Međugorski glas

25.12.2009., petak

Mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. prosinca 2009. godine

Kralj mira i vrelo ljubavi U ovom radosnom danu Isusova dolaska, Majka naših duša sve nas dovodi pred Sina, svu dječicu u naručju nosi kolijevci Spasiteljovoj, prikazuje nas Djetetovu pogledu, miri nas s Bogom koji je u Sinu postao čovjekom. Privodi nas Riječi koja je postala tijelom, koja je u njezinoj utrobi spojila vječno i vremenito, koja je svjetlom života prožela svu našu bijedu, nasavršenost i nestalnost, koja nam je, žrtvujući se na križu, podarila život vječni, koja nas opravdava pred Očevim prijestoljem, koja nas euharistijskim kruhom štiti od vrata paklenih. Iz Gospodinova blagoslova izvire mir i praštanje, iz njegova pogleda teče dobrota i ljubav, iz vječnoga glasa struji melem čistoće i radost prožimanja. Njegov osmijeh posramljuje mudrost svijeta, grije ozebla srca, liječi napaćene duše, bistri nejasnoće i razbuktava nadu. Radosni trenutak njegova Rođenja sažeo je u sebi sva obećanja što ih je Stvoritelj dao palim praroditeljima, osvijetlio stranputice i ukazao na put koji vodi prema istini i životu, otkrio nam smisao i razlog postojanja, uveo nas u tajnu dobrote i milosrđa. Ako se u čežnji naših srdaca priklonimo Isusu, ako u njemu pronađemo blagoslovljeni mir i sigurnost, ništa nas neće odvojiti od ljepote i radosti, nikad nam neće nauditi podmetanja i laži, nikakve nam poteškoće neće moći zatamnjeti stalnost istine, krasotu vječnosti i smisao sebedarja. Zna Gospa da onaj tko je prožet svjetlošću Novorođenčeta, ostaje u njegovoj punini i slijedi njegov put, priklanja se pravednosti i istini, odbacuje prevrtljivost i licemjerje, ne veže se uz mudrost svijeta i ne služi dvojici gospodara. Jer Djetetova radost donosi spokoj duši, hrani savjest i pročišćuje srca, tjera privide i neznanja, otklanja mlakost i površnost, jača blagost i ljubav. Kad osobu obujmi i prožeže Isusova ljepota, onda se i sama pretvori u darivanje te cijelim bićem postaje slika svoga Gospodina, postaje čistija i laganija, svjetlosnija i blagoslovljenija, sretnija i ispunjenija, bogatija i raskošnija. Ne zaboravimo da Gospa dovodi Isusu sve ljude, sve duše koje čeznu za nježnošću i toplinom, sve one koji tumaraju bespućima svijeta, koji ne upoznaše njegovo ime i koji na prihvatiše njegov nauk, iako ga svakodnevno nesvjesno dozivaju sjećanjem duše. Jer samo je jedan Otkupitelj, samo nam njegovo ime može opraštati grijehe, samo nam njegove riječi mogu donijeti nadu i utjehu, samo se s njegova vrela može piti živa voda ljubavi, one ljubavi od koje se nikada ne žedni, koja ne presušuje i koja ne osuđuje, već hrabri, liječi i tješi, umnožava se, raste i krijepi. Put spasenja, jer je iznikao iz istine, samo je jedan, a svi su drugi stranputice, srasle s neznanjem, proklijale iz prkosa kojim nas neprestano hrani knez svijeta, protivnik života, istine i ljubavi. A čitavo čovječanstvo, bez obzira kojoj vjeri ili nevjeri pripadalo, može se spasiti samo po Isusovim zaslugama, po njegovu milosrđu koje je jače od svake tame i mržnje, snažnije od svih protivština koje bjesomučno napadaju čistoću i jasnoću njegova nauka. Ako u nama ostane Isusov mir i blagoslov, neće nas pomesti vjetrovi i oluje koji haraju vododerimama prolaznosti i ispraznosti, koji raznose strahove i bespomoćnost, koji srca nagrizaju sumnjom, a duše pune naplavinama nemira i mulja. Ako se okupamo u svjetlu istinskome, očistit ćemo se od pohlepe i pohote, od kojih je ispletena krletka sebeljublja, kavez sebičnosti koji ograničava slobodan let i smanjuje vidljivost, zarobljuje tjeskobom i završava očajem. Nitko ni onako nije oslobođen križa, ali teško onima koje ne krijepi radost vjere, kojima tama nadomjesta svjetlost, kojima mržnja nadoknađuje ljubav. Znamo da je Isus došao da bi naša radost bila potpuna, da bi se naše beznađe pretočilo u nadu, da bi šeolske sjene ustuknule pred njegovom svjetlošću, da bi izgubljeni pronašli put, da bi umorni našli počivalište, da bi gladni postali sitima, da bi očajne preporodilo veselje, a mlake zagrijala ljubav. Zato dopustimo da spilju svijeta osvijetli svjetlo nebesko, približimo se stajici i ne priklanjajmo se lažnom blještavilu kojim nas nas širokim putovima obasipa otac propasti. Potrebno nam je malo da bismo dobili puno, potreban nam je koračić da bismo zašli na put koji vodi prema kraljevstvu nebeskome, kojeg predokus možemo ostvariti već ovdje i sada. A sve je tako jednostavno. Trebamo se pokloniti i prikloniti Isusu!

- 19:11 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.