Međugorski glas

29.04.2009., srijeda

Glasnici

Svakog dvadest i petog Križevac i Podbrdo priginju glave da osluhnu glas iz vječnosti, da se napune Istinom, da prenesu poruku vrhuncima planina, da se milost razlije svijetom.

- 13:30 - Komentari (14) - Isprintaj - #

25.04.2009., subota

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. travnja 2009. godine

Samo nam Bog može mir dati Dohodi Gospa s daškom svjetlosnog lahora, s kapljicama božanskog sjaja koje se iz slapa milosrđa prosipaju na nas, donosi nam čistoću iz zdenca ljubavi, ovija nas zrakama nježnosti i krijepi ljepotm rajskom što izvire iz Božjeg mira. Prenosi nam dah stvarnosti koja ne boluje od straha i neizvjesnosti, koju ne prožimaju sjene zebnje i napuštenosti, koju ne dodiruje hladnoća mraka i griješnosti. Izranja Prečista iz svjetlosti Životvorčeve, iz miomirisa vječnoga vrta, iz pjesme evanđeoskih korova, iz glazbe od koje su sazdane njezine glasnice. Prelijevaju se u njoj radosti i miline, izlijeva se iz nje neprolazna krasota, stopljena u puninu razigrane životnosti, u nepresušni tok žive vode što se ljeska pod prijestoljem Stvoriteljvim, koje se izvor sljubio s uvirom. Mir je rezultat povjerenja, predanost volji Božjoj, potpuna prepuštenost Onome u kome dišemo, bezuvjetni oslonac na Providnost koja nam donosi i daruje spokoj, koja nas hrani i liječi, koja nas prati u svakoj sekundi zemaljskog života, koja nas ne napušta ni onda kada mi nju ostavljamo. Mir je sigurnost u nesigurnosti, u njemu je jasna slika onoga što nas čeka poslije suzne doline, snaga vjere u kojoj spoznajemo da iza svega diše Svjetlo, da nas nakon padova i muka čeka život vječni. Zato nam je Gospa puno puta u svojim porukama i ponovila da mislimo na nebesku stvarnost, da se ne vežemo na prolazno i propadljivo, da previše ne brinemo o materijalnom i nestalnom, da se ne opterećujemo vlastitim planovima koji se najčešće, ako nisu u Božjoj volji, nikada i ne ostvaruju. Ako se pak naše vlastite želji i realiziraju, onda njima niklada nismo zadovoljni, unose u nas još veće nemire, preplavljuju nas još većim tlapnjama i nezasitošću, razaraju u nama radost i udaljuju nas od istinskog mira. Molitva smiruje, vraća nas radosti, preko nje ćutilima duše spoznajemo ljepotu stvorenoga i vječnoga, ona nam omogućuje da i u najvećim poteškoćama osjetimo ozdravljujuću okrjepu što struji s izvora punine, našim trpnjama daruje očišćujuću svjetlost, pomaže nam da kroz zagušljivost zemaljskog isparivanja do nas dopre ozdravljujući miris s rajske obale, oslobađa zakrčene putove što vode u dubinu vlastitosti, u istinitu i neukaljanu stvarnost naših bića. Molitva nas sjedinjuje s ljubavlju jer je ona jeka Božjega glasa. Zato kada molimo ne molimo radi nakana, već mnolimo radi molitve Zna Bog što treba nama i bližnjima i dat će nam sve ono što je u njegovoj volji. A nama je ponajprije potreban mir srca, a mirno srce