njezin Sin.
Zar nam naše manjkavosti moraju biti rasadnik oholosti? Što nas to tjera da iz vlastite prolaznosti, nesavršenosti i ograničenosti prkosimo Gospodinu, tko nas sprječava da pođemo za Isusom? Je li to lažno zmijino obećanje da ćemo biti kao Bog, da ćemo postati bogovi, da ćemo spoznati dobro i zlo, da ćemo sami graditi vlastitu sreću i trasirati vlastite putove? Ponekad nam je teško shvatiti da tek u Bogu koji je postao čovjekom možemo prepoznati vlastitu sliku, da tek u odrazu njegova lica, koji je božanska neizmjernost, možemo otkriti vlastito lice, ali isto tako prepoznati svu jad i bijedu koja nas od njega odvaja. U Bogu smo veliki, a bez njega smo nitko i ništa. U njemu je snaga, istina i punina, u njemu je pravda, mir, radost i ljubav. Dok trčkaramo za lažnim vrijednostima, dok se pokušavamo dokopati blaga zemaljskoga, dok bjesomučno izvlačimo svoj dio iz lonca pohlepe i požude, postajemo robovi vlastite ograničenosti i sebeljublja, zatočenici uloga koji donosi očaj i beznađe.
Tek potpunim predanjem u ruke Gospodinove, ispunjeni sigurnošću i preplavljeni molitvom, znat ćemo koračati za Isusom, spoznat ćemo radost i dodirnuti ljepotu. Nestat će strahovi, rasplinut će se planovi, ishlapjet će želje i razbistrit će se snovi. Stopit ćemo se sa stvarnošću novoga neba i zemlje, uroniti u tajnu spasonosnog Velikog Božjeg plana.
Slijedimo Gospin glas koji nas vodi sakramentu pomirenja, koji nas izvlači iz mreže njezina i našeg neprijatelja, koji nam pokazuje put do Srca Bezgrješnoga, koji nas uvodi u svjetlosti križa Otkupiteljeva. U zajedničkoj molitvi s Majkom oplemenit ćemo tijelo, iz njega protjerati mrakove, osvijetlitiu ga svetošću kako bi postalo dostojno prebivalište Duha Svetoga. Gospa nam savjetima i zagovorima pomaže da s radošću u srcu i čistoćom u duši primamo Euharistijsko jelo, da se usavršavamo u poniznosti i dobroti, da se u potpunosti udaljimo od zavodnikovih mamaca, da ih prepoznajemo u znakovima koji se neprestano udvostručavaju, koji zagađuju oči i uši, koji su se podmuklo uvukli u krasotu istine. Poziva nas da budemo spremni za dane što dohode, da ni u jednom trenutku ne zaboravimo tko smo i kamo idemo, da se okrenemo Isusu i slijedimo njegov nauk. Jer svi ostali putovi vode u propast, čemu smo, kad otvorimo oči, i sami svjedoci.