Međugorski glas

25.04.2009., subota

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. travnja 2009. godine

Samo nam Bog može mir dati Dohodi Gospa s daškom svjetlosnog lahora, s kapljicama božanskog sjaja koje se iz slapa milosrđa prosipaju na nas, donosi nam čistoću iz zdenca ljubavi, ovija nas zrakama nježnosti i krijepi ljepotm rajskom što izvire iz Božjeg mira. Prenosi nam dah stvarnosti koja ne boluje od straha i neizvjesnosti, koju ne prožimaju sjene zebnje i napuštenosti, koju ne dodiruje hladnoća mraka i griješnosti. Izranja Prečista iz svjetlosti Životvorčeve, iz miomirisa vječnoga vrta, iz pjesme evanđeoskih korova, iz glazbe od koje su sazdane njezine glasnice. Prelijevaju se u njoj radosti i miline, izlijeva se iz nje neprolazna krasota, stopljena u puninu razigrane životnosti, u nepresušni tok žive vode što se ljeska pod prijestoljem Stvoriteljvim, koje se izvor sljubio s uvirom. Mir je rezultat povjerenja, predanost volji Božjoj, potpuna prepuštenost Onome u kome dišemo, bezuvjetni oslonac na Providnost koja nam donosi i daruje spokoj, koja nas hrani i liječi, koja nas prati u svakoj sekundi zemaljskog života, koja nas ne napušta ni onda kada mi nju ostavljamo. Mir je sigurnost u nesigurnosti, u njemu je jasna slika onoga što nas čeka poslije suzne doline, snaga vjere u kojoj spoznajemo da iza svega diše Svjetlo, da nas nakon padova i muka čeka život vječni. Zato nam je Gospa puno puta u svojim porukama i ponovila da mislimo na nebesku stvarnost, da se ne vežemo na prolazno i propadljivo, da previše ne brinemo o materijalnom i nestalnom, da se ne opterećujemo vlastitim planovima koji se najčešće, ako nisu u Božjoj volji, nikada i ne ostvaruju. Ako se pak naše vlastite želji i realiziraju, onda njima niklada nismo zadovoljni, unose u nas još veće nemire, preplavljuju nas još većim tlapnjama i nezasitošću, razaraju u nama radost i udaljuju nas od istinskog mira. Molitva smiruje, vraća nas radosti, preko nje ćutilima duše spoznajemo ljepotu stvorenoga i vječnoga, ona nam omogućuje da i u najvećim poteškoćama osjetimo ozdravljujuću okrjepu što struji s izvora punine, našim trpnjama daruje očišćujuću svjetlost, pomaže nam da kroz zagušljivost zemaljskog isparivanja do nas dopre ozdravljujući miris s rajske obale, oslobađa zakrčene putove što vode u dubinu vlastitosti, u istinitu i neukaljanu stvarnost naših bića. Molitva nas sjedinjuje s ljubavlju jer je ona jeka Božjega glasa. Zato kada molimo ne molimo radi nakana, već mnolimo radi molitve Zna Bog što treba nama i bližnjima i dat će nam sve ono što je u njegovoj volji. A nama je ponajprije potreban mir srca, a mirno srce ne prihvaća grijehe i odlučno odbacuje tamu, ma u kakvim kušnjama bilo. Ono je uronjeno u Božje zapovijedi i ne odupire se savjesti, ne lunja pustopoljinama laži i iluzija, a niti slijedi zavodnički glas kneza propasti. Molitva ne samo da donosi mir, već i sama izvire iz mira, stopljena je s mirom. Kad nas rastrganost priječi da u nju duboko uronome, nastavimo i dalje moliti pa rezultat neće izostati. Što smo dulje u molitvi, to više blijedi prividne, teške i nerješive brige koje nas lancima racionalnosti i nesigurnosti veže uz svakodnevne banalne probleme. Molitva nam otkriva nježnost i mekoću, melem je ranama i ožiljcima, pokazuje nam lice vlastite nemoći i otkriva snagu Božje svemogućnosti. I što je najbitnije, oslobađa nas straha, vraća nam hrabrost kojom se možemo suočiti i s najvećim problemima. Kad se plodovi molitve nastane u našoj nutrini, vratit će se samopouzdanje, milosni dar Duha Svetoga, plamen blagosti i odlučnosti koji će zračiti iz naših srdaca, koji će dodirivati sve one koje sretnemo na putu, koji će neutralizirati protivštine u našim obiteljima i pomiriti nas s bližnjima. A obitelj, stanica društva, koja može biti zdrava ili bolesna, sastavni je dio tijela koji tvori ljudski rod. Ako nadjačaju zdrave stanice, nestat će boleštine i mane, preporodit će se mrtvi izdanci i obnoviti sparušena krošnja. Svaka obitelj prolazi kroz kušnje, ona je odista svijet u malom, u njoj se rađaju i dobri i zli, iz nje teče bistroća i mutež. Upravo su bolesti u vlastitoj kući pojedince vratili na put istine, a teške rastrganosti duha, oličene u svađama, psovkama i tučnjavama mnoge dovele pred zid očaja koji im je pomogao da im se otvore oči i da uvide da je mir najveće blago na ovoj nemirnoj Zemlji. Ako je mir u obiteljima, onda će nestati i oni koji proizvode nemir, kojima je smisao života pohlepa i požuda, razaranje i osvetoljubivost, sebeljublje i oholost. S obzirom da sva zla dolaze iz ranjenih i neočišćenih ljudskih srdaca u koje se uvukao knez tame te magluštinama sprječava dotok svjetlosti, potrebna nam je molitva kao ozeblom sunce, potrebne su nam Gospine riječi kao žednome voda. Ona je Kraljica mira koja dolazi s vrela ljepote i koja nas želi povesti putem radosti, koja nas upućuje na kraljevstvo mira, kolijevku naših duša, riznicu njezina Bezgrješnog Srca. Ona je naša Majka, a majku moramo poslušati i na nju se ugledati, njoj vjerovati i njezine savjete slijediti. Lijepo nam je objasnila da mir dolazi samo od Boga, od svjetlosti koja nema ništa zajedničkog s lažnim mirom koji nam nudi svijet. Hoćemo li joj konačno povjerovati i oživotvoriti njezine savjete ili i dalje lutati u začaranom krugu jada i nevjere? Na nama je da se odlučimo. Imamo slobodnu volju, oči i uši, srce i mozak. Pogledajmo u sebe i oko sebe, zastanimo i razmislimo. Uronimo u tišinu pa možda začujemo i cvrkut uskrsne zore, isprepleten s melodijom Gospina glasa.

- 20:15 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.