ne prihvaća grijehe i odlučno odbacuje tamu, ma u kakvim kušnjama bilo. Ono je uronjeno u Božje zapovijedi i ne odupire se savjesti, ne lunja pustopoljinama laži i iluzija, a niti slijedi zavodnički glas kneza propasti. Molitva ne samo da donosi mir, već i sama izvire iz mira, stopljena je s mirom. Kad nas rastrganost priječi da u nju duboko uronome, nastavimo i dalje moliti pa rezultat neće izostati. Što smo dulje u molitvi, to više blijedi prividne, teške i nerješive brige koje nas lancima racionalnosti i nesigurnosti veže uz svakodnevne banalne probleme. Molitva nam otkriva nježnost i mekoću, melem je ranama i ožiljcima, pokazuje nam lice vlastite nemoći i otkriva snagu Božje svemogućnosti. I što je najbitnije, oslobađa nas straha, vraća nam hrabrost kojom se možemo suočiti i s najvećim problemima. Kad se plodovi molitve nastane u našoj nutrini, vratit će se samopouzdanje, milosni dar Duha Svetoga, plamen blagosti i odlučnosti koji će zračiti iz naših srdaca, koji će dodirivati sve one koje sretnemo na putu, koji će neutralizirati protivštine u našim obiteljima i pomiriti nas s bližnjima. A obitelj, stanica društva, koja može biti zdrava ili bolesna, sastavni je dio tijela koji tvori ljudski rod. Ako nadjačaju zdrave stanice, nestat će boleštine i mane, preporodit će se mrtvi izdanci i obnoviti sparušena krošnja. Svaka obitelj prolazi kroz kušnje, ona je odista svijet u malom, u njoj se rađaju i dobri i zli, iz nje teče bistroća i mutež. Upravo su bolesti u vlastitoj kući pojedince vratili na put istine, a teške rastrganosti duha, oličene u svađama, psovkama i tučnjavama mnoge dovele pred zid očaja koji im je pomogao da im se otvore oči i da uvide da je mir najveće blago na ovoj nemirnoj Zemlji. Ako je mir u obiteljima, onda će nestati i oni koji proizvode nemir, kojima je smisao života pohlepa i požuda, razaranje i osvetoljubivost, sebeljublje i oholost. S obzirom da sva zla dolaze iz ranjenih i neočišćenih ljudskih srdaca u koje se uvukao knez tame te magluštinama sprječava dotok svjetlosti, potrebna nam je molitva kao ozeblom sunce, potrebne su nam Gospine riječi kao žednome voda. Ona je Kraljica mira koja dolazi s vrela ljepote i koja nas želi povesti putem radosti, koja nas upućuje na kraljevstvo mira, kolijevku naših duša, riznicu njezina Bezgrješnog Srca. Ona je naša Majka, a majku moramo poslušati i na nju se ugledati, njoj vjerovati i njezine savjete slijediti. Lijepo nam je objasnila da mir dolazi samo od Boga, od svjetlosti koja nema ništa zajedničkog s lažnim mirom koji nam nudi svijet. Hoćemo li joj konačno povjerovati i oživotvoriti njezine savjete ili i dalje lutati u začaranom krugu jada i nevjere? Na nama je da se odlučimo. Imamo slobodnu volju, oči i uši, srce i mozak. Pogledajmo u sebe i oko sebe, zastanimo i razmislimo. Uronimo u tišinu pa možda začujemo i cvrkut uskrsne zore, isprepleten s melodijom Gospina glasa.

- 20:15 - Komentari (11) - Isprintaj - #

22.04.2009., srijeda

Međugorske minijature (3)

Radost u polju, čisto jutro blista, budi se vrelo mirisne vedrine, u znaku križa, sa četiri lista, širi se srce mlade djeteline. * * * * * U sjeni vjere srca se lome, u bolu cvjeta Kristova rana, Zemljom se množe nevjerne Tome od onog jutra do onog dana. * * * * * Smilje se brdom množi, Majčinih duša znamen, dok njima vatru loži, pronose vjere plamen. * * * * * Prosu se jutro novo kroz oblak iznad griža, to Srce Isusovo rasipa ljubav s križa. * * * * * Bude se duše iz sna, zvonima zanjihane, davno zaspala pjesma svraća u moje dane.

- 17:53 - Komentari (19) - Isprintaj - #

19.04.2009., nedjelja

Prema svjetlu

pjeva VIS Dominik Get this widget | Track details | eSnips Social DNA Kad nahrupi tama, kad se zebnje vrate, neka oči tvoje samo svjetlo prate; pusti da ti srce preplavi ljepota, okreni se križu, izvoru života. Pučinom mračnom strahovi te vode, lutanja slijepa bespućima brode; u sebe buljiš, brige srce stežu, zemlja te vuče, navike te vežu. Uskrsno jutro budi te i zove, valovi svjetla prema tebi plove; kroz tamu laži istina se glasa, okreni pramac prema luci spasa. Oko tebe voda, oko tebe hridi, svjetlo te zove, prema svjetlu idi; vjetar se budi, more se talasa, okreni pramac prema svjetlu spasa. Pod plaštem sumnje, pod teretom grijeha, nestaje žara, radosti i smijeha; gase se zvijezde, tama guta vodu, ne budi putnik na ukletom brodu. Dok jedra pjesmom uskrsnom se pune, pred sjajem križa mrakovi se rune; obala raste puna zlatnoh nota, okreni pramac izvoru života

- 03:00 - Komentari (24) - Isprintaj - #

16.04.2009., četvrtak

Kolijevka duše

Sjećanje radost budi, još traju slike iste, ponire duša u plamen ozorja, zove djetinjstvo rano, kad misli bjehu čiste, nalik na jutro iznad Međugorja. Otvorilo se nebo, gledam rođenje svoje, zanosna pjesma njiše srce klatna, nad crkvom svetog Jurja prelijevaju se boje, metalnoguste: srebrna i zlatna. Rascvjetala se svjetlost, bakrena, modra, žuta, miluje tijela pod sjenilom hrašća, umorne kući vraćaš na kraju zemnog puta, uskrsli Kriste, sjaju Uzašašća; da skupa s Tobom žive u Izvoru ljepote, kolijevci duša, kraljevstvu dobrote.

- 20:17 - Komentari (16) - Isprintaj - #

14.04.2009., utorak

Uskrs

Bijeli se sol i mlijeko, na stolu gori svijeća, plamen blagoslov sipa na stručak modrog cvijeća. Vaza je puna sunca, mole se draga lica, pretvorilo se jutro u miris ljubičica. Na zidu svijetli slika, Blažena ljubi Sina, šire se zlatne zrake iz Srca Marijina; kroz otvoreni prozor kao anđeli plove, djeci narasla krila, Krist ih u igru zove.

- 13:17 - Komentari (13) - Isprintaj - #

12.04.2009., nedjelja

Međugorski Uskrs

pjeva Anđela Džolić Get this widget | Track details | eSnips Social DNA Brižno nas prati u dolini svijeta Gospino srce, darovano Sinu, uskrsno jutro u pomirbi cvjeta, nad Međugorjem rasipa bjelinu. Iznad brda zora plete ružičasti osmijeh nade, kao zrna soli svete rosa kiti vinograde. Iz raspela radost niče, nova zemlja, nebo novo, sa zvonika pjesma kliče, slavi ime Isusovo. Uskrs ziba čežnju svijeta, stapaju se sjaj i boje, miomiris rajskog cvijeta zagrlio Međugorje. Život sjajem tamu tjera, pobjeđuje smrt na križu, iz ljubavi raste vjera, zahvale se k nebu dižu. Sunovrati žutih glava uz kamene niču pute, na Podbrdu svjetlost plava kiti Gospi stas i skute.

- 03:00 - Komentari (21) - Isprintaj - #

10.04.2009., petak

Veliki petak

pjeva Teo Brajčić Get this widget | Track details | eSnips Social DNA Trnova kruna Golgotsko trnje čuva tajnu svetu, svjetlosni prijelaz u istinu punu, umjesto boli donijelo je svijetu zvjezdani vijenac, Marijinu krunu. Iz petozračja Isusovih rana prožima svjetlost pentagramsku tamu, naviješta radost konačnoga dana, otvara zastor na Božjemu hramu. Odzvanja daljem zvon nebeske trube, rastače zvukom sivilo i mrene, bolovi kopne, strahovi se gube, pred blijeskom križa razmiču se sjene. Cvjetaju ruže na trnovoj kruni, iz vrta rajskog vječni život struji, korito smrti živa voda puni, mrtvi se bude, pjevaju slavuji. Grobnice drhte obasjane slavom, ruše se brane poroka i laži, svjetlosni vijenac nad Kristovom glavom ljepotom mira svijetu srce snaži. Iz svake bodlje vrije sjajno vrelo, slijeva se milost vjere i punine, i bistra rijeka, kao srebro bijelo, teče niz svete ruke Marijine.

- 15:00 - Komentari (10) - Isprintaj - #

09.04.2009., četvrtak

Veliki četvrtak

Getsemanska maslina Rađaš se čista iz bunila mraka, iz časa tame, sjemena slobode, na tebi znamen svetih ožiljaka i mudrost riječi što životu vode. Na rodnoj krošnji zlatni kalež raste, sjećanje sviće kao jutro bijelo, zavjetni dani s neba hodočaste, iz tvoga debla izranja raspelo. Svjedočko lice, znojem natopljeno, pretvara boli u svjetlost dragulja, korijenje tvoje, krvlju nahranjeno, pretače svetost u blagoslov ulja.

- 21:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

05.04.2009., nedjelja

Znak

pjeva Ivo Jagnjić Get this widget | Track details | eSnips Social DNA Na tvome brdu milosti se jate, cvitaju dani molitve i nade, u svakoj stopi godine se zlate, od živih riči srca viru grade. Bili se kamen pod glogovom granom, kupa ga svitlost s nebeskoga trona, na njemu zapis na jeziku stranom: Ljubim te Majko, hvala ti Madona! Još plamti slika u sićanja jarkom, zahvala jedna kao plamen gori, to znak je bio mome srca plahom, što ti i sada iste riči zbori. I danas, Gospe, kad u crkvu uđem, preplave dušu međugorska zvona, zapiva srce na jeziku tuđem: Ti amo Madre, grazie Madonna! Napuka kamen, rascvala se stina, u šaci zemlje svitlost gnjizdo svila, rubinskim sjajem, kao bojom vina, ovija misto di su slova bila. Prolaze dani, vrime čini svoje, vitar i kiše izbrisali riči, na golom brdu molitve se roje i živa vira nespokoje liči.

- 00:01 - Komentari (18) - Isprintaj - #

02.04.2009., četvrtak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. travnja 2009. godine

Okrenimo se pravednosti i istini Trajemo u vremenu virtualnosti i buke, zamamnih slika i ispraznih obećanja, u kojem se prožimaju iluzije i slatkorječivost, privid i tlapnje. Okruženi smo inflacijom riječi, magluštinama razvodnjenih i bljutavih ponuda, opkoljeni perfidnim lažima, upakiranim u svjetlucavi omot varke. Nasuprot lajavosti svijeta, zagrljen kamenom ljepotom dvaju brda, uronjen u stalnost i radost neprolaznu, doziva nas međugorski glas, ispunjen ljubavlju stvarnosti nebeske, sazdan od istine i mudrosti Božje. Mnogi još uvijek nisu shvatili Gospine riječi pa nam zato u posljednjoj poruci i poručuje da iz njezina glasa teče ljubav Stvoriteljeva, ljubav koja nas želi okrenuti pravednosti i istini, koja nas napaja životom što teče s izvora žive vode. Majka nam jednostavnim rečenicama, u kojima nema prenavljanja, ustupaka i nedorečenosti, želi otvoriti oči zaslijepljene blještavilom svijeta, želi nas prenuti iz omame, želi našoj tuzi i lutanju otvoriti uska vrata koja vode na put popločen Božjim zapovijedima, želi nas uvesti u radost odricanja od svega što je propadljivo i bolesno. A mi smo, moramo iskreno priznati, ipak i previše okrenuti stvarima zemaljskim, još uvijek robujemo nametnutim vrijednostima, još uvijek slijedimo mamce porazmještene u prikrajcima srdaca i postavljene na raskrižjima naših odluka. Teško se odlučujemo za glas savjesti i brzo upadamo u zamke vlastitih prohtjeva i želja. Još nismo odvojili pljevu od zrnja, a niti razlučili laž od istine. Priklanjamo se zabludama vremena koji su konstanta cijele ljudske povijesti, još od praroditeljskog pada, koji izviru iz nečistoće ranjenih srdaca, iz nestalnosti naših emocija, iz naših strahova što rađaju pohlepom i požudom, koji nas odvode na stranputice duhovnog jada, koji rezultiraju sve većim porastom materijalne bijede, koji nama i bližnjima donose još veći pad u zavist, mržnju, osvetu i ljubomoru, koji nas još više udaljavaju od pravednosti i istine. Želimo više imati negoli biti, više razarati negoli graditi, više uzimati negoli davati. Poziva nas Gospa da pogledamo vlastitu nutrinu, da da se okrenemo bistrini u zdencu duše, da se priklonimo čistim otkucajima vlastitih dubina i da se prepoznamo u svjetlu ljubavi koja izviru iz njezina glasa. U besmislu svakodnevne strke i buke, u borbi za društveni status, u hrvanju sa svakodnevnim mukama i brigama, mi bismo se trebali upitati što je smisao naših života. Morali bismo u srcima i mislima uvijek nositi sjećanje na kolijevku stvaranja, razmišljati o vlastitom poslanju na Zemlji, o darovanom vremenu, o milostima koje smo nazasluženo dobili, o talentima koje nam je Bog namijenio da bismo njima mogli pomagati bližnjima, da bismo ih razvijali i u njima rasli, da bismo zahvaljivali i slavili dobrotu Gospodinovu. Zato nam Gospa i poručuje da se češće upitamo što Bog od nas traži i što nam je činiti. Uči nas da odbacimo izvanjsko, da se ne vežemo na propadljivo, trenutno i kratkotrajno, da u svemu tražimo smisao koji nas povezuje s vrelom naših života, upućuje nas na pravdoljubivost koja ne poznaje sebičnost i ne robuje vlastitim ugodama. To je put poštenja i odgovornosti, odricanja i davanja, ljubavi i prihvaćanja, topline i razumijevanja. To je disanje u sjaju Duha Svetoga, to je sluh koji jasno čuje Isusove riječi, to je srce koje kuca u suzvučju s Gospodinovim. To je jedini način i mogućnost da budemo ispunjeni ljubavlju, da se združimo s voljom Božjom, da se ispunimo njegovom svjetlošću. Sve ostalo je jedno veliko ništa, put u propast, očaj i gorčinu, žurba koja vodi u bolest i razočaranje, isprazna mudrost koja se oslanja na vremenito i trulo, navezanost koja se na kraju pretvara u prah i pepeo, u kojoj nema plamena istine i vatre života, u kojoj je radost kratkotrajna, a korist smrtnonosna. Gospina je želja da već danas budemo u radosti koja struji u život vječni, da već sada živimo slobodom djece Božje, da budemo nepokolebljivi i ustrajni, da se ne pokoravamo vjetrovima svijeta, da se ne plašimo za tijela i da se ne vežemo za blaga zemaljska, da se ne oslanjamo na lažnu sigurnost koja je privremena i nestabilna. Zna Gospa da naša srca, dok god budu tvrda, zatvorena i neiskrena, dok god ih bude kopkala sumnja, neće odgovoriti na njezine pozive. Zato nas i zove u svoje krilo, u naručaj koji je grlio Isusa, moli nas da skupa s Otkupiteljem umremo svijetu da bismo zajedno s njim i uskrsnuli. Priuštimo radost Majčinu srcu, slijedimo savjete kojima nas privodi putu, kojima nas upućuje na jedinu istinu, kojima nam daruje svjetlost punine nebeske.

- 16:18 - Komentari (15) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.